by MPI | Feb 21, 2022 | Aktuelno, Životna sredina slider
Recikliranje predstavlja proces izvajanja sirovine/materijala iz otpada i njegovo ponovno korištenje. Proces recikliranja uključuje sakupljanje otpada, izdvajanje korisnih materijala, preradu i izradu novih proizvoda od prerađenog materijala. Ono što je posebno važno jeste ciljano izdvojiti materijale koji se mogu reciklirati i brzo staviti u ponovnu upotrebu. Materijali koji se najčešće izdvajaju iz otpada i recikliraju su staklo, plastika, papir/karton, tetrapak, metal i biorazgradivi otpad.
Staklo podliježe procesu topljenja i ponovnog preoblikovanja, papir, plastika i tetrapak recikliranjem daju iste ili slične sirovine niže kvalitete, recikliranjem metala se štedi velika količina energije dok je recikliranje biorazgradivog materijala najstariji oblik reciklaže u kojem se kao krajnji produkt dobija đubrivo i mineralima obogaćeni humus kao i toplotna energija u bioenerganama.
Od svih vrsta otpada podložnih recikliranju, najveću prijetnju globalnom zagađenju otpadom predstavlja plastični otpad. Plastika i sintetički proizvodi plastike dospijeva u pitku vodu, u mora i okeane a time i u ljudski lanac ishrane. Po procjenama, svake godine u mora i okeane dospije 8 miliona tona plastike. Prognoze fondacije Ellen McArthur su da ako planeta Zemlja do 2050. godine nastavi sa proizvodnjom istih količina plastike, tada se u morima može očekivati više plastike nego ribe.
Cijeli policy paper dostupan je na linku.
by MPI | Feb 3, 2022 | Aktuelno, Životna sredina slider
U Zakonu o zaštiti okoliša („Službene novine Federacije BiH“, broj 15/21) okolinska dozvola definisana je: „Okolinska dozvola – rješenje kojim se propisuju mjere i uslovi zaštite okoliša tokom izgradnje i rada određenog pogona ili postrojenja, koja se izdaje na osnovu provedenog postupka utvrđivanja mjera zaštite okoliša kako je propisano odredbama ovoga Zakona“.
Zakonom o zaštiti životne sredine Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 71/2012 i 79/2015) ekološka dozvola je „odluka nadležnog organa donesena u formi rješenja kojom se utvrđuje da postrojenje ispunjava određene uslove za izgradnju i rad cijelog postrojenja ili dijela postrojenja, a može obuhvatiti jedno ili više postrojenja, na istoj lokaciji kojima upravlјa isto odgovorno lice“.
Dakle, okolinska dozvola je integralni pravi dokument – upravni akt kojim se propisuju mjere zaštite svih sastavnica okoliša: zrak, voda, zemljište/tlo, biodiverzitet.
Cijeli policy paper dostupan je na linku.
by MPI | Jan 24, 2022 | Aktuelno, Životna sredina, Životna sredina 1, Životna sredina 2, Životna sredina slider
Zagađenje (engl. pollution) je ljudskom djelatnošću uzrokovano unošenje materije ili energije u okoliš koje uzrokuje štetne posljedice za živa bića i za ljudsko zdravlje, onemogućuje ili ometa tradicionalne ljudske djelatnosti, smanjuje kvalitetu zraka, vode ili tla, te općenito smanjuje opću ili estetsku vrijednost prirodnih ekosistema ili izvora dobara. Izvori (uzročnici) zagađivanja nazivaju se zagađivačima. Zagađenje zraka je problem na lokalnom i globalnom nivou. Zagađujuće materije u zraku ispuštene u jednoj zemlji mogu atmosferom dospjeti i u druge zemlje, gdje mogu uzrokovati ili doprinijeti lošoj kvaliteti zraka.
Lebdeće čestice, nitrogenski dioksid i prizemni ozon danas se smatraju zagađujućim materijama koje najviše utiču na ljudsko zdravlje. Izloženost tokom najveće koncentracije i dugotrajna izloženost ovim zagađujućim materijama ovise o težini uticaja, od narušavanja respiratornog sistema do prerane smrti. Oko 90% stanovnika evropskih gradova izloženo je zagađujućim materijama u koncentracijama iznad nivoa kvalitete zraka koje se smatraju štetnima po zdravlje. Na primjer, procjenjuje se da sitne lebdeće čestice (PM2.5) u zraku skraćuju očekivano trajanje života u Evropskoj uniji za više od osam mjeseci. Benzo(a)piren je kancerogena zagađujuća materija koja izaziva sve veću zabrinutost, čije su koncentracije iznad najnižegnivoa utvrđenog u cilju zaštite ljudskog zdravlja u nekoliko gradskih područja, naročito u srednjoj i istočnoj Evropi. Zagađenje zraka isto tako šteti našem okolišu. Izloženost česticama PM2.5 je naročito opasna po ljudsko zdravlje, jer te čestice zadiru duboko u pluća i krvotok, izazivajući bolest i smrt. U BiH prosječne godišnje ambijentalne koncentracije PM2.5 često višestruko prelaze gornje dozvoljene granice po bh standardnima kvaliteta zraka (20 μg/m3) i po smjernicama Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) o vrijednostima kvaliteta zraka (10 μg/m3). Procjenjuje se da u BiH od posljedica izloženosti ambijentalnom zagađenju zraka s PM2.5 svake godine prerano umre oko 3.300 ljudi.
Cijeli policy paper dostupan je na linku.
by MPI | Jan 17, 2022 | Aktuelno, Životna sredina
Energija se najjednostavnije može definisati kao sposobnost jednog fizikalnog sistema da obavi neki rad, odnosno, na svaki rad se utroši energija. Izvore energije dijelimo na neobnovljive i obnovljive. Neobnovljivi izvori su fosilna goriva (ugalj, nafta i prirodni gas) i nuklearna goriva (uran, plutonij), čija su nalazišta i zalihe ograničene te samim tim podložna konačnom iscrpljivanju. Za razliku od njih, karakteristika obnovljivih izvora energije jest da su neiscrpni odnosno neprestano se obnavljaju u prirodi. U obnovljive izvore energije ubrajamo sunčevu energiju, energiju vjetra, energiju vode, geotermalnu energiju i energiju iz biomase.
Sa stanovišta zaštite okoline energija je veoma bitan parametar. Računa se da na proizvodnju energije otpada 50% negativnog djelovanja na okolinu, odnosno na globalne klimatske promjene. Radi se o emisijama gasova, koji nastaju kod korištenja fosilnih goriva (ugalj, nafta, zemni gas), proizvodnje struje i toplotne energije, kao i kod krajnjih potrošača, domaćinstava, industrije… Globalne klimatske promjene do kojih dolazi zbog pojačanog unošenja pojedinih gasova u atmosferu, jedan su od najvećih problema budućnosti. Ekonomija i ekologija imaju jednu važnu dodirnu tačku, ušteda energije znači istovremeno i smanjenje zagađenja okoline.
U posljednjim decenijama se veoma mnogo ulaže u alternativne izvore energije. Korist je višestruka, čuvaju se prirodni resursi, smanjuje se zagađenje okoline, a u nekim slučajevima se direktno rješava problem zagađenja (biomasa kod spaljivanja komunalnog otpada).
Cijeli policy paper dostupan je na linku.
by MPI | Dec 23, 2021 | Aktuelno, Životna sredina
Energetska efikasnost je predmet snažnog i stalnog interesa i aktivnosti razvijenih zemalja. Stavljanje energetske efikasnosti u središte nacionalnih energetskih politika i Evropske unije kao cjeline provodi se u prvom redu zato što povećanje energetske efikasnosti doprinosi smanjenju troškova i potrošnje energije, i izravno utiče na konkurentnu sposobnost evropskih kompanija na međunarodnom tržištu. Druga važna posljedica povećanja energetske efikasnosti je smanjenje emisija CO2 , centralnog problema u zaštiti okoliša današnjice. Treća važna posljedica povećanja energetske efikasnosti je poboljšanje sigurnosti opskrbe potrošača. Četvrti, ali ne manje važan razlog je poticanje poduzetništva i otvaranje radnih mjesta. Evropska unija traži sve veće povećanje energetske efikasnosti, usmjerava sredstva u posebne fondove za poticanje veće energetske efikasnosti, za poticanje korištenja obnovljivih izvora i zaštitu okoliša te potiče više aktivnosti u promociji novog sustava gospodarenja energijom. Putem evropskih energetskih fondova (SAVE, SYNERGY, TACIS, ALTENER i drugih), PHARE programa i drugih međunarodnih fondova zemlje srednje i istočne Evrope se uključuju u zajednički program povećanja efikasnosti korištenja energije, značajnijeg korištenja obnovljivih izvora i zaštite okoliša. Iako mnoge zemlje u svijetu ulažu značajna finansijska sredstva u unapređenje energetske efikasnosti, Bosna i Hercegovina je na samom početku tog puta. Osim sporadičnih primjera ulaganja, mnogo toga nije urađeno. S druge strane, to predstavlja i veliki potencijal i priliku, što nužno ne mora značiti nešto što je negativno. Stručni članci ocjenjuju postojeće stanje neodrživim, i zahtijevaju aktivne mjere. Najčešće se to pitanje odgovornosti naslovljava na Vlade, i za ono što je u području njihovih odgovornosti kao i za ono što je područje odgovornosti i odlučivanja firmi ili građana.
Cijeli policy paper dostupan je na linku.
by MPI | Nov 16, 2021 | Aktuelno, Životna sredina, Životna sredina 1
U okviru projekta „Priroda i društvo“ koji implementira Mreža progresivnih inicijativa sa partnerima, realiziran je niz intervjua sa zastupnicima i zastupnicama entitetskih parlamenata o važnosti zaštite okoliša.
Irfan Čengić zastupnik je SDP-a BiH u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH i učesnik projekta „Priroda i društvo“.
Čengić smatra da ni institucije ni građani nisu dovoljno zainteresovani za probleme iz oblasti zaštite okoliša i da je edukacija važna odgovornost institucija.
„Prije svega institucije moraju više raditi na promociji i edukaciji građana o ovoj važnoj temi. To podrazumijeva objasniti obaveze Bosne i Hercegovine iz Zelene agende za Zapadni Balkan i približiti tu temu građanima i objasniti njen značaj za svakodnevni život građana u našoj državi.“ – navodi Čengić.
Jasno je da u procesu angažmana na temama iz oblasti zaštite okoliša odgovornost imaju i političari i političarke i iz vlasti i iz opozicije. Zastupnik Socijaldemokratske partije pojašnjava kako se do sada u institucijama bavio ovim temama, ali i da li smatra da je moguće da upravo zaštita okoliša bude prostor zajedničkog djelovanja različitih političkih opcija:
„Konkretno, predložio sam inicijativu za usvajanje novog Zakona o obnovljivim izvorima energije u Federaciji Bosne i Hercegovine koji bi bio kvalitetniji i pravedniji. Prilikom usvajanja novog Zakona o zaštiti okoliša usvojeno je 19 amandmana koje sam predložio i tako poboljšao prijedlog zakona.Također u svojim javnim nastupima nastojim dati na važnosti ovim temama.
Mislim da je moguće okupiti političare iz različitih političkih opcija oko jednog zajedničkog društvenog interesa što je najbolje pokazalo i funkcionisanje Zelenog kluba u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine. U budućnosti je potrebno na svim nivoima okupljati zastupnike i političare iz različitih stranaka oko ove teme.“ – pojašnjava Čengić.
Obnovljivi izvori energije, iako se u Bosni i Hercegovini nerijetko percipiraju kao daleka tema budućnost, trenutno su, kaže Irfan Čengić, za njega najbliža oblast, i to u kontekstu veze između energetskog sektora i zaštite okoliša.
„Zbog toga mi je stalo do novog Zakona o obnovljivim izvorima energije i povećanja učešća građana i privrede u proizvodnji električne energije. Proces dekarbonizacije BiH mora pratiti pravedna energetska tranzicija u skladu sa Zelenom agendom za Zapadni Balkan.“ – zaključuje.
Projekat Priroda i društvo realizira se uz podršku projekta „Misli o prirodi!“ koji implementira Centar za promociju civilnog društva, a finansijski podržava Švedska.
Posljedni komentari