by MPI | Oct 11, 2020 | Ekonomski razvoj, Ekonomski razvoj 1
“Jedna je od najčudnijih pojava što se zavaravamo da od ovisnih ljudi možemo očekivati neovisna mišljenja.” Napisao je ovo Sigmund Graff još 1898. godine, a sada bi mnogi rekli kako njegovu misao možemo prenijeti na novinare danas u Bosni i Hercegovini.
Ukoliko uđete u medijski sistem ove male države na brdovitom Balkanu, nećete sresti sretne, zadovoljne i nasmijane radnike. Njihov rudarski posao više nije samo priča o pritiscima nekog moćnika kome se ove sedmice nije svidjela rečenica izgovorena u prilogu prikazanom na dnevniku. Ne govore samo o teškim urednicima koji 40 puta vraćaju napisane ofove.
Novinarstvo su sada opteretili vlasnici medija koji sitne, male novinare, doživljavaju kao robove. Rad bez ikakvog ugovora, honorar do 300 KM maksimalno, ali dušu za njega ostave mjesec dana. Volonterski rad koji traje godinama, plata od 500 KM za koju samo još što na glavi nisu počeli hodati. Sve je to realnost o kojoj se u medijima šuti jer gdje će govoriti o tome kada je situacija i u njihovoj redakciji takva.
“Šuti, nećeš se nikada zaposliti.” Rečenica je koju će kolega da ti saspe uvjeren kako će tako šutljiv bolje proći kod poslodavaca koji nakon bolovanja radniku daju otkaz.
Slađan Tomić je mladi novinar koji je tokom pandemije dobio otkaz iz televizije O kanal. Prvog septembra napunio je pola decenije profesionalnog rada u novinarstvu, ali od toga ima 14 mjeseci radnog staža, a i od toga dva su uplaćena.
“Problem je što novinari prepisuju ponašanje zajednice. Nisu spremni da se bore za svoja prava. Ja sam nekoliko puta predlagao obustavu rada kako bismo ostvarili neka prava, ali nisam imao podršku za to. Dio kolega je za, dio je za ali znaju da je uzaludan pokušaj okupljanja, neki su u strahu od otkaza imaju porodicu, djecu, kredite, a neki su obraz prodali za sitne novce. Problem je što određeni dio kolega koketira s menadžmentom i što zarad ličnog interesa narušavaju kolektivna prava. Ja sam godinama radio kao honorarac i nekako mi je bilo najteže što sam uvijek morao da radim za državne praznike jer su šefovi uvijek kazivali “starije kolege imaju prednost”, a kad treba više raditi tu su mlade kolege. Mladi novinari nisu poštovani, starije kolege često, ne svi naravno, nedostatak radnog dostojanstva pokušavaju kompenzirati degradacijom mladih kolega. Toliko puta sam čuo izjavu “ja imam više godina radnog staža nego ti života”.
Kršenje Zakona o radu, neplaćeni prekovremeni, male plate, loši uslovi rada doveli su do jedne tužne činjenice, sve je manje kvalitetnih novinara. Odnosno, znam iz iskustva, imao sam dosta poziva da preporučim kolege za posao, ali jednostavno ljudi ne žele da se bave novinarstvom. Nakon otkaza na O kanalu, nekoliko kolega i koleginica mi je kazalo kako ih novinarstvo ne zanima. Rizičan je posao, stresan, malo plaćen, a u Covid19 smo vidjeli i da je nestabilan.”
Ništa bolja situacija nije u medijima koji su u vlasništvu eniteta i države. Možda niste razmišljali kako djevojka ili momak koji vam donose informacije u dnevniku rade besplatno, ali i to je moguće u zemlji gdje prestaje novinarstvo, a počinje siva ekonomija.
A.J. je bio saradnik Federalne televizije. Za više od dvije godine rada u mediju koji još uvijek zbog političkih interesa nema Upravni odbor, odnosno ima samo jednog člana UO, A.J. je zaradio 50 KM.
“Sa završenom Srednjom ekonomskom školom u novembru 2015. prijavio sam se na konkurs na Radio Televiziji Federacije Bosne i Hercegovine, a nakon audicije prošao sam u uži izbor te sam počeo raditi kao saradnik na portalu federalna.ba.
Tada sam radio pola radnog vremena, volonterski i bez ikakve naknade. Poslije više od dvije godine takvog volonterskog rada, mislio sam da će me primiti kao pripravnika, ali se to nije desilo. Sve što sam dobio novčane naknade bilo je 50 KM i to na osnovu Ugovora o djelu za posljednji mjesec mog angažmana. Tada sam bio primoran napustiti medij koji je dio Javnog radiotelevizijskog sistema Bosne i Hercegovine i koji se finansira iz budžeta.”
Admir Salihović je urednik Face televizije koja zbog svoje uređivačke politike najčešće trpi ekonomske pritiske od strane vladajući struktura u Bosni i Hercegovini. Njegov stav je da smo u ovakvoj situaciji jer smo odmah na samom početku zaboravili značenje naše profesije.
“Zapravo, nije to zaboravljeno, već su, neke od naših kolega prodale, izdale našu profesiju. Danas su pojedini novinari plaćenici, samo izvršioci naredbi političara i pojedinih nalogodavaca. To novinari nisu! Mi, novinari, bismo uvijek trebali biti na putu pravde, istine, poštenja, ali su neki od nas, davno, zarad ličnih jeftinih interesa skrenuli sa pravog puta. Zbog toga strah i postoji među novinarima danas. Ne postoji jedinstvo! Pravi put, prave vrijednosti i ciljevi novinarske profesije su izgubljeni i rijetki su oni koji brane čast ove profesije! Sve bi bilo lakše da smo svi na pravom putu, da smo jedinstveni i istrajni, a tada straha sigurno ne bi bilo! Danas, evidentno je da novinari jesu dio kulture straha, čast izuzecima. Novinari se plaše političara, moćnika, “ljudi iz sjene” koji zbog svog položaja i uticaja odlučuju o životima nas i naših kolega! Plaše se za svoj posao, plaše se da ne ostanu bez hljeba za sebe i svoje najmilije, plaše se reći istinu, a bez istine nastaje totalni haos! Nemoguće je ne spomenuti da se naša profesija dovoljno ne cijeni, da nije plaćena i da donosi mnogo stresa, ali istinu i pravdu koju su kroz historiju donijele naše kolege svojim istraživanjima moraju biti naša vodilja. Dakle, samo hrabro, iskreno, posteno i istinito i tada straha nece biti!
S namjerom sam spomenuo uslove rada i cijenjenost novinarske profesije. Plate su male, uslovi rada nikakvi, novinari i novinarke često rade na crno, kolegice novinarke dobijaju otkaze kada odluče sa svojim partnerima osnovati porodicu….. Sve su ovo činjenice od kojih ne treba okretati glavu, moramo se boriti za svoja prava, ali ništa od ovoga nije opravdanje za laž, manipulaciju, spinovanje pa i za jeftinu izdaju i prodaju istine! Nije mi jasno zašto lažemo sami sebe, zašto pišemo i pričamo o drugim problemima, kritikujemo druge, a svojim šefovima šutimo! Trebamo prvo počistiti u svojim dvorištima, izaći na čistac sami sa sobom, onda sa svojim kolegama u redakcijama, da bi se mogli pošteno i predano boriti se za istinu! A ako naš put i borba ne mogu biti istina, zar nije pošten otkaz bolja opcija od straha, prijetnji i laži? Strah, nemoć, nesigurnost, neizvjesnost su uzrok šutnje! Ali toga ne smije biti ako se govori istina, ako se radi pošteno i ako nemamo oraha u džepovima. Ostati bez posla nije kraj svijeta. Sloboda je neprocjenjiva, i zar nije ljepše biti slobodan i pripadati slobodnima nego biti zaposlen, a živjeti u strahu, gubiti svoj identitet i biti zarobljen! Ja dileme nemam, istina, sloboda, poštenje pobjeđuju svaku šutnju i laž, samo nas fali na ovoj pravoj strani!”
Admir Salihović je prokomentarisao i odnos udruženja novinara prema onima čija bi prava trebali zastupati glasno, jednako za sve pred institucijama, vlasnicima medija, strankama.
“Kakva udruženja novinara? Ko još vjeruje u te zablude? Ko još vjeruje da neko brani prava novinara? Ima li ijedan novinar da su njegova prava zastićena nekim udruženjima novinara? Ta razjedinjenost nas ubija! Nama fali jedna prava, jaka, novinarska organizacija, udruženje, sindikat koji će biti zaštitnik svih nas! Udruženje koje će se boriti za kolektivne ugovore, bolje uslove rada i za pravi položaj u društvu, javnosti, zakonima i institucijama. Jednostavno, već jednom, moramo biti priznati kao sedma sila. Ali, opet ponavljam, krenimo od sebe! Budimo na pravom putu, svoje poštene kolege povedimo sa sobom i što je najvažnije distancirajmo se od onih koji ne žele raditi ovaj posao časno! Kada krenemo od sebe, kada “sredimo” svoje stanje onda ćemo biti sposobni napraviti jednu zdravu organizaciju, udruženje, sindikat koji će se boriti ravnopravno za prava svih nas, novinara. Tada neće biti tajnih konkursa, štela i prevara, i tada će oni kojih se novinari i novinarke danas plaše, strahovati od istine koju ćemo mi časno donositi našim građanima! Strah trebaju osjećati samo oni koji lažu, rade prevare, manipuliraju, spinuju, a novinari, oni pravi, se moraju distancirati od toga! Kad je vodilja istina, straha nema!”
Dragan Bursać smatra da su novinari najčešće sami krivi za stanje koje danas imamo u medijskom sistemu.
“Novinari su dio kulture u kojoj živimo. Čast izuzecima, ali uz ogromne sujete, strah i autocenzuru, oni su sami počesto krivi za stanje u kome se nalaze i novinarstvo uopšte. Dosta kolega doživljava novinarstvo ili kao uhljebljenje ili kao pripremu za dalji nastavak “karijere“ u političkim partijama ili PR-ingu. A novinarstvo je život. To je sastavni dio života čovjeka. Ne mogu govoriti za druge, ali konkretno meni, ako ne odgovoraju finacijski uslovi ili politka medijske kuće, a nema dogovora ja idem dalje. Ne dozvoljavam da bilo kada budem ucijenjen.”
Pogrešno razmišljanje je da privatni mediji žive samo od reklamnog prostora koji prodaju. Prešute vlasnici i menadžment medija u Bosni i Hercegovini koliko novca dobiju kroz grantove opštinskih, kantonalnih i entiteskih vlasti. Takvi grantovi se nazivaju podrškom medijima, a mediji im se oduže tako što kreiraju vijesti i tamo gdje ih nema, među političarima stvaraju prijatelje, nemaju kritički stav o onima koji ih finansiraju.
Tu negdje između medija koji nemaju nikakav stav i političkih moćnika koji medije pretvaraju u marketinške agencije nestaje novinarstvo, novinari i oni koji misle bivaju proglašeni nepoželjnima.
Izvor: Mreža za izgradnju mira
by MPI | Oct 11, 2020 | EU integracije 1, Euroatlanske integracije
Povodom Svjetskog i Evropskog dana borbe protiv smrtne kazne, Evropska unija i Vijeće Evrope ponovno potvrđuju svoje protivljenje primjeni smrtne kazne u svim okolnostima i pozivaju na univerzalno ukidanje smrtne kazne.
Pozdravljamo stalno smanjenje primjene smrtne kazne, čime se potvrđuje opšti smjer kretanja prema univerzalnom ukidanju smrtne kazne. Tokom 2019., drugu godinu zaredom, pogubljenja su izvršena u samo 20 zemalja širom svijeta. Iako je to povijesno nizak nivo, ipak je 20 zemalja previše. Stoga koristimo ovu priliku da pozovemo sve članice Ujedinjenih naroda da pruže podršku Rezoluciji o moratoriju na primjenu smrtne kazne na 75. zasjedanju Opšte skupštine UN-a u decembru 2020.
Svjetska koalicija protiv smrtne kazne ovu je godinu posvetila pravu na učinkovito pravno zastupanje. Kršenje tog temeljnog prava nerazmjerno utiče na najranjivije članove društva, koji si ne mogu priuštiti iskusne odvjetnike ili koji možda nisu upoznati s pravnim sistemom. Ključno je da pravosudni sistemi osiguraju sredstva za pripremu učinkovite odbrane, uključujući prema potrebi usluge tačnog pismenog i usmenog prevođenja.
Počinitelji kaznenih djela za svoja djela moraju odgovarati te biti kažnjeni. Međutim, iskustva zemalja koje su ukinule smrtnu kaznu pokazala su da smrtna kazna ne odvraća od počinjenja nasilnih kaznenih djela niti doprinosi sigurnijem društvu. Naprotiv, ubijanje kao kazna nastavlja krug besmislenog nasilja.
Pozivamo države članice Vijeća Evrope koje još nisu pristupile relevantnim protokolima uz Evropsku konvenciju o ljudskim pravima i Drugom fakultativnom protokolu uz Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima namijenjenom ukidanju smrtne kazne, da to učine bez odgode. Vijeće Evrope i EU ponovno pozivaju Bjelorusiju, jedinu evropsku zemlju koja još izvršava pogubljenja, da ukine smrtnu kaznu i pridruži se velikoj većini nacija koje su trajno obustavile tu okrutnu i neljudsku praksu. Također pozivamo države promatrače Vijeća Evrope koje još nisu ukinule smrtnu kaznu da zagovaraju otvorenu raspravu o preprekama koje sprečavaju njihov put ka ukidanju smrtne kazne.
Sa zanimanjem očekujemo da Odbor ministara Vijeća Evrope donese Preporuku o trgovini robom koja se upotrebljava za mučenje i/ili drugo okrutno, neljudsko ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje, uključujući smrtnu kaznu. Također potičemo sve zemlje da se pridruže Globalnom savezu za suzbijanje trgovine proizvodima koji služe za mučenje, koji je izvanredan primjer globalne saradnje protiv mučenja i smrtne kazne, te da pojačaju napore za uspostavu zajedničkih međunarodnih standarda koji se odnose na trgovinu proizvodima koji služe za mučenje.
Izvor: Europa.ba
by MPI | Oct 11, 2020 | Životna sredina, Životna sredina 1
„Satelitski snimci pokazuju mnogo čišći zrak, u Nju Delhiju za čak 71%. Ptice su se vratile u neke gradove, 97 morskih kornjača je ugledalo svijet na praznoj plaži u Brazilu, delfini se sada vide u Trstu, ribe plivaju kanalima u Veneciji…“, piše Nenad Pejić u svom komentaru za DW prije koji dan.
Tako je i u Sarajevu, poznatom po svom zagađenom zraku, atmosfera konačno malo „prodisala“. Uz New Delhi, i u prijestolnici BiH zabilježen je čist zrak. Ipak, sarajevskim građanima nije preporučljivo izlaziti, jer upravo je taj, sada čisti zrak, vodeći prijenosnik koronavirusa.
Vrijedi li ona stara mudrost da „u svakom zlu ima neko dobro”? Šta pandemija koronavirusa donosi okolišu?
Prilika prirodi da „udahne”
„Jasno je da je razvojem pandemije došlo do značajne redukcije emisije polutanata u atmosferu. Pored brojnih poznatih i sada još nepoznatih – negativnih posljedica širenja novog virusa, dešava se i neočekivano poboljšanje stanja okoliša“, optimistično počinje prof. dr. sc. Senka Barudanović, rukovoditeljica smjera Ekologija na Odsjeku za biologiju Prirodno-matematičkog fakulteta u Sarajevu.
„Nakon zagađivanja, koje kontinuirano raste tokom dva stoljeća, prisilna pauza od mjesec do dva daje prirodi šansu da ‘udahne’“, kaže redovna univerzitetska profesorica Barudanović, članica nekoliko tijela UN-a za zaštitu prirode.
Globalne vode trpe
Iako je zrak profitirao pandemijom koronavirusa, globalni vodeni resursi ipak trpe, pojašnjava profesorica Barudanović.
„Ova svakodnevica nameće globalne enormno povećane količine deterdženata, dezinfekcijskih sredstava i izbjeljivača, koji dospijevaju u rijeke, mora i okeane. Kako će se to odraziti na stanje voda i živog svijeta u vodama, od kojeg zavisi produkcija polovine kisika na planeti? „Na udaru su posebno srednji i donji tokovi rijeka, u kojima je prostorno koncentrisan najveći dio stanovništva BiH“, upozorava profesorica Barudanović.
Uz sve i požari
Sujevjerni vole reći da „nevolja ide uz nevolju“. Tako diljem BiH i susjedne Hrvatske pandemiju koronavirusa prate brojni požari. Piromani izgleda ne poštuju niti policijski sat. Međutim, stanje se poboljšava.
„Čini se da i požari lagano jenjavaju. Već početkom naredne sedmice očekujemo kišu, što je nekada bolje i od vatrogasaca. Ono što malo ljudi zna – to je da požari negativno utječu na cijeli okoliš, pa i na tlo, na kojem sve stoji i od čega sve ovisi“, kaže pedolog Ejub Trako.
„Zeleno zlato” BiH odmah nakon finskog
Uprkos trenutnim požarima, o kvaliteti bh. drveta najbolje svjedoče brojni komadi stilskog namještaja i muzički instrumenti svojevremene austrougarske elite.
Na razini Evrope, 1992. godine, kada je BiH dobivala svoju neovisnost, bh. šume su prema broju kultura bile odmah nakon finskih. Od tada su prošla skoro tri desetljeća, a šume su kontinuirano smanjivane. Još prije više od 12 godina, njemački naučnici upozoravaju da je nestalo oko 20% šumskog fonda BiH.
Najviše šume posječeno je u zapadnoj Bosni, ali i na planinama Cincar, Prenj i Velež. Najugroženije šumske kulture u BiH su bor, bukva, gorski jasen, javor i jela.
Šumar budućnosti
Dalibor Ballian je redovni profesor Šumarskog fakulteta u Sarajevu i godinama izučava drvno blago. Zbog toga mu nisu bili dovoljni samo univerzitetski amfiteatar, laboratorija i kabinet.
Na svom ekološkom ranču u dubokoj prirodi Tarčina, 30-ak km jugozapadno od Sarajeva, profesor Ballian provodi svoje izolacijske dane pandemije i izučava šume. Uz pregršt šumskih atlasa i enciklopedija, čak i online-nastavu realizira iz svoje drvene kućice.
„Proteklih godina, većini su bili bitni samo metri ili vreće drva, pa kako god, a najbolje što jeftinije a još bolje besplatno”, direktan je profesor Ballian.
„Na šumskim kulturama u BiH ne provode se mjere njege u obimu koji bi omogućio dobar rast i razvoj. Npr. u Federaciji, mjere njege provode se godišnje tek na površini nešto više od 4.000 hektara. Ovo je nedovoljno, ako se uzme u obzir to da je površina federalnih šumskih kultura veća od 65.000 hektara. Zbog toga se, kao strateški cilj njege šumskih kultura, nameće povećanje površine šuma obuhvaćenih mjerama njege u toku godine za 100% (oko 8.000 hektara, op. a). Pored ovoga, uz šumske kulture, koje se trebaju zasaditi, treba početi s mjerama popunjavanja i čišćenja šuma“, upozorava prof. dr. sc. Ballian.
Profesor Ballian kaže da Bosanci i Hercegovci ne mogu spriječiti ozonsku rupu, ali svakako mogu, primjerenom i kontroliranom sječom šuma, izbjeći katastrofe kao što su erozije, kako bi se sačuvale šume kao zdrave rekreacijske zone.
Ipak, i u BiH počelo je kažnjavanje zbog nelegalne sječe, čak i zatvorsko. Moguće da je još najveća manjkavost toga što u zatvoru najčešće završe oni koji su usjekli tek nekoliko metara drva, za ogrjev, a ne organizirani trgovci šumskog drveta.
Vodeći muzej u BiH najbolja karantena za šumske biljke
Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine (ZM BiH), impresivno arhitektonsko zdanje u srcu Sarajeva, utemeljen je još za vrijeme Austro-Ugarske. Kako je tadašnja bečka elita imala istančanu brigu za okoliš i ukus za estetiku, u atriju muzeja lociran je botanički vrt, riznica biljnih kultura, pa i šumskih, iz različitih dijelova svijeta.
Iako je ZM BiH država prepustila samoopstanku, muzej se ipak održao. Istina, zatvoren je, ovih dana, zbog pandemije koronavirusa, ali „šumskim biljkama je ovo najbolja karantena, posebno ugroženim i endemskim, jer pažljivo brinemo o njima”, šali se Berina Bečić, šefica muzejskog botaničkog vrta.
„U našem botaničkom vrtu nalazi se veliki broj šumskih biljaka, od kojih većina potječe iz različitih područja BiH. Ovdje nalazimo predstavnike naših bjelogoričnih i crnogoričnih šuma, veliki broj endemskih i reliktnih biljaka. Neke od njih već su ozbiljno ugrožene u svojim prirodnim staništima. Najznačajnija i najpoznatija među njima je pančićeva omorika ili frenja, koja raste samo između Višegrada i Bajine Bašte, ali i bosanski bor ili munika ili smrča ili crna mura, hrvatska sibireja, dalmatinska zanovijet ili tilovina itd. U našem botaničkom vrtu uspješno uzgajamo i mnoge egzotične šumske biljke iz različitih dijelova svijeta, i jednako brinemo o njima i tokom pandemije koronavirusa”, pojašnjava magistrica Bečić.
Ekološke pouke pandemije
„Kada se ova trenutna nepovoljna hidrološka slika multiplicira na globalni plan, jasno je da će sadašnja pandemija ostaviti posljedice u vodi na cijeloj planeti. Možda će nas to ipak natjerati da više cijenimo i pokušamo očuvati naše planinske potoke i njihove izvore, kao najčistije vode i osnovu naše sigurnosti“, poručuje profesorica Senka Barudanović.
Prof. Dalibor Ballian vjeruje da je pandemija koronavirusa, zbog umanjenog protoka na državnim granicama, svojevrsna slamka spasa prirodno bogatim šumama BiH. Lokalne šume godinama su patile od prekomjerne i nelegalne sječe, te izvoza, a „šume su pluća planete, koje održavaju ravnotežu eko-sistema, i ne možemo ih priključiti na respirator za umjetno disanje”.
Na ovo još samo ukazuju i nevladine organizacije, te tek pokoji osviješteni i ambiciozni aktivist, upozoravajući „gluhe uši“ da će jednog dana biti kasno.
Izvor: Deutsche Welle
by MPI | Oct 11, 2020 | Životna sredina, Životna sredina 1
Svjetski dan zaštite životne sredine obilježen je u junu mjesecu širom planete. BiH je još ranije targetirana kao jedna od najzagađenijih zemalja u Evropi. Evo šta o ovim problemima i ekološkoj svijesti kažu ekolozi i aktivisti.
Iz banjalučkog Centra za životnu sredinu stanje životne sredine ocjenjuju jako negativnim ističući da je BiH prethodnih godina na razne načine ocjenjivana kao zemlja bez ikakvog progresa po pitanju zaštite prirode.
“Svjetska organizacija nas je proglasila jednom od najzagađenijih zemalja svijeta kada je u pitanju aero-zagađenje iz termoelektrana. Zbog toga ima dosta oboljenja i o tome se malo priča”, rekla nam je Nataša Crnković, predsjednica Centra za životnu sredinu.
Povodom Svjetskog dan životne sredine poseban osvrt ovog udruženja biće problem zagađenja piralenom u Banjaluci.
“Građanima ćemo danas dati mogućnost da postavljaju pitanja koja ćemo proslijediti nadležnim institucijama. Cilj je da ukažemo na hitnost rješavanja ovog problema i da je javnost jako zabrinuta”, rekla je Crnkovićeva.
Ona tvrdi da su na našem području ugroženi svi prirodni resursi – voda, vazduh i zemljište, navodeći da su čvrsti i tečni otpad najvidljiviji problem stanja ekološke svijesti u našem društvu.
“Ono što vidimo jeste određeni napredak u svijesti građana posebno kada je riječ o odbrani određenih teritorija kao što su šumski kompleksi ili rijeke od negativnih investicija. Ljudi su počeli da prepoznaju našu misiju i iste povezuju sa gorućim problemima u društvu što dovodi do targetiranja glavnih uzroka svih problema”, rekla nam je Crnkovićeva.
“Incel je zagađen piralenom i teškim metalima”
Prema njenim riječima, svi nivoi vlasti u BiH se neodgovorno odnose prema prirodi i zaštiti životne sredine.
“Nažalost, ne vidimo ni jedan jako pozitivan primjer na bilo kom nivou. Određene pomake vidimo u proglašavanju zaštićenih područja. Previše je obećanja, ali je malo konkretnih stvari. U procesu evropskih integracija ove stvari moraćemo da rješavamo mnogo ozbiljnije i brže”, podvukla je Crnkovićeva.
Jovica Sjeničić, predsjednik Društva za istraživanje i zaštitu biodiverziteta iz Banjaluke, tvrdi da je potrebno je mijenjati svijest i ophođenje prema prirodi.
“Postoje zakonske odredbe, ali se o ekologiji jako malo vodi računa. Jedan od gorućih problema je zagađenje voda. Većina proizvođača uopšte nema sisteme za prečišćavanje. O naseljenim mjestima i komunalnim vodama suvišno je i pričati. Takođe, dosta deponija nije u skladu sa zakonima”, rekao nam je Sjeničić.
On je izrazio zabrinutost zbog nedovoljne reagovanje javnosti kada je riječ o zagađenima, naovdeći primjere rijeka Vrbas, Spreče i Bosne.
“Nezadovoljavajuće stanje životne sredine u BiH”
Svjetski dan zaštite životne sredine ustanovila je Generalna skupština UN 1972. godine i obilježava se svake godine 5. juna u više od 100 zemalja.
Ovaj dan i manifestacije koje ga prate koriste se kao jedan od glavnih načina kroz koje UN razvija svijest o životnoj sredini širom svijeta i podstiče političku pažnju i akciju za unapređenje kvaliteta životne sredine.
Ovogodišnji Svjetski dan životne sredine posvećen je zaštiti vazduha i odvija se pod motom “Borba protiv zagađenja vazduha”.
Performans na Trgu Krajine
U Centru za životnu sredinu smatraju da je slučaj zagađenja piralenom u banjalučkom Incelu jedan od ogromnih problema sa kojim se suočila Banjaluka. Tim povodom na Trgu Krajine izveden je simbolični performans “pet do dvanaest”.
“Očekujemo rezultate uzorkovanja zemljišta i da se vidi na koji način se pristupiti rješavanju problema. Za piralen u Incelu se znalo godinama i o tome se ćutalo. U prvom krugu reakcija želimo da imamo partnerski odnos, želimo da vidimo i agilnost i transparentniji odnos institucija u rješavanu ovog problema”, poručila je Crnkovićeva.
Mrlja na Vrbasu: “Definitivno cvjetanje algi”
Majda Ibraković, eko-aktivista, upozorila je na pojedine ekološke probleme u Banjaluci poput piralena, algi u Vrbasu i slično.
“Postavili smo simboličan sat koji predstavlja hitnost problema i reakcije nadležnih. Povodom posljednih dešavanja građanima smo dali mogućnost da postave pitanja, odnosno ostave komentare i sugestije nadležnim. Njihove odgovore ćemo javno objaviti i službenim putem proslijediti institucijama. Krajnje je vrijeme da se shvati ozbiljnost situacije. Naša javnost i instuticije uglavnom reaguju pet do dvanaest, ali ovaj put to je u dvanaest i pet”, rekla je ona.
Izvor: Mondo.ba
by MPI | Oct 5, 2020 | Slider homepage, Životna sredina, Životna sredina slider
Razgovor o temi “Implikacije odlaganja nuklearnog otpada na lokalitetu Trgovska gora na turistički razvoj” održan je u organizaciji Mreže progresivnih inicijativa, a o tematici su govorili ministri, zastupnici i predstavnici nevladinog sektora.
Učesnici razgovora naglasili su da se radi o izuzetno važnom ekološkom i političkom pitanju o kojem postoji rijetko jedinstven stav u Bosni i Hercegovini. Međutim, brojna ranija iskustva govore da zajednički stav sam po sebi nije dovoljan da se riješi ovakav međudržavni problem sa Republikom Hrvatskom, a koji potencijalno implicira posljedice – ne samo na zdravlje ljudi, nego i na čitav eko-sistem ove regije.
Jedan od važnih aspekata koji pada u drugi plan u ovom trenutku su moguće posljedice i po ekonomiju – u prvom redu turizam, ukoliko dođe do ostvarenja namjere institucija Hrvatske da radioaktivni i nuklearni otpad skladište na granici sa Bosnom i Hercegovinom.
Staša Košarac, ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine, u svom izlaganju je posebno naglasio da se u blizini spornog lokaliteta nalaze parkovi prirode – Nacionalni park Una u FBiH, Park prirode Una u Republici Srpskoj i područje “Natura 2000” na lokaciji Tišina kod Šamca, koji predstavljaju zaštićene zone. Dodao je da je i bez posebnih analiza jasno da bi, ukoliko Hrvatska uspije u svojoj namjeri, posljedice na turizam bile katastrofalne.
“Uzimajući u obzir da je do pojave pandemije koronavirusa sektor turizma u BiH bilježio značajan rast, što govori o njegovom realnom potencijalu, te činjenici da će biti potrebna značajna ulaganja u njegov oporavak, u konkretnom slučaju moramo insistirati na procjeni uticaja na razvoj i održivost turizma u širem području oko lokacije Trgovske gore, kao i nizvodno od rijeke Une i njenog sliva. U širem reonu oko Trgovske gore, i dalje nizvodno rijekom Unom prema Kostajnici, primaran resurs za zapošljavanje stanovništva i ekonomski razvoj regije leži u proizvodnji zdrave hrane i razvoju turizma. Izgradnja spornog odlagališta može eliminisati mogućnost razvoja ovih djelatnosti, a stanovništvo osuditi na ekonomsko propadanje i iseljavanje”, istakao je ministar Košarac.
U okviru online razgovora govorila je i Edita Đapo, ministrica okoliša i turizma FBiH, koja je istakla da turisti formiraju percepciju o određenoj destinaciji na osnovu informacija sa društvenih mreža, interneta, TV i printanih medija, kao i marketinga države i turističkih agencija.
“Brend Bosne i Hercegovine, između ostaloga, kreiran je i na Nacionalnom parku Una koji je baziran na održivom “eko-turizmu“ i godinama stvaran ogromnim zalaganjem države, federacije, kantona, općina i samih njenih stanovnika. Odlaganje nulearnog i radioaktivnog otpada predstavlja najekstremniji primjer suprotnosti pojma eko-turizma. U tom smislu, kreirani imidž i brend BiH je već u velikoj mjeri uništen samim dovođenjem u kontekst mogućeg odlaganja nuklearnog i radioaktivnog otpada u njegovoj blizini. Sigurno je da bi se sa izgradnjom odlagališta potpuno eliminisala mogućnost daljeg razvoja poljoprivredne proizvodnje i turizma, a stanovništvo dovela u situaciju da razmišljaju o iseljenju. Stoga, BiH mora učiniti sve kako bi zaustavila namjeru Hrvatske da na granici sa BiH, na području našeg najvećeg prirodnog bogatstva i potencijala razvoja turizma, izgradi odlagalište nuklearnog i radioaktivnog otpada”, naglasila je ministrica Đapo.
Srebrenka Golić, ministrica prostornog uređenja, građevinarstva i ekologije u Vladi RS je navela da je presedan da neko gradi odlagalište nuklearnog otpada na granici sa susjedima, te da se tako ne gradi suživot i dobrosusjedski odnosi. Ministrica Golić je pozvala ministricu vanjskih poslova BiH Biseru Turković da javnosti ponudi odgovor na pitanje zašto blokira formiranje ekspertskog i pravnog tima. Posebno je naglasila da eksperti iz Bosne i Hercegovine trebaju istovremeno sa ekspertima iz Hrvatske raditi istraživanja, što je trenutno onemogućeno. U vrlo emotivnom govoru o prirodnim bogatstvima ugrožene regije, ona je poslala poruku da će biti kasno za reakciju ukoliko svi akteri u Bosni i Hercegovini ne shvate koliko je situacija složena i koliko je važno da se hitno reaguje.
Jasmin Emrić, zastupnik u Parlamentarnoj skupštini BiH, koji dolazi iz potencijalno ugrožene regije, potcrtao je potrebu brže reakcije institucija Bosne i Hercegovine.
“Mi se danas ne borimo protiv namjere susjedne Hrvatske da nam u dvorište istovari nuklearni i radioktivni otpad jer nam je dosadno i nemamo drugih problema. Borimo se jer smo svjesni da se može desiti da turizam, poljoprivreda i ekonomija ovog dijela države budu potpuno uništeni”, rekao je Emrić.
Učesnici razgovora su istakli saglasnost o važnosti zajedničkog i organizovanog djelovanja izvršne i zakonodavne vlasti na svim nivoima, nevladinog sektora, akademske zajednice, medija, kao i kapacitiranih pojedinaca kako bi interesi građana Bosne i Hercegovine bili zaštićeni. Pozdravljena je namjera formiranja ekspertnog tima, kao i tima pravnih eksperata koji će pomoći da Bosna i Hercegovina na međunarodnom pravnom terenu zaštiti svoje građane.
Posljedni komentari