BiH: Pandemija kao ekološka slamka spasa

by MPI | Oct 11, 2020 | Životna sredina, Životna sredina 1

„Satelitski snimci pokazuju mnogo čišći zrak, u Nju Delhiju za čak 71%. Ptice su se vratile u neke gradove, 97 morskih kornjača je ugledalo svijet na praznoj plaži u Brazilu, delfini se sada vide u Trstu, ribe plivaju kanalima u Veneciji…“, piše Nenad Pejić u svom komentaru za DW prije koji dan.

Tako je i u Sarajevu, poznatom po svom zagađenom zraku, atmosfera konačno malo „prodisala“. Uz New Delhi, i u prijestolnici BiH zabilježen je čist zrak. Ipak, sarajevskim građanima nije preporučljivo izlaziti, jer upravo je taj, sada čisti zrak, vodeći prijenosnik koronavirusa.

Vrijedi li ona stara mudrost da „u svakom zlu ima neko dobro”? Šta pandemija koronavirusa donosi okolišu?

Prilika prirodi da „udahne”

„Jasno je da je razvojem pandemije došlo do značajne redukcije emisije polutanata u atmosferu. Pored brojnih poznatih i sada još nepoznatih – negativnih posljedica širenja novog virusa, dešava se i neočekivano poboljšanje stanja okoliša“, optimistično počinje prof. dr. sc. Senka Barudanović, rukovoditeljica smjera Ekologija na Odsjeku za biologiju Prirodno-matematičkog fakulteta u Sarajevu.

„Nakon zagađivanja, koje kontinuirano raste tokom dva stoljeća, prisilna pauza od mjesec do dva daje prirodi šansu da ‘udahne’“, kaže redovna univerzitetska profesorica Barudanović, članica nekoliko tijela UN-a za zaštitu prirode.

Globalne vode trpe

Iako je zrak profitirao pandemijom koronavirusa, globalni vodeni resursi ipak trpe, pojašnjava profesorica Barudanović.

„Ova svakodnevica nameće globalne enormno povećane količine deterdženata, dezinfekcijskih sredstava i izbjeljivača, koji dospijevaju u rijeke, mora i okeane. Kako će se to odraziti na stanje voda i živog svijeta u vodama, od kojeg zavisi produkcija polovine kisika na planeti? „Na udaru su posebno srednji i donji tokovi rijeka, u kojima je prostorno koncentrisan najveći dio stanovništva BiH“, upozorava profesorica Barudanović.

Uz sve i požari

Sujevjerni vole reći da „nevolja ide uz nevolju“. Tako diljem BiH i susjedne Hrvatske pandemiju koronavirusa prate brojni požari. Piromani izgleda ne poštuju niti policijski sat. Međutim, stanje se poboljšava.

„Čini se da i požari lagano jenjavaju. Već početkom naredne sedmice očekujemo kišu, što je nekada bolje i od vatrogasaca. Ono što malo ljudi zna – to je da požari negativno utječu na cijeli okoliš, pa i na tlo, na kojem sve stoji i od čega sve ovisi“, kaže pedolog Ejub Trako.

„Zeleno zlato” BiH odmah nakon finskog

Uprkos trenutnim požarima, o kvaliteti bh. drveta najbolje svjedoče brojni komadi stilskog namještaja i muzički instrumenti svojevremene austrougarske elite.

Na razini Evrope, 1992. godine, kada je BiH dobivala svoju neovisnost, bh. šume su prema broju kultura bile odmah nakon finskih. Od tada su prošla skoro tri desetljeća, a šume su kontinuirano smanjivane. Još prije više od 12 godina, njemački naučnici upozoravaju da je nestalo oko 20% šumskog fonda BiH.

Najviše šume posječeno je u zapadnoj Bosni, ali i na planinama Cincar, Prenj i Velež. Najugroženije šumske kulture u BiH su bor, bukva, gorski jasen, javor i jela.

Šumar budućnosti

Dalibor Ballian je redovni profesor Šumarskog fakulteta u Sarajevu i godinama izučava drvno blago. Zbog toga mu nisu bili dovoljni samo univerzitetski amfiteatar, laboratorija i kabinet.

Na svom ekološkom ranču u dubokoj prirodi Tarčina, 30-ak km jugozapadno od Sarajeva, profesor Ballian provodi svoje izolacijske dane pandemije i izučava šume. Uz pregršt šumskih atlasa i enciklopedija, čak i online-nastavu realizira iz svoje drvene kućice.

„Proteklih godina, većini su bili bitni samo metri ili vreće drva, pa kako god, a najbolje što jeftinije a još bolje besplatno”, direktan je profesor Ballian.

„Na šumskim kulturama u BiH ne provode se mjere njege u obimu koji bi omogućio dobar rast i razvoj. Npr. u Federaciji, mjere njege provode se godišnje tek na površini nešto više od 4.000 hektara. Ovo je nedovoljno, ako se uzme u obzir to da je površina federalnih šumskih kultura veća od 65.000 hektara. Zbog toga se, kao strateški cilj njege šumskih kultura, nameće povećanje površine šuma obuhvaćenih mjerama njege u toku godine za 100% (oko 8.000 hektara, op. a). Pored ovoga, uz šumske kulture, koje se trebaju zasaditi, treba početi s mjerama popunjavanja i čišćenja šuma“, upozorava prof. dr. sc. Ballian.

Profesor Ballian kaže da Bosanci i Hercegovci ne mogu spriječiti ozonsku rupu, ali svakako mogu, primjerenom i kontroliranom sječom šuma, izbjeći katastrofe kao što su erozije, kako bi se sačuvale šume kao zdrave rekreacijske zone.

Ipak, i u BiH počelo je kažnjavanje zbog nelegalne sječe, čak i zatvorsko. Moguće da je još najveća manjkavost toga što u zatvoru najčešće završe oni koji su usjekli tek nekoliko metara drva, za ogrjev, a ne organizirani trgovci šumskog drveta.

Vodeći muzej u BiH najbolja karantena za šumske biljke

Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine (ZM BiH), impresivno arhitektonsko zdanje u srcu Sarajeva, utemeljen je još za vrijeme Austro-Ugarske. Kako je tadašnja bečka elita imala istančanu brigu za okoliš i ukus za estetiku, u atriju muzeja lociran je botanički vrt, riznica biljnih kultura, pa i šumskih, iz različitih dijelova svijeta.

Iako je ZM BiH država prepustila samoopstanku, muzej se ipak održao. Istina, zatvoren je, ovih dana, zbog pandemije koronavirusa, ali „šumskim biljkama je ovo najbolja karantena, posebno ugroženim i endemskim, jer pažljivo brinemo o njima”, šali se Berina Bečić, šefica muzejskog botaničkog vrta.

„U našem botaničkom vrtu nalazi se veliki broj šumskih biljaka, od kojih većina potječe iz različitih područja BiH. Ovdje nalazimo predstavnike naših bjelogoričnih i crnogoričnih šuma, veliki broj endemskih i reliktnih biljaka. Neke od njih već su ozbiljno ugrožene u svojim prirodnim staništima. Najznačajnija i najpoznatija među njima je pančićeva omorika ili frenja, koja raste samo između Višegrada i Bajine Bašte, ali i bosanski bor ili munika ili smrča ili crna mura, hrvatska sibireja, dalmatinska zanovijet ili tilovina itd. U našem botaničkom vrtu uspješno uzgajamo i mnoge egzotične šumske biljke iz različitih dijelova svijeta, i jednako brinemo o njima i tokom pandemije koronavirusa”, pojašnjava magistrica Bečić.

Ekološke pouke pandemije

„Kada se ova trenutna nepovoljna hidrološka slika multiplicira na globalni plan, jasno je da će sadašnja pandemija ostaviti posljedice u vodi na cijeloj planeti. Možda će nas to ipak natjerati da više cijenimo i pokušamo očuvati naše planinske potoke i njihove izvore, kao najčistije vode i osnovu naše sigurnosti“, poručuje profesorica Senka Barudanović.

Prof. Dalibor Ballian vjeruje da je pandemija koronavirusa, zbog umanjenog protoka na državnim granicama, svojevrsna slamka spasa prirodno bogatim šumama BiH. Lokalne šume godinama su patile od prekomjerne i nelegalne sječe, te izvoza, a „šume su pluća planete, koje održavaju ravnotežu eko-sistema, i ne možemo ih priključiti na respirator za umjetno disanje”.

Na ovo još samo ukazuju i nevladine organizacije, te tek pokoji osviješteni i ambiciozni aktivist, upozoravajući „gluhe uši“ da će jednog dana biti kasno.

Izvor: Deutsche Welle

Ekologija u BiH: Previše je obećanja

by MPI | Oct 11, 2020 | Životna sredina, Životna sredina 1

Svjetski dan zaštite životne sredine obilježen je u junu mjesecu širom planete. BiH je još ranije targetirana kao jedna od najzagađenijih zemalja u Evropi. Evo šta o ovim problemima i ekološkoj svijesti kažu ekolozi i aktivisti.

Iz banjalučkog Centra za životnu sredinu stanje životne sredine ocjenjuju jako negativnim ističući da je BiH prethodnih godina na razne načine ocjenjivana kao zemlja bez ikakvog progresa po pitanju zaštite prirode.

“Svjetska organizacija nas je proglasila jednom od najzagađenijih zemalja svijeta kada je u pitanju aero-zagađenje iz termoelektrana. Zbog toga ima dosta oboljenja i o tome se malo priča”, rekla nam je Nataša Crnković, predsjednica Centra za životnu sredinu.

Povodom Svjetskog dan životne sredine poseban osvrt ovog udruženja biće problem zagađenja piralenom u Banjaluci.

“Građanima ćemo danas dati mogućnost da postavljaju pitanja koja ćemo proslijediti nadležnim institucijama. Cilj je da ukažemo na hitnost rješavanja ovog problema i da je javnost jako zabrinuta”, rekla je Crnkovićeva.

Ona tvrdi da su na našem području ugroženi svi prirodni resursi – voda, vazduh i zemljište, navodeći da su čvrsti i tečni otpad najvidljiviji problem stanja ekološke svijesti u našem društvu.

“Ono što vidimo jeste određeni napredak u svijesti građana posebno kada je riječ o odbrani određenih teritorija kao što su šumski kompleksi ili rijeke od negativnih investicija. Ljudi su počeli da prepoznaju našu misiju i iste povezuju sa gorućim problemima u društvu što dovodi do targetiranja glavnih uzroka svih problema”, rekla nam je Crnkovićeva.

“Incel je zagađen piralenom i teškim metalima”

Prema njenim riječima, svi nivoi vlasti u BiH se neodgovorno odnose prema prirodi i zaštiti životne sredine.

“Nažalost, ne vidimo ni jedan jako pozitivan primjer na bilo kom nivou. Određene pomake vidimo u proglašavanju zaštićenih područja. Previše je obećanja, ali je malo konkretnih stvari. U procesu evropskih integracija ove stvari moraćemo da rješavamo mnogo ozbiljnije i brže”, podvukla je Crnkovićeva.

Jovica Sjeničić, predsjednik Društva za istraživanje i zaštitu biodiverziteta iz Banjaluke, tvrdi da je potrebno je mijenjati svijest i ophođenje prema prirodi.

“Postoje zakonske odredbe, ali se o ekologiji jako malo vodi računa. Jedan od gorućih problema je zagađenje voda. Većina proizvođača uopšte nema sisteme za prečišćavanje. O naseljenim mjestima i komunalnim vodama suvišno je i pričati. Takođe, dosta deponija nije u skladu sa zakonima”, rekao nam je Sjeničić.

On je izrazio zabrinutost zbog nedovoljne reagovanje javnosti kada je riječ o zagađenima, naovdeći primjere rijeka Vrbas, Spreče i Bosne.

“Nezadovoljavajuće stanje životne sredine u BiH”

Svjetski dan zaštite životne sredine ustanovila je Generalna skupština UN 1972. godine i obilježava se svake godine 5. juna u više od 100 zemalja.

Ovaj dan i manifestacije koje ga prate koriste se kao jedan od glavnih načina kroz koje UN razvija svijest o životnoj sredini širom svijeta i podstiče političku pažnju i akciju za unapređenje kvaliteta životne sredine.

Ovogodišnji Svjetski dan životne sredine posvećen je zaštiti vazduha i odvija se pod motom “Borba protiv zagađenja vazduha”.

Performans na Trgu Krajine

U Centru za životnu sredinu smatraju da je slučaj zagađenja piralenom u banjalučkom Incelu jedan od ogromnih problema sa kojim se suočila Banjaluka. Tim povodom na Trgu Krajine izveden je simbolični performans “pet do dvanaest”.

“Očekujemo rezultate uzorkovanja zemljišta i da se vidi na koji način se pristupiti rješavanju problema. Za piralen u Incelu se znalo godinama i o tome se ćutalo. U prvom krugu reakcija želimo da imamo partnerski odnos, želimo da vidimo i agilnost i transparentniji odnos institucija u rješavanu ovog problema”, poručila je Crnkovićeva.

Mrlja na Vrbasu: “Definitivno cvjetanje algi”

Majda Ibraković, eko-aktivista, upozorila je na pojedine ekološke probleme u Banjaluci poput piralena, algi u Vrbasu i slično.

“Postavili smo simboličan sat koji predstavlja hitnost problema i reakcije nadležnih. Povodom posljednih dešavanja građanima smo dali mogućnost da postave pitanja, odnosno ostave komentare i sugestije nadležnim. Njihove odgovore ćemo javno objaviti i službenim putem proslijediti institucijama. Krajnje je vrijeme da se shvati ozbiljnost situacije. Naša javnost i instuticije uglavnom reaguju pet do dvanaest, ali ovaj put to je u dvanaest i pet”, rekla je ona.

Izvor: Mondo.ba