Nakon Samita EU – Zapadni Balkan: BiH plaća cijenu zaostajanja u procesu pridruživanja EU

by Editor | Sep 24, 2020 | EU integracije 2, Euroatlanske integracije

Dvije sedmice nakon Zagrebačkog samita lidera Evropske unije i “partnera” sa Zapadnog Balkana zgodno je vrijeme da se ponovo sagledaju njegovi rezultati i poruke. Već je iznešeno mišljenje da je najveći uspjeh činjenica da je Samit održan. I doista, kad se sagledaju glavni izazovi i pitanja sa kojima se Evropska unija danas suočava ta tvrdnja i dalje stoji. Neki od tih izazova se navode i kao prijetnja samoj opstojnosti Evropske unije kakva je danas.

Uz od ranije prisutno i nimalo jednostavno pitanje Brexit-a i načina međusobnog regulisanja odnosa Unije i Ujedinjenog kraljevstva kao jedne velike države koja je odlučila da izađe iz članstva, pojava pandemije izazvane corona virusom i posljedični udar na svjetsku, a time i evropsku ekonomiju je doprinijela da na površinu izađu i druga pitanja oko kojih ne postoji jedinstveno stajalište.

Kao što Charles Grant iz Centra za evropske reforme navodi većina tih spornih pitanja su prisutna od ranije, ali im pandemija daje novu dinamiku, kao i argumente različitim euro-skepticima i protivnicima evropskog projekta.

Trend deglobalizacije i zagovaranje zatvaranja u nacionalne granice prisutan je i na svjetskoj sceni ne samo sa potezima koje čini američki predsjednik Trump, a u EU ugrožava jedinstvo unutrašnjeg tržišta.

Odnos snaga između evropskih institucija i nacionalnih vlada se okreće u korist ovih potonjih jer ljudi rješenja za probleme sa kojima se suočavaju očekuju prvenstveno od svojih država, a ne EU. Uvodi se zatvaranje granica Schengen prostora, ali i između država unutar tog područja slobode kretanja sa vrlo neizvjesnim rokom trajanja. Kao rezultat ekonomske recesije ugrožena je i politika suočavanja sa klimatskim promjenama do koje je EU veoma stalo. Već od ranije prisutne razlike u odnosima između zapada i istoka s jedne i sjevera i juga Evropske unije s druge strane, sada dobijaju na svojoj oštrini, izazvani različitim pogledima na prikupljanje i distribuciju finansijske podrške za obnovu ekonomije, kao i odnosom prema autoritativnom modelu vladanja koji se javlja u nekim državama na istoku EU. Ovoj listi izazova treba pridodati i potrebu usaglašavanja i usvajanja višegodišnjeg budžetskog okvira Evropske unije gdje se razlike u odnosu na mnoga ako ne i sva navedena pitanja zorno reflektuju.

Kad se sve ovo uzme u obzir onda tvrdnja da je već samo održavanje Samita uspjeh dobija dodatnu argumentaciju. Jasno je i da ovaj Samit neće imati značaj onog Zagrebačkog iz 2000. godine ili Solunskog iz 2003. godine.

Deklaracija od 20 tačaka koja je usvojena na Samitu i na koju su svoju suglasnost dali i partneri sa Zapadnog Balkana reflektuje sadašnji zajednički pogled EU na Zapadni Balkan i na politiku daljeg proširenja Unije. Nema tu obećanja o budućem članstvu i svečane retorike o ujedinjenju evropskog kontinenta. Umjesto toga govori se o evropskoj perspektivi, ali i vrlo konkretnim koracima i reformama koje partneri sa Zapadnog Balkana treba da poduzimaju kao i finansijskoj pomoći koju im u tome Unija namjerava dati.

Čak pet prvih paragrafa govori o međusobnim odnosima u kontekstu borbe protiv pandemije. Imam utisak da su u dobroj mjeri formulisani nakon nesretnih početnih zabrana izvoza medicinske opreme i sredstava iz EU na Zapadni Balkan i posljedičnom orijentacijom na nabavke sa Istoka, prvenstveno iz Kine. Od ranije pojačano prisustvo Kine kao i Rusije konačno je dovelo do svjesnosti EU da mora i sama činiti dodatne korake za svoje pojačano i vidljivo prisustvo. Uočljivo je da se i od partnera sa Zapadnog Balkana traži i očekuje da sveukupni angažman Unije afirmišu i jasno predstave svojoj javnosti. U cjelini, ovo je pozitivna stvar. Naglašava se jedinstvo, solidarnost, međusobna povezanost. Ne ostaje sve na retorici jer je u EU već usvojen paket mjera ukupne vrijednosti 3,3 milijarde eura koji uključuje neposrednu podršku za sektor zdravstva, socijalnog i ekonomskog oporavka, 750 miliona eura makrofinansijske pomoći i  1,7 milijardi eura od Evropske investicijske banke. Imajući u vidu vrlo pesimistične prognoze za ekonomije država u regiji ovo je itekako značajna i kvalitetna podrška, tim prije jer nema nijednog drugog aktera sa svjetske scene koji bi ponudio nešto iole slično ovome.

Unatoč napretku koji sve države Zapadnog Balkana postižu evidentno je da se u doglednoj budućnosti ne približavaju evropskom prosjeku tako da spremnost EU za jače investicije u sveukupni razvoj regije ima veliki značaj. Od partnera sa Zapadnog Balkana se traži napredak u provođenju i primjeni reformi i dalja finansijska pomoć EU se veže za rezultate u tom smislu.

U situaciji kada Evropska unija nije spremna da (uskoro) prima nove države članice i kada sadašnji kandidati još ne ispunjavaju uslove za članstvo iz Brisela se nude različiti novi oblici saradnje i povezivanja koji će unaprijediti opću situaciju u državama pojedinačno i njihove međusobne odnose. Ponovo se insistira na rješavanju otvorenih pitanja, na uspostavljanju područja ekonomske saradnje što treba da olakša pridruživanje unutrašnjem tržištu EU.

Izražena je i spremnost za oživljavanje političkog dijaloga između EU i Zapadnog Balkana, između ostalog redovno i na visokom nivou. To bi trebalo da doprinosi boljem međusobnom razumijevanju i još čvršćim ukupnim vezama, posebno upoznavanju načina rada EU.

Naime, ne treba posebno ukazivati da i EU ima probleme i to vrlo ozbiljne. Sada su ti problemi možda i najveći od uspostave EU. Međutim, treba priznati da EU te probleme rješava jer želi da ih riješi. Možda ne uvijek na idealan način, ali tako da projekat ide dalje i da se Unija razvija. Najnovije vijesti o zajedničkom njemačko-francuskom prijedlogu za formiranje fonda za pomoć u borbi sa ekonomsim posljedicama pandemije to najbolje dokazuje. Zato je važno da kroz redovne susrete lideri iz regije upoznaju i nadamo se preuzimaju nešto od tog načina rada.

Nameće se ovdje poređenje sa stanjem kod nas i načinom rješavanja naših problema. Godinu dana nakon objave Mišljenja Evropske komisije ništa nije urađeno na rješavanju 14 navedenih prioritetnih pitanja za dobijanje kandidatskog statusa. Dvije sedmice nakon Samita to više nije tema ni u našim medijima ni u našoj javnosti.

U situaciji kakva jeste u Evropskoj uniji očekuje se od država kandidata i potencijalnih kandidata da na osnovu ostvarenih rezultata traže podršku za svoj napredak u procesu pridruživanja EU. Odluku o kandidatskom statusu donose države članice, a vijesti koje dobijaju iz Bosne i Hercegovine ne daju argumente za takvu odluku.

Zaostajanje u procesu pridruživanja EU ima svoju cijenu koju Bosna i Hercegovina već plaća. Opredjeljenje EU da otvori nove fondove za Zapadni Balkan, ali i da njihovo korištenje uslovi provođenjem reformi će učiniti da cijena zaostajanja bude još veća.

Bosna i Hercegovina zato mora ponovo pokrenuti i intenzivirati proces svog pridruživanja Evropskoj uniji korištenjem svih potencijala koje ima.

Piše: Osman Topčagić

Izvor: vpi.ba

Adi Ćerimagić o kriteriju EU za otvaranje granica: Ova odluka je komad papira i preporuka

by Editor | Sep 24, 2020 | EU integracije 2, Euroatlanske integracije

On prije svega pojašnjava da se Evropsko vijeće oslanjalo na niz kriterija koji se odnose na epidemiološku situaciju u zemljama, mjere suzbijanja koronavirusa koje su na snazi, kao i ekonomske i socijalne aspekte zemalja.

Tako se u dokumentu koji su donijele evropske diplomate navodi da zemlje moraju ispunjavati evropski prosjek novih slučajeva zaraze na dan 15. juna 2020. godine. Taj prosjek je da zemlja ne smije imati 12 novozaraženih na 100.000 stanovnika u posljednjih 14 dana.

Međutim, Ćerimagić podsjeća da je na dan 15. juni 2020. ove kriterije ispunilo 13 od ukupno 15 zemalja koje su se danas našle na takozvanoj “bijeloj listi” zemalja čijim državljanima je dozvoljen prelazak evropskih granica. Kanada sa 21 slučajem novozaraženih u proteklih 14 dana i Srbija sa 13 novih slučajeva zaraze nisu ispunjavale evropski prosjek na dan 15. juni 2020., ali Bosna i Hercegovina jeste sa 11 novozaraženih. Ipak, naša zemlja nije se našla na evropskoj “bijeloj listi”.

Na dan 30. juni evropski prosjek novih slučajeva ispunilo je 12 od ukupno 15 zemalja koje su se našle na “bijeloj listi”. Crna Gora bilježi 29 novozaraženih, Srbija 27 i Kanada 13. Danas ni BiH ne zadovoljava evropski prosjek uz 109 novozaraženih koronavirusom.

“Ostali epidemiološki kriteriji odnosili su se na ukupni odgovor zemalja na Covid-19, testiranja, nadzor, praćenje kontakata, zadržavanje, liječenje, izvještavanje, pouzdanost dostupnih podataka i izvora podataka, ukupnu prosječnu ocjenu prema Međunarodnim zdravstvenim propisima (IHR)… Svi ti kriteriji kumulativno su se primijenili i odluka je na kraju dana bila politička. Neke države članice EU već su rekle da je neće slijediti. Mnogi na Zapadnom Balkanu nisu zadovoljni i već su se žalili. EU je obećala da će odluku preispitati za dije sedmice”, napisao je Ćerimagić na Twitteru.

Kako nadalje pojašnjava u razgovoru za Klix.ba, kada je Evropska komisija u martu uvodila zabrane putovanja koja nisu nužna, pojedine zemlje odbijale su pratiti te preporuke. Tako je Mađarska otvorila granice sa Srbijom, Hrvatska s BiH, Slovenija dozvolila ulazak u zemlju uz negativan PCR test i slično.

Kada je riječ o novim preporukama EU, Ćerimagić govori: “Zemljama članicama je ostavljena mogućnost da odluče hoće li zemljama s liste, pojedinim ili svim, ili nekim dodatnim, otvoriti granice i pod kojim uslovima. Za ulazak u Njemačku će gotovo sigurno državljanima većine zemalja biti propisan karantin ili će im trebati negativan test, svejedno što su na sadašnjoj listi EU. Ova odluka je komad papira, preporuka i pokušaj. Da je BiH na toj listi, naše ambasade bi imale osnovu da vrše pritisak. Ovako to nemamo”.

On dodaje i da je nova preporuka EU važna zbog zemalja Schengena zbog čega bi se, kako kaže, zemljama koje nisu dio Schengena trebalo “progledati kroz prste”. Također podsjeća i da je Hrvatska već najavila da vjerovatno neće pratiti preporuku evropskih lidera.

Izvor: klix.ba