– Unapređenje razumevanja i saradnje na Zapadnom Balkanu
– Jačanje aktivne podrške građana za reforme i integraciju u Evropsku uniju
Fondacija Centar za demokratiju u saradnji sa partnerskim organizacijama civilnog društva iz regiona Zapadnog Balkana započela je realizaciju projekta Regionalni dijalog mladih za Evropu (Regional Youth Dialogue for Europe).
Mladi iz regiona Zapadnog Balkana smatraju da nisu dovoljno vidljivi, niti uključeni u procese koji se tiču njihove budućnosti. Neophodno je unaprediti participaciju mladih u građanskom i demokratskom društvu, njihovo povezivanje i saradnju u regionu i osnažiti dijalog mladih sa donosiocima odluka. Projekat se realizuje u kontekstu implementacije EU Strategije za mlade, pratećeg Akcionog plana i Ekonomskog-investicionog plana za Zapadni Balkan koji je uspostavio program Garancija za mlade.
U projekat ugrađujemo iskustvo u promociji evropskih i demokratskih vrednosti i ljudskih prava, Ciljeva održivog razvoja Agende 2030, posebno vodeći računa o unapređenju položaja mladih i pripadnika osetljivih grupa, kao i iskustvo podsticanja javnog dijaloga, kreiranja i praćenja javnih politika i uključivanja građana u procese donošenja odluka.
Kroz podršku organizacijama civilnog društva i, naročito, omladinskim organizacijama osnažićemo njihove aktiviste i građane širom regiona:
da se aktivno zalažu za usvajanje evropskih vrednosti i jačanje demokratskih odgovornih institucija
da učestvuju u javnom dijalogu o reformama
da šire znanje o ekonomskom i socijalnom napretku koji donosi usvajanje evropskih standarda u javnim politikama
da rade zajedno na osmišljavanju i realizaciji projekata od zajedničkog interesa
da kroz dijalog i saradnju prevazilaze nasleđe prošlosti u regionu i daju podršku dobrosusedskim odnosima i pomirenju
Glavne aktivnosti
Znanje i razmena:
Istraživanje o omladinskim politikama na Zapadnom Balkanu
Politeia Regionalna škola za participaciju mladih
Volonterska praksa
Javni dijalog o javnim politikama – lokalno, nacionalno, regionalno:
Politeia tematske regionalne sesije o javnim politikama
Debate o politikama za mlade
Monitoring javnih politika za mlade
Regionalna konferencija
Finansiranje projekata organizacija civilnog društva:
Fond za mlade
Fond za uspešne inicijative
Dinamična komunikacija sa građanima:
Informativni i kreativni sadržaji u medijima i društvenim mrežama
Interaktivni online omladinski forum
Radimo u: Beogradu, Tirani, Sarajevu, Prištini, Skopju, Novom Sadu i mnogim drugim gradovima
Program će uključiti:
150 omladinskih organizacija i 1.500 omladinskih aktivista obuhvaćeno istraživanjem
50 učesnika/ca Regionalne škole Politeia
6 Politeia tematskih sesija
1.000 mladih na interaktivnom omladinskom forumu
10 mladih aktivista na volonterskoj praksi (stažiranje)
30 finansiranih projekata kroz Fond za mlade
6 ekspertskih analiza i predloga omladinskih politika
30 javnih debata o politikama za mlade
200 učesnika/ca uživo i 300 online na dvodnevnoj regionalnoj konferenciji
Koordinator projekta:
Fondacija Centar za demokratiju, Beograd
Partneri:
Akademija za evropske integracije i pregovore iz Tirane (AIEN)
Kosovska inicijativa za stabilnost iz Prištine (IKS)
Mreža progresivnih inicijativa iz Sarajeva (NPI)
NVO Info Centar iz Skoplja (NGO IC)
Regionalna akademija za demokratski razvoj iz Novog Sada (ADD)
– Increased participation of young people in decision making proces – Improved understanding and cooperation in Western Balkans – Strengthening active support of citizens for reform and EU integration
Center for Democracy Foundation started implementing the Regional Youth Dialogue for Europe Project in cooperation with civil society organizations from the Western Balkans region.
Young people from Western Balkan region believe they are not sufficiently visible nor involved in the processes concerning their future. It is necessary to improve the participation of youth representatives in democratic societies and civil society organizations, as well as their cooperation in the region. Also, it is highly important to strengthen the dialogue of young people with decision-makers.
The Project is implemented in the context of the implementation of the EU Youth Strategy, the accompanying Action Plan for the Western Balkans and the Economic-Investment Plan for the Western Balkans, which established the Youth Guarantee program.
We are incorporating in the Project our experience in the promotion of European and democratic values and human rights, the Sustainable Development Goals and 2030 Agenda, with a particular focus on improvement of the status of young people and members of vulnerable groups, as well as the experience of encouraging public dialogue, creating and monitoring public policies and involving citizens in the decision-making process.
We shall empower SCO, particularly youth organization activists and citizens throughout the region to:
Advocate for the adoption of European values and strengthening of democratic and responsible institutions
Participate in public dialogue on reforms
Spread knowledge about the economic and social progress to be brought about by the adoption of European standards in public policies
Cooperate on design and implementation of common cause projects
Work on overcoming the legacy of the past in the region through dialogue and cooperation and provide support to good neighborly relations and reconciliation
Main activities
Knowledge and exchange:
Survey on Youth policies in the Western Balkans
Politeia Regional School for Youth participation
Volunteer practice
Public dialogue on public policies on local, national and regional level:
Politeia Regional Thematic Sessions on Public Policies
Youth policy debates
Monitoring of youth public policies
Regional Conference
Sub-granting of projects of civil society organizations and informal groups projects:
Youth Fund
Active achievement Fund
Dynamic communication with citizens:
Informative and creative content in media and civil society networks
Interactive Online Youth Forum
We work in: Belgrade, Tirana, Sarajevo, Pristina, Skopje, Novi Sad…
The Program shall include:
150 Youth organizations and 1.500 youth activists participating in a Survey
50 participants of Politeia Regional School for Youth Participation
6 Politeia thematic sessions
1.000 young people on Interactive Youth Forum
10 youth activists on Volunteer practice
30 Financed projects through Youth Fund
6 Expert analyses and Youth Policy Proposals
30 Public Debates on Youth Policies
200 participants in vivo and 300 online participants in a two-day Conference
Project Coordinator:
Center for Democracy Foundation, Belgrade
Partners:
Academy of European Integrations and Negotiations (AIEN), Tirana
Kosovar Stability Initiative (IKS), Pristina
Network of Progressive Initiatives (NPI), Sarajevo
NGO Info Center (NGO IC), Skopje
Regional Academy for Democratic Development (ADD), Novi Sad
Evropska komisija je u Mišljenju (Avis) pred Bosnu i Hercegovinu (BiH) stavila 14 prioritetnih uvjeta koje mora ispuniti prije početka pregovora o članstvu.
Za godinu i pol dana vlasti u BiH su (djelomično) ispunile tri, a ispunjavanje svih ostalih upitno je budući da neka pitanja, primjerice, zahtijevaju izmjene odredbi Ustava BiH kojima su trenutno dana ekskluzivna prava konstitutivnim narodima – Bošnjacima, Hrvatima i Srbima, odnosno njihovim političkim predstavnicima, kod izbora ili imenovanja u izvršnu, zakonodavnu i sudsku vlast.
Jednako tako, od BiH se traži (privremeno) prenošenje ovlaštenja s nižih nivoa vlasti na više, formiranje vrhovnog suda na nivou BiH, ukidanje ili reduciranje entitetskog i nacionalnog veta ili ukidanje Ureda međunarodnoga visokog predstavnika (OHR), što je opet uvjetovano rješavanjem pitanje državne i vojne imovine.
Od smrtne kazne do okruženja za pomirenje
Bilateralni odnosi BiH i EU-a razvijaju se duže od 23 godine. Evropska zajednica je 1997. godine BiH pružila mogućnost korištenja tzv. autonomnih trgovinskih povlastica, a godinu kasnije uspostavljana je Konzultativna radna skupina koja je osiguravala tehničku i stručnu pomoć u razvoju administracije, regulatornog okvira i politika.
Šest godina je proteklo do službenog pokretanja pregovora 2005. godine o potpisivanju tog sporazuma, tehnički dio pregovora završio je 2007. i nakon ispunjenja i političkih uvjeta Sporazum je potpisan 2008. godine, ali nije odmah stupio na snagu. Suradnja se odvijala u sklopu Privremenog sporazuma o trgovini i trgovinskim pitanjima.
Građani BiH su 2010. godine dobili mogućnost putovanja u Šengenski prostor 2010. godine, a Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju između EU i Bosne i Hercegovine stupio je na snagu 2015. godine.
U međuvremenu su Slovenija (2004). i Hrvatska (2013.) postale punopravne članice EU-a.
Bosna i Hercegovina je 2016. godine podnijela Zahtjev za članstvo u Evropskoj uniji, kao posljednja zemlja Zapadnog Balkana, s izuzetkom Kosova kojeg kao neovisnu državu ne priznaju članice EU-a Španjolska, Slovačka, Cipar, Rumunjska i Grčka.
Nakon dobivanja Upitnika Evropske komisije, BiH je trebalo 14 mjeseci da odgovori na prva 3.242 pitanja i još osam mjeseci da odgovori na dodatnih 655 pitanja. Usprkos uspostavljenom mehanizmu koordinacije za pitanja koja se tiču EU, vlasti se nisu mogle dogovoriti da dostave odgovore na 22 pitanja: jedno iz političkih kriterija, četiri iz regionalne politike i 17 pitanja iz politike obrazovanja.
Četiri područja unutar 14 kriterija
Mišljenje Evropske komisije (Avis) dobila je u maju 2019. i u njemu je definirano 14 prioriteta podijeljenih u četiri područja – Demokracija i funkcioniranje institucija, Vladavina prava, Osnovna prava i Reforma javne uprave – koje BiH treba ispuniti kako bi počela pregovore o punopravnom članstvu.
Među prioritetima/uvjetima su se našli i, primjerice, izmjene Izbornog zakona BiH kako bi se održali izbori u Mostaru posljednji put održani 2008. godine, izmjene Ustava BiH kako bi se provela presuda Evropskog suda za ljudska prava u predmetu “Sejdić i Finci protiv BiH”, te kako bi se za Predsjedništvo i Dom naroda Parlamentarne Skupštine BiH mogli kandidirati i pripadnici ostalih naroda, a ne samo “konstitutivni” – Bošnjaci, Hrvati i Srbi, reforma Ustavnog suda BiH koja bi trebala riješiti i pitanje stranih sudaca (od devet sudaca, tri su međunarodna), pa sve do ukidanja smrtne kazne koja je kao mogućnost koja se nije koristila postojala u Ustavu Republike Srpske kao jednom od dva bh. entiteta.
Među “apstraktnijim” uvjetima je recimo “poduzeti konkretne korake na unaprjeđenju okruženja pogodnog za pomirenje kako bi se prevladalo naslijeđe rata”.
Osim političkih, Evropska komisija je pred bh. vlasti postavila i ekonomske uvjete, kao što su depolitizacija i restrukturiranje javnih poduzeća i osiguravanje transparentnosti procesa privatizacije.
Za nešto manje od godinu i pol dana, vlasti BiH su ispunile ili djelomično ispunile tek tri uvjeta.
Šta je ispunjeno?
U julu 2020. izmijenjen je Izborni zakon BiH čime je omogućeno da se 20. decembra 2020. održe lokalni izbori u Mostaru, prvi put nakon 2008. godine kad su posljednji put održani.
Ustavni sud BiH je u oktobru 2019. ukinuo odredbu Ustava Republike Srpske o postojanju smrtne kazne.
Prema Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju koji je potpisan 2008. i stupio na snagu 2015. godine, Bosna i Hercegovina je trebala izraditi program za usvajanje aquisa (zakonodavstva) EU, odnosno program integriranja, a bh. vlasti su 2020. godine utvrdile metodologiju za izradu tog programa.
Parlamentarni odbor za stabilizaciju i pridruživanje osnovan je u 2015. godine, također kao tijelo u okviru Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju. No, on nije funkcionirao budući da nikad nije usvojen poslovnik o njegovom radu, jer su neki delegati iz BiH u tom odboru inzistirali da se uvrste odredbe o etničkom načelu glasanja što, kako smatra Evropska komisija, nije u skladu sa evropskim standardima.
Ukratko, za donošenje neke odluke unutar tog odbora, koji čine državni parlamentarci iz BiH s kolegama iz Evropskog parlamenta, tražilo se da za nju mora glasati određeni broj Bošnjaka, Hrvata i Srba, odnosno da se entitetski veto iz Parlamenta BiH prenese u ovaj mješoviti odbor.
Poslovnik o radu usvojen je u Parlamentu BiH u julu 2020. godine i prema tom kompromisnom rješenju bi za donošenje odluka trebala dvotrećinska većina glasova parlamentaraca iz BiH “zbog ustavnog sistema BiH i načina odlučivanja u BiH”, iako su iz Evropskog parlamenta tražili da to bude natpolovična većina.
Vijeće ministara je, prije dobivanja Mišljenja/Avisa Evropske komisije, u septembru 2018. usvojilo Strateški okvir za reformu javne uprave u BiH za period do 2022. godine kojim bi se u BiH trebala uspostaviti racionalnija, koherentnija, efikasnija i odgovornija javna uprava na svakom nivou upravne vlasti.
I tu se završava popis prioriteta/uvjeta koje su vlasti u BiH (djelomično) ispunile, od 14 koliko je pred njih postavila Evropska komisija za ispunjavanje prije nego što BiH dobije status zemlje kandidatkinje za članstvo.
Politički kriteriji
Kopenhaški kriteriji koje BiH mora ispuniti trebali bi osigurati stabilnost institucija kojima se garantira demokracija, vladavina prava, zaštita ljudskih prava i prava manjina kroz proces stabilizacije i pridruživanja.
Evropska komisija konstatira da su u Ustavu BiH pobrojane nadležnosti na državnom nivou, čime su sve ostale nadležnosti pripale entitetima.
Od BiH se traži da osigura pravnu sigurnost u pogledu podjele nadležnosti između različitih nivoa vlasti.
Naime, u BiH ne postoji postupak koji omogućava državnom nivou da spriječi i ukloni povrede prava EU koje bi počinili drugi nivoi vlasti, a za koje bi cijela Bosna i Hercegovina bila odgovorna.
Što se tiče novih zahtjeva za prijenos nadležnosti na državni nivo koji dolaze s mišljenjem Evropske komisije, a koje su potrebne za dobivanje statusa zemlje kandidatkinje, dovoljno je navesti da se vladajuće stranke iz bh. entiteta Republika Srpska danas zalažu za vraćanje nadležnosti na entitete koje su ranije prenesene na državni nivo, uključujući i rasformiranje Oružanih snaga BiH.
Određena izborna prava rezervirana su za građane koji pripadaju “konstitutivnim narodima” – Bošnjacima, Hrvatima i Srbima. Ustav BiH sadrži odredbe zasnovane na nacionalnoj pripadnosti i prebivalištu koje nisu u skladu s Evropskom konvencijom o ljudskim pravima, što je potvrđeno i u presudama Evropskog suda za ljudska prava u Strasbourgu. To su odredbe koje se odnose na imenovanje, sastav i postupke odlučivanja Predsjedništva BiH kao šefa države te izvršnih i zakonodavnih tijela.
BiH bi, da bi se ispunio ovaj kriterij, trebala izmijeniti svoj Ustav za što je potrebna dvotrećinska većina u državnom parlamentu, no rješenje se nije našlo još od 2009. godine kad je sud u Strasbourgu donio prvu presudu, u predmetu “Sejdić i Finci protiv BiH” koji se tiče kandidiranja “nekonstitutivnih naroda” za članove Predsjedništva BiH.
Nakon toga još dvije u predmetu “Zornić protiv BiH” koji se tiče kandidiranja građana za članove Predsjedništva BiH i “Pilav protiv BiH” koji se tiče kandidature Bošnjaka iz entiteta Republika Srpska za člana Predsjedništva BiH.
U Parlamentu BiH, kao i u parlamentima Federacije BiH i Republike Srpske kao dva entiteta, postoji i pravo veta zasnovano na nacionalnoj pripadnosti. Za donošenje zakona ili neke druge odluke u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH potrebna je i većina glasova zastupnika iz oba entiteta, kao i većina glasova delegata – Bošnjaka, Hrvata i Srba – iz određenog kluba u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH.
U Federaciji BiH također postoji Dom naroda, s tim što za razliku od državnog parlamenta u njemu postoji i klub “Ostalih” u kojem sjede delegati koji se ne izjašnjavaju kao pripadnici nekog od tri “konstitutivna naroda”. I u ovom entitetskom parlamentarnom domu potrebna je većina glasova kluba određenog naroda za donošenje nekog zakona ili odluke.
Ranije je bilo inicijativa da se reformiraju domovi naroda i na državnom i na entitetskim nivoima kao i za ukidanje entitetskog veta, ali one nisu dobile potrebnu podršku, odnosno nisu izmijenjeni ustavi BiH i entiteta.
Evropska komisija primjećuje i da bi trebalo unaprijediti kriterije za izbor i imenovanja sudaca Ustavnog suda BiH. Od devet sudaca, Predstavnički dom FBiH bira četiri, a Narodna skupština Republike Srpske dva, dok preostalu trojicu bira predsjednik Evropskog suda za ljudska prava, nakon konzultacija s Predsjedništvom BiH.
Trenutno delegat u Domu naroda PSBiH i predsjednik Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) BiH Dragan Čović s trenutnim “srpskim” članom Predsjedništva i predsjednikom Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) Miloradom Dodikom, smatraju da strane suce treba “izbaciti” iz Ustavnog suda BiH, čemu se protive najprije Bakir Izetbegović, Čovićev kolega u Domu naroda PSBiH i predsjednik najveće bošnjačke Stranke demokratske akcije (SDA).
U mišljenju Evropske komisije se navodi i da Ured međunarodnog visokog predstavnika (OHR), koji ima ovlasti donositi ili mijenjati zakone i smjenjivati dužnosnike, nije u skladu sa suverenitetom BiH, a time ni s članstvom u EU.
Međutim, za ukidanje OHR-a je 2008. godine postavljeno 5+2 uvjeta i cilja među kojima su raspodjela imovine između države i drugih razina vlasti, rješenje za vojnu imovinu, provedba Konačne odluke za Brčko Distrikt BiH, fiskalna održivost BiH te zaživljavanje vladavine prava koja podrazumijeva usvajanja državne strategije za ratne zločine, donošenje zakona o strancima i azilu i usvajanje državne strategije za reformu sektora pravosuđa.
Dva cilja su potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju i na koncu Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira koji, uz SAD, čini i nekoliko zemalja EU-a te Turska kao predstavnica Organizacije islamske konferencije.
Sukladno ustavnom uređenju, u BiH četrnaest rukovodilaca ima nadležnosti koje su povezane s provedbom aquisa, odnosno usvajanjem i provedbom zakonodavstva EU-a. Iako je uspostavljen mehanizam koordinacije procesa EU integracija, on prema ocjeni Evropske komisije ne funkcionira, uz nedostatne kapacitete vlasti.
Što se tiče reforme javne uprave, Evropska komisija primjećuje da u propisima, primjerice, ne postoje načela zasluga prilikom zapošljavanja, napredovanja i otpuštanja, da postoji političko uplitanje u procesima primjene propisa, ali i da politike, poput donošenja budžeta na različitim nivoima, nisu usklađene.
Problem sudstva na državnom nivou
Što se tiče pravosuđa, kojem je posvećeno posebno poglavlje u Mišljenju/Avisu, Evropska komisija traži da Visoko sudsko i tužiteljsko vijeće (VSTV), kojemu je zadatak imenovanje sudaca i tužitelja na svim nivoima, osim u ustavne sudove, kao i Sud i Tužiteljstvo BiH trebaju imati ustavni status, što znači nove izmjene Ustava BiH za koje je potrebna dvotrećinska većina u državnom parlamentu.
O kakvom pitanju se radi govori dovoljno i činjenica da se vladajuće stranke iz bh. entiteta RS, koje čine većinu i u državnom parlamentu, zalažu za ukidanje Suda i Tužiteljstva BiH i kao argument navode upravo to da sudstvo na državnom nivou nije predviđeno Ustavom BiH.
Osim izmjena zakona o VSTV-u, od BiH se traži i usvajanje zakona o sudovima u BiH.
Bosna i Hercegovina nema vrhovni sud na državnom nivou koji bi dosljedno tumačio pravo u cijeloj BiH, a njegovo osnivanje je također upitno zbog protivljenja stranaka iz Republike Srpske.
Evropska komisija konstatira da je u BiH raširena korupcija i da svi nivoi vlasti pokazuju znakove da su pod kontrolom politike, što izravno utječe na svakodnevni život građana, posebno u oblastima zdravstva, obrazovanja, zapošljavanja i javnih nabavki, kao što konstatira da su agencije za provođenje zakona (policija) fragmentirane i podložne neprimjerenom političkom uplitanju.
U dijelu koji govori o problemu korupcije, navodi se i potreba depolitizacije i restrukturiranja javnih poduzeća, koja čine većinu u BiH, te osigurati transparentnost procesa njihove privatizacije.
Što se tiče dijela Osnovnih prava, Evropska komisija konstatira da su zakonski i institucionalni okviri “uglavnom uspostavljeni”, ali da nedostaje cjelovita provedba. U Ustavu Republike Srpske je, kao što smo ranije naveli, postojala odredba o smrtnoj kazni koja je 2019. godine ukinuta.
Konstatira se i kako nije osigurana jednakost svih građana, ravnopravnost spolova, zaštita ranjivih skupina kao što su LGBT osobe, Romi, migranti i tražitelji azila. Za javne emitere se navodi da su pod političkim utjecajem te da je njihova financijska održivost neizvjesna, kao i nedovoljna zaštita novinara.
Jedan od prioriteta koje ističe Evropska komisija govori o tome da političari ne doprinose pomirenju i prevladavanju događaja iz ratne prošlosti. Izričito se navodi da su revizionizam i negiranje genocida u suprotnosti s najosnovnijim evropskim vrijednostima te da svi akteri u BiH moraju pokazati da u potpunosti surađuju s međunarodnim sudovima priznavanjem i poštivanjem njihovih odluka.
Od BiH se, između ostalog, traži da usvoji revidiranu državnu strategiju za rad na predmetima ratnih zločina, unaprijedi sistem zaštite civilnih žrtava rata kao i da trajno riješi pitanje smještaja za oko 100.000 izbjeglica i interno raseljenih osoba.
Zanimljivo je i kako Evropska komisija konstatira da BiH još uvijek ima bilateralni sporazum sa SAD-om o imunitetu, kojim se američki državljani izuzimaju od jurisdikcije Međunarodnog krivičnog suda, što je suprotno s Rimskim statutom i stavom Evropske unije.
Ne poštuju se ni ranije preuzete obveze
Što se tiče ekonomskih kriterija, Evropska komisija je mišljenja da je BiH u ranoj fazi uspostavljanja funkcionalne tržišne ekonomije i da kao takva trenutno ne bi bila konkurentna na tržištu EU-a.
Ukazuje se, između ostalog, na pretjerano zapošljavanje u javnom sektoru, neefikasna javna poduzeća i neefikasan sistem socijalne sigurnosti, slabu vladavinu prava, obimnu birokraciju, korupciju i dugotrajne i složene upravne postupke, rascjepkanost unutarnjeg tržišta, visoku strukturnu nezaposlenost, obimnu neformalnu ekonomiju (rad nacrno), nedovoljno razvijenu transportnu i energetsku infrastrukturu ili neusklađenost propisa.
Od vlada na svim nivoima vlasti traži se da se dogovore i provedu novi set socijalno-ekonomskih reformi, nakon isteka tzv. Reformske agende 2015. – 2018.
BiH ne poštuje ni ranije preuzete obveze, poput spomenutog pravilnog funkcioniranja Parlamentarnog odbora za stabilizaciju i pridruživanje i nacionalnog programa za usvajanje acquisa, odnosno zakonodavstva EU-a. Konkurencijsko vijeće i Vijeće za državnu pomoć BiH funkcionira po etničkom principu gdje najmanje jedan predstavnik svakog naroda treba podržati odluku što također nije u skladu sa standardima EU-a.
BiH nema oblasti politike u kojima zemlja ima dobar nivo pripremljenosti ili je dobro napredovala u pogledu svojih kapaciteta da preuzme obveze koje proizilaze iz članstva u EU, poput vanjske obrambene i sigurnosne politike, regionalne politike, ekonomske i monetarne politike, zaštite životne sredine ili, primjerice, poljoprivrede.
Evropska komisija, između ostalog, zaključuje da bi nefunkcionalnost BiH, u slučaju da ne provede reforme i bude primljena u EU, mogla negativno utjecati na proces donošenja odluka u EU, posebno u vezi s pitanjima koja zahtijevaju jednoglasno odlučivanje među zemljama članicama.
Povodom Svjetskog i Evropskog dana borbe protiv smrtne kazne, Evropska unija i Vijeće Evrope ponovno potvrđuju svoje protivljenje primjeni smrtne kazne u svim okolnostima i pozivaju na univerzalno ukidanje smrtne kazne.
Pozdravljamo stalno smanjenje primjene smrtne kazne, čime se potvrđuje opšti smjer kretanja prema univerzalnom ukidanju smrtne kazne. Tokom 2019., drugu godinu zaredom, pogubljenja su izvršena u samo 20 zemalja širom svijeta. Iako je to povijesno nizak nivo, ipak je 20 zemalja previše. Stoga koristimo ovu priliku da pozovemo sve članice Ujedinjenih naroda da pruže podršku Rezoluciji o moratoriju na primjenu smrtne kazne na 75. zasjedanju Opšte skupštine UN-a u decembru 2020.
Svjetska koalicija protiv smrtne kazne ovu je godinu posvetila pravu na učinkovito pravno zastupanje. Kršenje tog temeljnog prava nerazmjerno utiče na najranjivije članove društva, koji si ne mogu priuštiti iskusne odvjetnike ili koji možda nisu upoznati s pravnim sistemom. Ključno je da pravosudni sistemi osiguraju sredstva za pripremu učinkovite odbrane, uključujući prema potrebi usluge tačnog pismenog i usmenog prevođenja.
Počinitelji kaznenih djela za svoja djela moraju odgovarati te biti kažnjeni. Međutim, iskustva zemalja koje su ukinule smrtnu kaznu pokazala su da smrtna kazna ne odvraća od počinjenja nasilnih kaznenih djela niti doprinosi sigurnijem društvu. Naprotiv, ubijanje kao kazna nastavlja krug besmislenog nasilja.
Pozivamo države članice Vijeća Evrope koje još nisu pristupile relevantnim protokolima uz Evropsku konvenciju o ljudskim pravima i Drugom fakultativnom protokolu uz Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima namijenjenom ukidanju smrtne kazne, da to učine bez odgode. Vijeće Evrope i EU ponovno pozivaju Bjelorusiju, jedinu evropsku zemlju koja još izvršava pogubljenja, da ukine smrtnu kaznu i pridruži se velikoj većini nacija koje su trajno obustavile tu okrutnu i neljudsku praksu. Također pozivamo države promatrače Vijeća Evrope koje još nisu ukinule smrtnu kaznu da zagovaraju otvorenu raspravu o preprekama koje sprečavaju njihov put ka ukidanju smrtne kazne.
Sa zanimanjem očekujemo da Odbor ministara Vijeća Evrope donese Preporuku o trgovini robom koja se upotrebljava za mučenje i/ili drugo okrutno, neljudsko ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje, uključujući smrtnu kaznu. Također potičemo sve zemlje da se pridruže Globalnom savezu za suzbijanje trgovine proizvodima koji služe za mučenje, koji je izvanredan primjer globalne saradnje protiv mučenja i smrtne kazne, te da pojačaju napore za uspostavu zajedničkih međunarodnih standarda koji se odnose na trgovinu proizvodima koji služe za mučenje.
Posljedni komentari