by MPI | Oct 11, 2020 | EU integracije 1, Euroatlanske integracije
Evropska komisija je u Mišljenju (Avis) pred Bosnu i Hercegovinu (BiH) stavila 14 prioritetnih uvjeta koje mora ispuniti prije početka pregovora o članstvu.
Za godinu i pol dana vlasti u BiH su (djelomično) ispunile tri, a ispunjavanje svih ostalih upitno je budući da neka pitanja, primjerice, zahtijevaju izmjene odredbi Ustava BiH kojima su trenutno dana ekskluzivna prava konstitutivnim narodima – Bošnjacima, Hrvatima i Srbima, odnosno njihovim političkim predstavnicima, kod izbora ili imenovanja u izvršnu, zakonodavnu i sudsku vlast.
Jednako tako, od BiH se traži (privremeno) prenošenje ovlaštenja s nižih nivoa vlasti na više, formiranje vrhovnog suda na nivou BiH, ukidanje ili reduciranje entitetskog i nacionalnog veta ili ukidanje Ureda međunarodnoga visokog predstavnika (OHR), što je opet uvjetovano rješavanjem pitanje državne i vojne imovine.
Od smrtne kazne do okruženja za pomirenje
Bilateralni odnosi BiH i EU-a razvijaju se duže od 23 godine. Evropska zajednica je 1997. godine BiH pružila mogućnost korištenja tzv. autonomnih trgovinskih povlastica, a godinu kasnije uspostavljana je Konzultativna radna skupina koja je osiguravala tehničku i stručnu pomoć u razvoju administracije, regulatornog okvira i politika.
Šest godina je proteklo do službenog pokretanja pregovora 2005. godine o potpisivanju tog sporazuma, tehnički dio pregovora završio je 2007. i nakon ispunjenja i političkih uvjeta Sporazum je potpisan 2008. godine, ali nije odmah stupio na snagu. Suradnja se odvijala u sklopu Privremenog sporazuma o trgovini i trgovinskim pitanjima.
Građani BiH su 2010. godine dobili mogućnost putovanja u Šengenski prostor 2010. godine, a Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju između EU i Bosne i Hercegovine stupio je na snagu 2015. godine.
U međuvremenu su Slovenija (2004). i Hrvatska (2013.) postale punopravne članice EU-a.
Bosna i Hercegovina je 2016. godine podnijela Zahtjev za članstvo u Evropskoj uniji, kao posljednja zemlja Zapadnog Balkana, s izuzetkom Kosova kojeg kao neovisnu državu ne priznaju članice EU-a Španjolska, Slovačka, Cipar, Rumunjska i Grčka.
Nakon dobivanja Upitnika Evropske komisije, BiH je trebalo 14 mjeseci da odgovori na prva 3.242 pitanja i još osam mjeseci da odgovori na dodatnih 655 pitanja. Usprkos uspostavljenom mehanizmu koordinacije za pitanja koja se tiču EU, vlasti se nisu mogle dogovoriti da dostave odgovore na 22 pitanja: jedno iz političkih kriterija, četiri iz regionalne politike i 17 pitanja iz politike obrazovanja.
Četiri područja unutar 14 kriterija
Mišljenje Evropske komisije (Avis) dobila je u maju 2019. i u njemu je definirano 14 prioriteta podijeljenih u četiri područja – Demokracija i funkcioniranje institucija, Vladavina prava, Osnovna prava i Reforma javne uprave – koje BiH treba ispuniti kako bi počela pregovore o punopravnom članstvu.
Među prioritetima/uvjetima su se našli i, primjerice, izmjene Izbornog zakona BiH kako bi se održali izbori u Mostaru posljednji put održani 2008. godine, izmjene Ustava BiH kako bi se provela presuda Evropskog suda za ljudska prava u predmetu “Sejdić i Finci protiv BiH”, te kako bi se za Predsjedništvo i Dom naroda Parlamentarne Skupštine BiH mogli kandidirati i pripadnici ostalih naroda, a ne samo “konstitutivni” – Bošnjaci, Hrvati i Srbi, reforma Ustavnog suda BiH koja bi trebala riješiti i pitanje stranih sudaca (od devet sudaca, tri su međunarodna), pa sve do ukidanja smrtne kazne koja je kao mogućnost koja se nije koristila postojala u Ustavu Republike Srpske kao jednom od dva bh. entiteta.
Među “apstraktnijim” uvjetima je recimo “poduzeti konkretne korake na unaprjeđenju okruženja pogodnog za pomirenje kako bi se prevladalo naslijeđe rata”.
Osim političkih, Evropska komisija je pred bh. vlasti postavila i ekonomske uvjete, kao što su depolitizacija i restrukturiranje javnih poduzeća i osiguravanje transparentnosti procesa privatizacije.
Za nešto manje od godinu i pol dana, vlasti BiH su ispunile ili djelomično ispunile tek tri uvjeta.
Šta je ispunjeno?
U julu 2020. izmijenjen je Izborni zakon BiH čime je omogućeno da se 20. decembra 2020. održe lokalni izbori u Mostaru, prvi put nakon 2008. godine kad su posljednji put održani.
Ustavni sud BiH je u oktobru 2019. ukinuo odredbu Ustava Republike Srpske o postojanju smrtne kazne.
Prema Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju koji je potpisan 2008. i stupio na snagu 2015. godine, Bosna i Hercegovina je trebala izraditi program za usvajanje aquisa (zakonodavstva) EU, odnosno program integriranja, a bh. vlasti su 2020. godine utvrdile metodologiju za izradu tog programa.
Parlamentarni odbor za stabilizaciju i pridruživanje osnovan je u 2015. godine, također kao tijelo u okviru Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju. No, on nije funkcionirao budući da nikad nije usvojen poslovnik o njegovom radu, jer su neki delegati iz BiH u tom odboru inzistirali da se uvrste odredbe o etničkom načelu glasanja što, kako smatra Evropska komisija, nije u skladu sa evropskim standardima.
Ukratko, za donošenje neke odluke unutar tog odbora, koji čine državni parlamentarci iz BiH s kolegama iz Evropskog parlamenta, tražilo se da za nju mora glasati određeni broj Bošnjaka, Hrvata i Srba, odnosno da se entitetski veto iz Parlamenta BiH prenese u ovaj mješoviti odbor.
Poslovnik o radu usvojen je u Parlamentu BiH u julu 2020. godine i prema tom kompromisnom rješenju bi za donošenje odluka trebala dvotrećinska većina glasova parlamentaraca iz BiH “zbog ustavnog sistema BiH i načina odlučivanja u BiH”, iako su iz Evropskog parlamenta tražili da to bude natpolovična većina.
Vijeće ministara je, prije dobivanja Mišljenja/Avisa Evropske komisije, u septembru 2018. usvojilo Strateški okvir za reformu javne uprave u BiH za period do 2022. godine kojim bi se u BiH trebala uspostaviti racionalnija, koherentnija, efikasnija i odgovornija javna uprava na svakom nivou upravne vlasti.
I tu se završava popis prioriteta/uvjeta koje su vlasti u BiH (djelomično) ispunile, od 14 koliko je pred njih postavila Evropska komisija za ispunjavanje prije nego što BiH dobije status zemlje kandidatkinje za članstvo.
Politički kriteriji
Kopenhaški kriteriji koje BiH mora ispuniti trebali bi osigurati stabilnost institucija kojima se garantira demokracija, vladavina prava, zaštita ljudskih prava i prava manjina kroz proces stabilizacije i pridruživanja.
Evropska komisija konstatira da su u Ustavu BiH pobrojane nadležnosti na državnom nivou, čime su sve ostale nadležnosti pripale entitetima.
Od BiH se traži da osigura pravnu sigurnost u pogledu podjele nadležnosti između različitih nivoa vlasti.
Naime, u BiH ne postoji postupak koji omogućava državnom nivou da spriječi i ukloni povrede prava EU koje bi počinili drugi nivoi vlasti, a za koje bi cijela Bosna i Hercegovina bila odgovorna.
Što se tiče novih zahtjeva za prijenos nadležnosti na državni nivo koji dolaze s mišljenjem Evropske komisije, a koje su potrebne za dobivanje statusa zemlje kandidatkinje, dovoljno je navesti da se vladajuće stranke iz bh. entiteta Republika Srpska danas zalažu za vraćanje nadležnosti na entitete koje su ranije prenesene na državni nivo, uključujući i rasformiranje Oružanih snaga BiH.
Određena izborna prava rezervirana su za građane koji pripadaju “konstitutivnim narodima” – Bošnjacima, Hrvatima i Srbima. Ustav BiH sadrži odredbe zasnovane na nacionalnoj pripadnosti i prebivalištu koje nisu u skladu s Evropskom konvencijom o ljudskim pravima, što je potvrđeno i u presudama Evropskog suda za ljudska prava u Strasbourgu. To su odredbe koje se odnose na imenovanje, sastav i postupke odlučivanja Predsjedništva BiH kao šefa države te izvršnih i zakonodavnih tijela.
BiH bi, da bi se ispunio ovaj kriterij, trebala izmijeniti svoj Ustav za što je potrebna dvotrećinska većina u državnom parlamentu, no rješenje se nije našlo još od 2009. godine kad je sud u Strasbourgu donio prvu presudu, u predmetu “Sejdić i Finci protiv BiH” koji se tiče kandidiranja “nekonstitutivnih naroda” za članove Predsjedništva BiH.
Nakon toga još dvije u predmetu “Zornić protiv BiH” koji se tiče kandidiranja građana za članove Predsjedništva BiH i “Pilav protiv BiH” koji se tiče kandidature Bošnjaka iz entiteta Republika Srpska za člana Predsjedništva BiH.
U Parlamentu BiH, kao i u parlamentima Federacije BiH i Republike Srpske kao dva entiteta, postoji i pravo veta zasnovano na nacionalnoj pripadnosti. Za donošenje zakona ili neke druge odluke u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH potrebna je i većina glasova zastupnika iz oba entiteta, kao i većina glasova delegata – Bošnjaka, Hrvata i Srba – iz određenog kluba u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH.
U Federaciji BiH također postoji Dom naroda, s tim što za razliku od državnog parlamenta u njemu postoji i klub “Ostalih” u kojem sjede delegati koji se ne izjašnjavaju kao pripadnici nekog od tri “konstitutivna naroda”. I u ovom entitetskom parlamentarnom domu potrebna je većina glasova kluba određenog naroda za donošenje nekog zakona ili odluke.
Ranije je bilo inicijativa da se reformiraju domovi naroda i na državnom i na entitetskim nivoima kao i za ukidanje entitetskog veta, ali one nisu dobile potrebnu podršku, odnosno nisu izmijenjeni ustavi BiH i entiteta.
Evropska komisija primjećuje i da bi trebalo unaprijediti kriterije za izbor i imenovanja sudaca Ustavnog suda BiH. Od devet sudaca, Predstavnički dom FBiH bira četiri, a Narodna skupština Republike Srpske dva, dok preostalu trojicu bira predsjednik Evropskog suda za ljudska prava, nakon konzultacija s Predsjedništvom BiH.
Trenutno delegat u Domu naroda PSBiH i predsjednik Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) BiH Dragan Čović s trenutnim “srpskim” članom Predsjedništva i predsjednikom Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) Miloradom Dodikom, smatraju da strane suce treba “izbaciti” iz Ustavnog suda BiH, čemu se protive najprije Bakir Izetbegović, Čovićev kolega u Domu naroda PSBiH i predsjednik najveće bošnjačke Stranke demokratske akcije (SDA).
U mišljenju Evropske komisije se navodi i da Ured međunarodnog visokog predstavnika (OHR), koji ima ovlasti donositi ili mijenjati zakone i smjenjivati dužnosnike, nije u skladu sa suverenitetom BiH, a time ni s članstvom u EU.
Međutim, za ukidanje OHR-a je 2008. godine postavljeno 5+2 uvjeta i cilja među kojima su raspodjela imovine između države i drugih razina vlasti, rješenje za vojnu imovinu, provedba Konačne odluke za Brčko Distrikt BiH, fiskalna održivost BiH te zaživljavanje vladavine prava koja podrazumijeva usvajanja državne strategije za ratne zločine, donošenje zakona o strancima i azilu i usvajanje državne strategije za reformu sektora pravosuđa.
Dva cilja su potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju i na koncu Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira koji, uz SAD, čini i nekoliko zemalja EU-a te Turska kao predstavnica Organizacije islamske konferencije.
Sukladno ustavnom uređenju, u BiH četrnaest rukovodilaca ima nadležnosti koje su povezane s provedbom aquisa, odnosno usvajanjem i provedbom zakonodavstva EU-a. Iako je uspostavljen mehanizam koordinacije procesa EU integracija, on prema ocjeni Evropske komisije ne funkcionira, uz nedostatne kapacitete vlasti.
Što se tiče reforme javne uprave, Evropska komisija primjećuje da u propisima, primjerice, ne postoje načela zasluga prilikom zapošljavanja, napredovanja i otpuštanja, da postoji političko uplitanje u procesima primjene propisa, ali i da politike, poput donošenja budžeta na različitim nivoima, nisu usklađene.
Problem sudstva na državnom nivou
Što se tiče pravosuđa, kojem je posvećeno posebno poglavlje u Mišljenju/Avisu, Evropska komisija traži da Visoko sudsko i tužiteljsko vijeće (VSTV), kojemu je zadatak imenovanje sudaca i tužitelja na svim nivoima, osim u ustavne sudove, kao i Sud i Tužiteljstvo BiH trebaju imati ustavni status, što znači nove izmjene Ustava BiH za koje je potrebna dvotrećinska većina u državnom parlamentu.
O kakvom pitanju se radi govori dovoljno i činjenica da se vladajuće stranke iz bh. entiteta RS, koje čine većinu i u državnom parlamentu, zalažu za ukidanje Suda i Tužiteljstva BiH i kao argument navode upravo to da sudstvo na državnom nivou nije predviđeno Ustavom BiH.
Osim izmjena zakona o VSTV-u, od BiH se traži i usvajanje zakona o sudovima u BiH.
Bosna i Hercegovina nema vrhovni sud na državnom nivou koji bi dosljedno tumačio pravo u cijeloj BiH, a njegovo osnivanje je također upitno zbog protivljenja stranaka iz Republike Srpske.
Evropska komisija konstatira da je u BiH raširena korupcija i da svi nivoi vlasti pokazuju znakove da su pod kontrolom politike, što izravno utječe na svakodnevni život građana, posebno u oblastima zdravstva, obrazovanja, zapošljavanja i javnih nabavki, kao što konstatira da su agencije za provođenje zakona (policija) fragmentirane i podložne neprimjerenom političkom uplitanju.
U dijelu koji govori o problemu korupcije, navodi se i potreba depolitizacije i restrukturiranja javnih poduzeća, koja čine većinu u BiH, te osigurati transparentnost procesa njihove privatizacije.
Što se tiče dijela Osnovnih prava, Evropska komisija konstatira da su zakonski i institucionalni okviri “uglavnom uspostavljeni”, ali da nedostaje cjelovita provedba. U Ustavu Republike Srpske je, kao što smo ranije naveli, postojala odredba o smrtnoj kazni koja je 2019. godine ukinuta.
Konstatira se i kako nije osigurana jednakost svih građana, ravnopravnost spolova, zaštita ranjivih skupina kao što su LGBT osobe, Romi, migranti i tražitelji azila. Za javne emitere se navodi da su pod političkim utjecajem te da je njihova financijska održivost neizvjesna, kao i nedovoljna zaštita novinara.
Jedan od prioriteta koje ističe Evropska komisija govori o tome da političari ne doprinose pomirenju i prevladavanju događaja iz ratne prošlosti. Izričito se navodi da su revizionizam i negiranje genocida u suprotnosti s najosnovnijim evropskim vrijednostima te da svi akteri u BiH moraju pokazati da u potpunosti surađuju s međunarodnim sudovima priznavanjem i poštivanjem njihovih odluka.
Od BiH se, između ostalog, traži da usvoji revidiranu državnu strategiju za rad na predmetima ratnih zločina, unaprijedi sistem zaštite civilnih žrtava rata kao i da trajno riješi pitanje smještaja za oko 100.000 izbjeglica i interno raseljenih osoba.
Zanimljivo je i kako Evropska komisija konstatira da BiH još uvijek ima bilateralni sporazum sa SAD-om o imunitetu, kojim se američki državljani izuzimaju od jurisdikcije Međunarodnog krivičnog suda, što je suprotno s Rimskim statutom i stavom Evropske unije.
Ne poštuju se ni ranije preuzete obveze
Što se tiče ekonomskih kriterija, Evropska komisija je mišljenja da je BiH u ranoj fazi uspostavljanja funkcionalne tržišne ekonomije i da kao takva trenutno ne bi bila konkurentna na tržištu EU-a.
Ukazuje se, između ostalog, na pretjerano zapošljavanje u javnom sektoru, neefikasna javna poduzeća i neefikasan sistem socijalne sigurnosti, slabu vladavinu prava, obimnu birokraciju, korupciju i dugotrajne i složene upravne postupke, rascjepkanost unutarnjeg tržišta, visoku strukturnu nezaposlenost, obimnu neformalnu ekonomiju (rad nacrno), nedovoljno razvijenu transportnu i energetsku infrastrukturu ili neusklađenost propisa.
Od vlada na svim nivoima vlasti traži se da se dogovore i provedu novi set socijalno-ekonomskih reformi, nakon isteka tzv. Reformske agende 2015. – 2018.
BiH ne poštuje ni ranije preuzete obveze, poput spomenutog pravilnog funkcioniranja Parlamentarnog odbora za stabilizaciju i pridruživanje i nacionalnog programa za usvajanje acquisa, odnosno zakonodavstva EU-a. Konkurencijsko vijeće i Vijeće za državnu pomoć BiH funkcionira po etničkom principu gdje najmanje jedan predstavnik svakog naroda treba podržati odluku što također nije u skladu sa standardima EU-a.
BiH nema oblasti politike u kojima zemlja ima dobar nivo pripremljenosti ili je dobro napredovala u pogledu svojih kapaciteta da preuzme obveze koje proizilaze iz članstva u EU, poput vanjske obrambene i sigurnosne politike, regionalne politike, ekonomske i monetarne politike, zaštite životne sredine ili, primjerice, poljoprivrede.
Evropska komisija, između ostalog, zaključuje da bi nefunkcionalnost BiH, u slučaju da ne provede reforme i bude primljena u EU, mogla negativno utjecati na proces donošenja odluka u EU, posebno u vezi s pitanjima koja zahtijevaju jednoglasno odlučivanje među zemljama članicama.
Izvor: Radio Slobodna Evropa
by MPI | Oct 11, 2020 | EU integracije 1, Euroatlanske integracije
Povodom Svjetskog i Evropskog dana borbe protiv smrtne kazne, Evropska unija i Vijeće Evrope ponovno potvrđuju svoje protivljenje primjeni smrtne kazne u svim okolnostima i pozivaju na univerzalno ukidanje smrtne kazne.
Pozdravljamo stalno smanjenje primjene smrtne kazne, čime se potvrđuje opšti smjer kretanja prema univerzalnom ukidanju smrtne kazne. Tokom 2019., drugu godinu zaredom, pogubljenja su izvršena u samo 20 zemalja širom svijeta. Iako je to povijesno nizak nivo, ipak je 20 zemalja previše. Stoga koristimo ovu priliku da pozovemo sve članice Ujedinjenih naroda da pruže podršku Rezoluciji o moratoriju na primjenu smrtne kazne na 75. zasjedanju Opšte skupštine UN-a u decembru 2020.
Svjetska koalicija protiv smrtne kazne ovu je godinu posvetila pravu na učinkovito pravno zastupanje. Kršenje tog temeljnog prava nerazmjerno utiče na najranjivije članove društva, koji si ne mogu priuštiti iskusne odvjetnike ili koji možda nisu upoznati s pravnim sistemom. Ključno je da pravosudni sistemi osiguraju sredstva za pripremu učinkovite odbrane, uključujući prema potrebi usluge tačnog pismenog i usmenog prevođenja.
Počinitelji kaznenih djela za svoja djela moraju odgovarati te biti kažnjeni. Međutim, iskustva zemalja koje su ukinule smrtnu kaznu pokazala su da smrtna kazna ne odvraća od počinjenja nasilnih kaznenih djela niti doprinosi sigurnijem društvu. Naprotiv, ubijanje kao kazna nastavlja krug besmislenog nasilja.
Pozivamo države članice Vijeća Evrope koje još nisu pristupile relevantnim protokolima uz Evropsku konvenciju o ljudskim pravima i Drugom fakultativnom protokolu uz Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima namijenjenom ukidanju smrtne kazne, da to učine bez odgode. Vijeće Evrope i EU ponovno pozivaju Bjelorusiju, jedinu evropsku zemlju koja još izvršava pogubljenja, da ukine smrtnu kaznu i pridruži se velikoj većini nacija koje su trajno obustavile tu okrutnu i neljudsku praksu. Također pozivamo države promatrače Vijeća Evrope koje još nisu ukinule smrtnu kaznu da zagovaraju otvorenu raspravu o preprekama koje sprečavaju njihov put ka ukidanju smrtne kazne.
Sa zanimanjem očekujemo da Odbor ministara Vijeća Evrope donese Preporuku o trgovini robom koja se upotrebljava za mučenje i/ili drugo okrutno, neljudsko ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje, uključujući smrtnu kaznu. Također potičemo sve zemlje da se pridruže Globalnom savezu za suzbijanje trgovine proizvodima koji služe za mučenje, koji je izvanredan primjer globalne saradnje protiv mučenja i smrtne kazne, te da pojačaju napore za uspostavu zajedničkih međunarodnih standarda koji se odnose na trgovinu proizvodima koji služe za mučenje.
Izvor: Europa.ba
by Editor | Sep 24, 2020 | EU integracije 2, Euroatlanske integracije
Od 5. marta 2020. godine, kada su registrovana prva dva slučaja zaraze, građani Bosne i Hercegovine zajedno sa milionima ljudi širom svijeta suočavaju se s virusom COVID – 19. Protok ljudi, robe i kapitala je zaustavljen. Bosna i Hercegovina se poslije 2008. godine i globalnog financijskog kraha opet suočila sa krizom koja je zahvatila cijeli svijet, a koju će ovako mala zemlja teško sama prebroditi. Države širom svijeta suočavaju se s problemima nedostatka medicinske opreme za borbu protiv virusa, hrane i pitke vode. Veliki broj ljudi je ostao bez zaposlenja, čime je preživljavanje u vremenu zdravstvene krize postalo još teže.
Krizna diplomatija
Krizna diplomatija igra vitalnu ulogu u savremenim međunarodnim odnosima te se neprestano prilagođava svjetskoj dinamici promjena. Konkretna funkcija joj je pomoć u određenim količinama potrebnih sredstava, a isto tako simboličnu upućujući na prijateljske odnose i solidarnost među državama. Krize koje su se događale u dvadesetom stoljeću uveliko se razlikuju od onih koje se događaju samo stotinu godina kasnije. Nisu samo ratovi i oružani sukobi faktori globalne prijetnje, u globalnoj političkoj areni prijetnje mogu biti financijske, zdravstvene i različite prirodne nepogode. Kako je svijet postajao globalno selo, potencijalne krize su mnogo češće, jer događaj kao što je pandemija virusa COVID – 19 , koja je po do sada poznatim informacijama počela u Kini – posljedično je utjecala na svaki dijelić planete Zemlje.
Međunarodne krize tjeraju države na velike koalicije kako bi se suočile s problemima s kojima se čovječanstvo suočava. Usljed toga, dolazi do vanjskopolitičkih kriza gdje države moraju adekvatno da odgovore datim problemima.
Solidarnost i inostrani partneri su ključ krizne dipomatije
Suočena s velikim izazovom, Bosna i Hercegovina i njena ograničena diplomatska sposobnost, koju imaju sve male države, u prvih deset dana usmjerila je svoje aktivnosti potrage za pomoći kod ključnih vanjskopolitčkih partnera. Sjedinjene Američke Države kao jedan od ključni partnera BiH od njene nezavisnosti do danas pokazale su spremnost i prve uputile hitnu pomoć. Evropska unija kao najvažniji vanjskopolitički cilj BiH je pokazala svoju solidarnost i enormnu podršku u borbi protiv pandemije COVID – 19. Podsjećanja radi, Evropska unija je od 1996. godine uložila više od 3,5 milijardi eura u obnovu, reformu javne uprave, vladavinu prava, održivu ekonomiju, poljoprivredu i druga ključna područja u BiH, i tako postala najveći pojedinačni donator BiH.
Svi ambasadori država članica Evropske unije akreditiranih u Bosni i Hercegovini, zatim komandant EUFOR-a i šef Delegacije EU u BiH/specijalni predstavnik Evropske unije u BiH, Johann Sattler, napravili su zajednički osvrt u vezi s aktuelnom situacijom u BiH i u Evropi prouzrokovanom pandemijom korona virusa. Poslali su važnu poruku Bosni i Hercegovini. „Iako je Evropska unija najveći trgovinski partner Bosne i Hercegovine i njen najveći donator, naš odnos se ne zasniva isključivo na obostranim ekonomskim pogodnostima, pa čak ni na geografiji ili kulturi, već na temeljnom principu solidarnosti koji je zbližio Evropljane u godinama nakon Drugog svjetskog rata. U tom duhu danas sarađujemo s građanima i vlastima u Bosni i Hercegovini. Nikada nećemo odustati od ovog principa jer bez solidarnosti ne možemo uspjeti u svojim naporima da pobijedimo virus!“
Krizna diplomatija BiH
Predsjedništvo BiH je u prvim danima od objave vanredne situacije imalo kontakte s Predstavništvom UN-a u BiH pri čemu je podržana namjera UNDP da se popišu potrebe zdravstvenih institucija u BiH kako bi se izvršila dostava opreme i materijala koji se nalaze u UN-ovim skladištima u Europi, a dijelom da UNDP finansira proizvodnju i nabavku dijela opreme koju bi interventno proizvodile domaće firme, a izbjegao problem sa javnim nabavkama u hitnoj situaciji.
Institucije BiH su podržale inicijativu Regionalnog vijeća za suradnju – RCC da se zemljama Zapadnog Balkana omogući pristup Fondu solidarnosti EU za krizne situacije, no utvrđeno je da je taj fond namjenjen samo državama članicama EU i zemljama kandidatima čime su Bosna i Hercegovina, Sjeverna Makedonija i Albanija, kao i Kosovo ostali van mogućnosti korištenja. U suradnji s nadležnim institucijama BiH, predstavnicima zemalja regiona i Europske unije došlo je do prijedloga da se neiskorištena sredstva IPA fondova za zemlje zapadnog Balkana preusmjere na borbu protiv COVID – 19 za što potrebne odluke moraju donijeti institucije EU. Nakon inicijalne potrebe za osiguranjem novca došlo je do preokreta u potrebama gdje se utvrdilo da postoje već potrebne količine novca, ali da nema dovoljno potrebne medicinske opreme na tržištu da se kupi. Zato je EU donijela odluku kojom je omogućila da BiH, kao i druge zemlje zapadnog Balkana, uđe u jedinstveni sistem EU nabavke potrebne opreme, odnosno zajedničku potražnju prema dobavljačima.
Po pitanju transporta roba, koji je pretrpio zastoj zbog restriktivnih mjera koje su države regiona i EU počele zasebno i nekoordinirano uvoditi, institucije zemalja regiona u suradnji sa RCC, CEFTA sekretarijatom i Transportnom zajednicom EU su proizvele mehanizam razmjene podataka o restrikcijama i njihovoj mogućoj harmonizaciji, olakšanju i međusobnom prihvatanju mjera kako bi se prevoznicima omogućilo jednostavnije dostavljanje roba. Razmatrani su i prijedlozi uspostave zelenih koridora transporta po olakšanom pristupu pogotovo iz EU prema regionu te policijskog eskorta konvoja kamiona koji je i danas s više ili manje uspjeha u primjeni. Pored toga ekspertskim i diplomatskim aktivnostima utvrđeni su i osposobljeni granični prijelazi na koji robe mogu ući. Iako se razna rješenja susreću s mnoštvom izazova i prepreka u zamišljenoj provedbi, inicijalna komunikacija između institucija, uključujući i diplomatsku, je dala početne rezultate koje svakako treba dograđivati. Institucije BiH su razmatrale i mogućnost korištenja kriznih fondova NATO-a za potrebe borbe protiv COVID 19.
Ministarstvo vanjskih poslova (MVP) BiH je održalo sastanak sa 75 ambasadora i šefova diplomatsko-konzularnih misija u BiH, gdje su upoznati sa najvažnijim zaključcima i odlukama koje je usvojilo Vijeće ministara BiH na 6. sjednici. Predstavnici MVP BiH potpisali su pismo, zajedno sa svim MVP regiona (uključujući Kosovo), u kome su ohrabrili Europsku komisiju da izuzme zemlje zapadnog Balkana iz sistema za izvoz zaštitne medicinske opreme.
Također, prvi put u historiji BiH uspješno realizirana aktivnost repatrijacije bosanskohercegovačkih državljana iz Republike Italije, Češke i Švedske. Iz Španije i Francuske uprkos naredbi MVP BiH da DKPi sugeriraju ostanak našim državljanima u zemljama gdje se nalaze, ambasadori su odlučili da izađu u susret građanima koji nisu mogli da sami omoguće dalji boravak u navedenim zemljama te su dali sve od sebe da ih u gotovo nemogućim uslovima dopreme do BiH. Početkom aprila, tačnije 09.04.2020. godine, EU je podržala repatrijaciju 6 bh. državljana iz ne-europskih zemalja: od Maroka do Gambije i Perua.
Dočekati narednu krizu integirani u EU
Bosna i Hercegovina sa svim svojim problemima, svakodnevnim krizama sa kojima se suočava, pokazala je konkretnim diplomatskim aktivnostima da se može postići mnogo toga aktivnim radom i zalaganjem, i da ići korak po korak nije uvijek spor proces nego je proces koji donosi promjene, i ne podrazumijeva “stajanje u mjestu”. Gledajući sve realne prijetnje koje su se dogodile BiH od poplava 2014. godine, pa evo i danas kada se suočavamo s velikom globalnom pandemijom, institucije i zvaničnici pokazuju da, ipak, postoje konkretne stvari i koraci koje mogu poduzeti i napraviti za građane BiH. Šteta je samo što ćemo nakon ove krize, možda ponovo gledati dobro poznati scenario usmjeren na svakodnevna politička dešavanja i „prepucavanja“ te ćemo opet zaboraviti ciljeve i sve važno za BiH i njene građane. Jedan od tih ciljeva su i evropske integracije te sprovođenje reformskih procesa, ne zbog EU i nekog budućeg pristupanja istoj, nego zbog boljeg života i vraćanja nade građanima i građankama. To je ono na šta se moraju institucije fokusirati istom ili čak većom količinom energije i požrtvovanosti nego sada, u periodu pandemije.
Iako niko to ne želi, ali ukoliko se svijetu opet desi neka globalna kriza, nadamo se da će BiH istu dočekati kao punopravna članica Evropske unije te zajedno sa ostalim ambasadorima pisati zajedničke izjave solidarnosti i pomoći onim zemljama kojima će ta pomoć biti potrebna, baš kao i nama sada. Do tada, moramo raditi…
Piše: Mahir Sijamija
Izvor: vpi.ba
by Editor | Sep 24, 2020 | EU integracije 2, Euroatlanske integracije
Dvije sedmice nakon Zagrebačkog samita lidera Evropske unije i “partnera” sa Zapadnog Balkana zgodno je vrijeme da se ponovo sagledaju njegovi rezultati i poruke. Već je iznešeno mišljenje da je najveći uspjeh činjenica da je Samit održan. I doista, kad se sagledaju glavni izazovi i pitanja sa kojima se Evropska unija danas suočava ta tvrdnja i dalje stoji. Neki od tih izazova se navode i kao prijetnja samoj opstojnosti Evropske unije kakva je danas.
Uz od ranije prisutno i nimalo jednostavno pitanje Brexit-a i načina međusobnog regulisanja odnosa Unije i Ujedinjenog kraljevstva kao jedne velike države koja je odlučila da izađe iz članstva, pojava pandemije izazvane corona virusom i posljedični udar na svjetsku, a time i evropsku ekonomiju je doprinijela da na površinu izađu i druga pitanja oko kojih ne postoji jedinstveno stajalište.
Kao što Charles Grant iz Centra za evropske reforme navodi većina tih spornih pitanja su prisutna od ranije, ali im pandemija daje novu dinamiku, kao i argumente različitim euro-skepticima i protivnicima evropskog projekta.
Trend deglobalizacije i zagovaranje zatvaranja u nacionalne granice prisutan je i na svjetskoj sceni ne samo sa potezima koje čini američki predsjednik Trump, a u EU ugrožava jedinstvo unutrašnjeg tržišta.
Odnos snaga između evropskih institucija i nacionalnih vlada se okreće u korist ovih potonjih jer ljudi rješenja za probleme sa kojima se suočavaju očekuju prvenstveno od svojih država, a ne EU. Uvodi se zatvaranje granica Schengen prostora, ali i između država unutar tog područja slobode kretanja sa vrlo neizvjesnim rokom trajanja. Kao rezultat ekonomske recesije ugrožena je i politika suočavanja sa klimatskim promjenama do koje je EU veoma stalo. Već od ranije prisutne razlike u odnosima između zapada i istoka s jedne i sjevera i juga Evropske unije s druge strane, sada dobijaju na svojoj oštrini, izazvani različitim pogledima na prikupljanje i distribuciju finansijske podrške za obnovu ekonomije, kao i odnosom prema autoritativnom modelu vladanja koji se javlja u nekim državama na istoku EU. Ovoj listi izazova treba pridodati i potrebu usaglašavanja i usvajanja višegodišnjeg budžetskog okvira Evropske unije gdje se razlike u odnosu na mnoga ako ne i sva navedena pitanja zorno reflektuju.
Kad se sve ovo uzme u obzir onda tvrdnja da je već samo održavanje Samita uspjeh dobija dodatnu argumentaciju. Jasno je i da ovaj Samit neće imati značaj onog Zagrebačkog iz 2000. godine ili Solunskog iz 2003. godine.
Deklaracija od 20 tačaka koja je usvojena na Samitu i na koju su svoju suglasnost dali i partneri sa Zapadnog Balkana reflektuje sadašnji zajednički pogled EU na Zapadni Balkan i na politiku daljeg proširenja Unije. Nema tu obećanja o budućem članstvu i svečane retorike o ujedinjenju evropskog kontinenta. Umjesto toga govori se o evropskoj perspektivi, ali i vrlo konkretnim koracima i reformama koje partneri sa Zapadnog Balkana treba da poduzimaju kao i finansijskoj pomoći koju im u tome Unija namjerava dati.
Čak pet prvih paragrafa govori o međusobnim odnosima u kontekstu borbe protiv pandemije. Imam utisak da su u dobroj mjeri formulisani nakon nesretnih početnih zabrana izvoza medicinske opreme i sredstava iz EU na Zapadni Balkan i posljedičnom orijentacijom na nabavke sa Istoka, prvenstveno iz Kine. Od ranije pojačano prisustvo Kine kao i Rusije konačno je dovelo do svjesnosti EU da mora i sama činiti dodatne korake za svoje pojačano i vidljivo prisustvo. Uočljivo je da se i od partnera sa Zapadnog Balkana traži i očekuje da sveukupni angažman Unije afirmišu i jasno predstave svojoj javnosti. U cjelini, ovo je pozitivna stvar. Naglašava se jedinstvo, solidarnost, međusobna povezanost. Ne ostaje sve na retorici jer je u EU već usvojen paket mjera ukupne vrijednosti 3,3 milijarde eura koji uključuje neposrednu podršku za sektor zdravstva, socijalnog i ekonomskog oporavka, 750 miliona eura makrofinansijske pomoći i 1,7 milijardi eura od Evropske investicijske banke. Imajući u vidu vrlo pesimistične prognoze za ekonomije država u regiji ovo je itekako značajna i kvalitetna podrška, tim prije jer nema nijednog drugog aktera sa svjetske scene koji bi ponudio nešto iole slično ovome.
Unatoč napretku koji sve države Zapadnog Balkana postižu evidentno je da se u doglednoj budućnosti ne približavaju evropskom prosjeku tako da spremnost EU za jače investicije u sveukupni razvoj regije ima veliki značaj. Od partnera sa Zapadnog Balkana se traži napredak u provođenju i primjeni reformi i dalja finansijska pomoć EU se veže za rezultate u tom smislu.
U situaciji kada Evropska unija nije spremna da (uskoro) prima nove države članice i kada sadašnji kandidati još ne ispunjavaju uslove za članstvo iz Brisela se nude različiti novi oblici saradnje i povezivanja koji će unaprijediti opću situaciju u državama pojedinačno i njihove međusobne odnose. Ponovo se insistira na rješavanju otvorenih pitanja, na uspostavljanju područja ekonomske saradnje što treba da olakša pridruživanje unutrašnjem tržištu EU.
Izražena je i spremnost za oživljavanje političkog dijaloga između EU i Zapadnog Balkana, između ostalog redovno i na visokom nivou. To bi trebalo da doprinosi boljem međusobnom razumijevanju i još čvršćim ukupnim vezama, posebno upoznavanju načina rada EU.
Naime, ne treba posebno ukazivati da i EU ima probleme i to vrlo ozbiljne. Sada su ti problemi možda i najveći od uspostave EU. Međutim, treba priznati da EU te probleme rješava jer želi da ih riješi. Možda ne uvijek na idealan način, ali tako da projekat ide dalje i da se Unija razvija. Najnovije vijesti o zajedničkom njemačko-francuskom prijedlogu za formiranje fonda za pomoć u borbi sa ekonomsim posljedicama pandemije to najbolje dokazuje. Zato je važno da kroz redovne susrete lideri iz regije upoznaju i nadamo se preuzimaju nešto od tog načina rada.
Nameće se ovdje poređenje sa stanjem kod nas i načinom rješavanja naših problema. Godinu dana nakon objave Mišljenja Evropske komisije ništa nije urađeno na rješavanju 14 navedenih prioritetnih pitanja za dobijanje kandidatskog statusa. Dvije sedmice nakon Samita to više nije tema ni u našim medijima ni u našoj javnosti.
U situaciji kakva jeste u Evropskoj uniji očekuje se od država kandidata i potencijalnih kandidata da na osnovu ostvarenih rezultata traže podršku za svoj napredak u procesu pridruživanja EU. Odluku o kandidatskom statusu donose države članice, a vijesti koje dobijaju iz Bosne i Hercegovine ne daju argumente za takvu odluku.
Zaostajanje u procesu pridruživanja EU ima svoju cijenu koju Bosna i Hercegovina već plaća. Opredjeljenje EU da otvori nove fondove za Zapadni Balkan, ali i da njihovo korištenje uslovi provođenjem reformi će učiniti da cijena zaostajanja bude još veća.
Bosna i Hercegovina zato mora ponovo pokrenuti i intenzivirati proces svog pridruživanja Evropskoj uniji korištenjem svih potencijala koje ima.
Piše: Osman Topčagić
Izvor: vpi.ba
by Editor | Sep 24, 2020 | EU integracije 2, Euroatlanske integracije
On prije svega pojašnjava da se Evropsko vijeće oslanjalo na niz kriterija koji se odnose na epidemiološku situaciju u zemljama, mjere suzbijanja koronavirusa koje su na snazi, kao i ekonomske i socijalne aspekte zemalja.
Tako se u dokumentu koji su donijele evropske diplomate navodi da zemlje moraju ispunjavati evropski prosjek novih slučajeva zaraze na dan 15. juna 2020. godine. Taj prosjek je da zemlja ne smije imati 12 novozaraženih na 100.000 stanovnika u posljednjih 14 dana.
Međutim, Ćerimagić podsjeća da je na dan 15. juni 2020. ove kriterije ispunilo 13 od ukupno 15 zemalja koje su se danas našle na takozvanoj “bijeloj listi” zemalja čijim državljanima je dozvoljen prelazak evropskih granica. Kanada sa 21 slučajem novozaraženih u proteklih 14 dana i Srbija sa 13 novih slučajeva zaraze nisu ispunjavale evropski prosjek na dan 15. juni 2020., ali Bosna i Hercegovina jeste sa 11 novozaraženih. Ipak, naša zemlja nije se našla na evropskoj “bijeloj listi”.
Na dan 30. juni evropski prosjek novih slučajeva ispunilo je 12 od ukupno 15 zemalja koje su se našle na “bijeloj listi”. Crna Gora bilježi 29 novozaraženih, Srbija 27 i Kanada 13. Danas ni BiH ne zadovoljava evropski prosjek uz 109 novozaraženih koronavirusom.
“Ostali epidemiološki kriteriji odnosili su se na ukupni odgovor zemalja na Covid-19, testiranja, nadzor, praćenje kontakata, zadržavanje, liječenje, izvještavanje, pouzdanost dostupnih podataka i izvora podataka, ukupnu prosječnu ocjenu prema Međunarodnim zdravstvenim propisima (IHR)… Svi ti kriteriji kumulativno su se primijenili i odluka je na kraju dana bila politička. Neke države članice EU već su rekle da je neće slijediti. Mnogi na Zapadnom Balkanu nisu zadovoljni i već su se žalili. EU je obećala da će odluku preispitati za dije sedmice”, napisao je Ćerimagić na Twitteru.
Kako nadalje pojašnjava u razgovoru za Klix.ba, kada je Evropska komisija u martu uvodila zabrane putovanja koja nisu nužna, pojedine zemlje odbijale su pratiti te preporuke. Tako je Mađarska otvorila granice sa Srbijom, Hrvatska s BiH, Slovenija dozvolila ulazak u zemlju uz negativan PCR test i slično.
Kada je riječ o novim preporukama EU, Ćerimagić govori: “Zemljama članicama je ostavljena mogućnost da odluče hoće li zemljama s liste, pojedinim ili svim, ili nekim dodatnim, otvoriti granice i pod kojim uslovima. Za ulazak u Njemačku će gotovo sigurno državljanima većine zemalja biti propisan karantin ili će im trebati negativan test, svejedno što su na sadašnjoj listi EU. Ova odluka je komad papira, preporuka i pokušaj. Da je BiH na toj listi, naše ambasade bi imale osnovu da vrše pritisak. Ovako to nemamo”.
On dodaje i da je nova preporuka EU važna zbog zemalja Schengena zbog čega bi se, kako kaže, zemljama koje nisu dio Schengena trebalo “progledati kroz prste”. Također podsjeća i da je Hrvatska već najavila da vjerovatno neće pratiti preporuku evropskih lidera.
Izvor: klix.ba
by MPI | Aug 31, 2020 | Euroatlanske integracije
Dobijanje kandidatskog statusa za BiH do kraja godine još nije izgubljena bitka, ali zavisi isključivo od dinamike kojom institucije obavljaju svoj posao, kaže u intervjuu za Radio Slobodna Evropa (RSE) direktor Direkcije za evropske integracije BiH Edin Dilberović.
Ukoliko uspije da riješi svih 14 prioriteta iz Mišljenja Evropska komisije, BiH će odmah prijeći u fazu pregovaranja, podcrtava on, ali šanse za to su male.
“Da li će završiti dio posla, da li će završiti u potpunosti, ovisi o tome u kojoj mjeri će se postići saglasnost. Da li se moglo brže? Uvijek se može brže, kad govorimo o procesu evropskih integracija. Za to je potrebna, naravno, i politička volja i potreban je predan rad državnih službenika”, kaže Dilberović.
RSE: Neke od ključnih promjena odnose se na bh. pravosuđe, na što su i ukazivali iz Evropske komisije. Borba protiv korupcije je za EU u vrhu prioriteta, uz nezavisno pravosuđe. Može li se uopšte govoriti o bilo kakvom otvaranju pregovora iz sadašnje perspektive stanja u pravosuđu i ocjena koje dolaze iz EU?
Dilberović: Nema apsolutno nikakve dileme šta je temelj na kojem počiva Evropska unija, odnosno šta EU, Evropska komisija traži od svake zemlje koja želi biti članica EU, a to je u potpunosti vladavina prava. To je temelj na kojem sve počiva. Iz toga proizlazi odgovor na Vaše pitanje kad govorimo o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću, o pravosuđu – jeste reforma pravosuđa u Bosni i Hercegovini. To je ključ i ključni prioritet, nešto što se definitivno od nas traži, za svaki budući korak, pogotovo za ključni korak, a to je otvaranje pregovora.
Nema otvaranja pregovora bez ozbiljnih koraka u reformi pravosudnog sistema u Bosni i Hercegovini. To je Evropska unija u nizu svojih komentara, izvještaja, izvještaja svojih istraživačkih misija, pa do Mišljenja, jasno i vrlo decidno navela.
RSE: Jedan dio ovih problema odnosi se svakako i na političko odlučivanje, odnosno dogovore političkih stranaka u BiH. Koliko ta politička volja ili njeno neprisustvo u pojedinim situacijama otežava put Bosne i Hercegovine ka evropskim integracijama?
Dilberović: Politička volja je jako bitna. Barem po onome što naši političari govore, neki i rade, postoji politička volja za proces evropskih integracija. Trebamo shvatiti da ovaj proces jeste u jednoj mjeri politički, ali je dosta komplikovan i tehnički proces. Uz političku volju, definitivno je jako bitan rad institucija, zalaganje državnih službenika i istinski rad na ovom procesu, jer on u dobroj mjeri podrazumijeva i tehničke elemente koji jesu povezani sa političkim, ali mogu djelovati i sami.
U svakom slučaju, politička volja jeste ključna, jer državna služba u svakom slučaju mora raditi u skladu sa zakonom i mora raditi i provoditi one politike koje su dogovorene. A barem što znamo mi, jedna od politika koja je sigurno, jesu evropske integracije. Ako se uzme u obzir ono što se dogodilo zadnjih pet, šest godina, ipak su učinjeni veliki koraci u procesu evropskih integracija – od predaje Aplikacije za članstvo, pa do ovoga trenutka gdje Bosna i Hercegovina ima Mišljenje, do izrade odgovora na Upitnik, sa 1.400 državnih službenika u okviru mehanizma koordinacije, što je bio jedan od najzahtjevnijih procesa kroz koji je Bosna i Hercegovina ikada prolazila, i mi smo ga položili.
Prema tome, radilo se. I bez obzira na retoriku, u institucijama Bosne i Hercegovine postoji popriličan broj ljudi, kolega, na svim nivoima vlasti, koji ovaj proces shvaćaju ozbiljno, koji svoj posao u ovom procesu shvaćaju ozbiljno i koji nigdje drugo ne vide Bosnu i Hercegovinu izuzev u Evropskoj uniji.
RSE: Međutim, čini se da nije realno očekivati da do kraja godine Bosna i Hercegovina započne bilo kakve pregovore s Evropskom unijom.
Dilberović: Četrnaest prioriteta su uslov za otpočinjanje pregovora. Među tih 14 prioriteta spadaju i reforme koje nazivamo ustavnim reformama. I u zemljama koje su puno jednostavnije organizovane u političkom odlučivanju od Bosne i Hercegovine, ustavna reforma je jedan od najtežih i najbolnijih procesa. Prema tome, očekivati da će se u Bosni i Hercegovini ustavne reforme dogoditi preko noći da bismo pokrenuli pregovore s Evropskom unijom, u ovom slučaju je definitivno nemoguće.
A da li možemo dobiti kandidatski status, dobiti neki novi stepen u našem napredovanju ka Evropskoj uniji, opet ovisi o nama i pri tome ne ovisi samo od ovih 14 prioriteta, nego ovisi samo o dijelu prioriteta koje Bosna i Hercegovina može ispuniti da bi dobila taj status, a nakon tog statusa onda slijedi otvaranje pregovora.
RSE: Šta očekujete da budu glavne zamjerke Evropske unije kada je u pitanju ocjena napretka Bosne i Hercegovine?
Dilberović: Sada se očekuje da će Evropska komisija objaviti svoj okvir novog paketa proširenja za Zapadni Balkan, u okviru kojeg će biti objavljen izvještaj za Bosnu i Hercegovinu. Ono što svi moramo znati jeste da će sigurno Evropska komisija svoj fokus staviti na 14 prioriteta.
Postoje prioriteti koji se mogu do jeseni bez ikakvih problema ispuniti. Ukoliko ih ispunimo, sigurno je da će stav Evropske unije prema Bosni i Hercegovini biti puno pozitivniji od onoga koji će biti u slučaju neispunjenja barem nekih od ovih 14 prioriteta.
RSE: Hoće li nova metodologija EU za Zapadni Balkan olakšati ili otežati put ka članstvu za BiH?
Dilberović: Sad je ova metodologija nešto novo, ali u biti ona za Bosnu i Hercegovinu u odnosu na prethodnu ne predstavlja problem. Teško je ocijeniti da li je ova metodologija bolja od one prethodne, da li je teža. Dok se ona praktički ne bude počela primjenjivati, u ovom slučaju najvjerovatnije sa Makedonijom i Albanijom, ona nama neće ni otežati, niti olakšati posao koji imamo, jer on je svakako težak, jer su reforme generalno bolne.
Mi u Direkciji, nakon nekih kraćih analiza, nismo vidjeli da ta metodologija donosi nešto drastično novo i komplikovano, izuzev na ono što će vam se vrednovati u pravom smislu riječi – napredak koji ste ostvarili, a isto tako će vam se taj napredak moći, da budemo iskreni, na kraju pomnožiti s nulom, ukoliko on ne bude stalan.
RSE: Evropska unija je za BiH odvojila značajnu pomoć od 20 miliona eura za sektor poljoprivrede i prehrambene industrije. Ima li u BiH jasne strategije kako iskoristiti sredstva koja se dobiju u grani koja može biti jako prosperitetna u zemlji kakva je BiH?
Dilberović: Bosna i Hercegovina je u februaru 2018. godine usvojila strateški plan ruralnog razvoja za razdoblje 2018.-2021., pa je u tom planu sadržano i ono što ste Vi pitali. Za sada je ta pomoć EU izdvojena u iznosu od nekih dvadesetak miliona eura. Delegacija EU je odgovorna za ugovaranje i implementaciju ovih projekata i njihov nadzor u Bosni i Hercegovini.
Obavijestili su nas da su prošle sedmice najavili početak implementacije projekta koji se naziva Evropska unija za poljoprivredni sektor. Cilj ovog projekta je da unaprijedi konkurentnost poljoprivrednog sektora, da intenzivira otvaranje novih radnih mjesta, da očuva postojeća radna mjesta, i naravno, da je uključen i ovaj element koji do sada nije postojao, a to je Covid-19, pandemija i njene posljedice i na poljoprivredni sektor.
RSE: Opada li povjerenje građana u evropske integracije zbog sporosti ili percepcije sporosti procesa?
Dilberović: Proces evropskih integracija je proces od kojeg samo i najviše mogu građani imati benefita. To građani i prepoznaju iz razloga što ta podrška članstvu Bosne i Hercegovine u Evropskoj uniji svake godine raste. Raste i na državnom nivou, a raste i pojedinačno u entitetima i u Brčko Distriktu.
U svakom slučaju, ta podrška je otprilike 76,6 posto, što je poprilično visoka podrška u odnosu na bilo koju drugu zemlju u regionu. Iskreno se nadam, ako ništa, da je taj postotak od 76,6 posto podrške u Bosni i Hercegovini dovoljan znak našim političarima šta bi i njima trebao biti prioritet u radu, ako je već građanima prioritet da budemo članica Evropske unije.
Izvor: Radio Slobodna Evropa
Posljedni komentari