by Editor | Sep 30, 2020 | Digitalna zona, Digitalna zona 1
Ako još niste, upoznajte se s alatima za praćenje aktivnosti na Internet pregledniku (povijest pretraživanja) i programima namijenjenim postavljenjem sigurnosne zaštite (npr. Windows live Obiteljska sigurnost – dostupan na hrvatskom jeziku)
Zagrebačka policija priopćila je kako je dovršeno kriminalističko istraživanje nad 40-godišnjakom koji je od siječnja 2018. doo srpnja 2019. na svojem stolnom računalu kojeg je koristio na poslu kreirao skice poruke na više korisničnih računa te u privitku pripojio fotografije i snimke, ukupno 50 GB materijala, koje prikazuju djecu i maloljetnike u seksualno eksplicitnom ponašanju.
Nakon dovršenog kriminalističkog istraživanja osumnjičeni je predan pritvorskom nadzorniku, a kaznena prijava je podnijeta nadležnom državnom odvjetništvu. Policija nastavlja istragu bez obzira na dosad utvrđene činjenice.
Potaknuta ovim gnjusnim zločinom PU zagrebačka odaslala je upozorenje roditeljima te im dala nekoliko savjeta kako spriječiti da dođe do počinjenja takvog ili sličnih kaznenih djela na štetu djece.
Njihovo priopćenje prenosimo u cijelosti:
Što znači seksualno zlostavljanje djece putem interneta?
Izraz “dječja pornografija” na računalnom sustavu ili mreži/seksualno zlostavljanje djece putem interneta uključuje pornografski materijal koji prikazuje:
– maloljetnika kako sudjeluje u seksualno eksplicitnom ponašanju
– vizualno ili na drugi način prikazano pravo dijete ili realno prikazano nepostojeće dijete ili osoba koja izgleda kao dijete, u pravom ili simuliranom spolno eksplicitnom ponašanju ili prikazu spolnih organa djece u spolne svrhe
Što su pornografski materijali?
Pornografski materijali su spisi, snimke, fotografije, publikacije i sadržaji registrirani suvremenim sredstvima (film, tisak, video, ali i suvremene računalne komunikacijske elektroničke mreže) iz spolne sfere, a namijenjeni su za poticanje tjelesne pohote.
Koje situacije predstavljaju najveći rizik?
Ponude ili zahtjeve seksualne prirode djeca najčešće dobivaju prilikom korištenja aplikacija za izravnu i neizravnu razmjenu elektronske pošte, popularnih Instant Messangera, elektroničke pošte ili prilikom igranja računalnih igara on-line.
Neki od oblika Cyberbullyinga:
PHISHING → mrežna krađa identiteta koja korisnika navodi na otkrivanje korisničkoga imena i lozinke (pokušaj pribavljanja osjetljivih podataka)
SEXTING → slanje poruka erotskog sadržaja, objavljivanje takvih sadržaja sa fotografijama na društvenim mrežama. Često se seksting smatra uvodom u internetsko zlostavljanje.
GROOMING → mamljenje djece radi seksualnih potreba.
TROLLING → online uznemiravanje na forumu, chatu ili blogu kad osoba namjerno šalje uznemirujuće poruke koje vrijeđaju ljude i nanose im bol.
HAPPY SLAPPING → skupina, najčešće maloljetnika, napada osobu i snima nasilje mobilnim uređajem, a snimko objavljuje putem društvenih mreža
SEXTORTION → počinitelji se lažno predstavljaju kao djevojke i nagovaraju dječake/mladiće na različite postupke seksualne prirode koje snimaju, nakon čega ih ucjenjuju
Preporuke roditeljima
Računalu je mjesto u prostoriji u kojoj provodite najviše vremena zajedno kao obitelj. Na taj način roditelj može imati puno bolju kontrolu nad aktivnostima svoga djeteta na računalu.
Zabrana pristupa Internetu nije rješenje, već je s djetetom potrebno dogovoriti načine i uvjete njegovog korištenja. Povremeno provjerite kakve aplikacije vaše dijete ima instalirane na mobilnom uređaju ili računalu i utvrdite koje od njih koristi kod komunikacije s drugim osobama.
Djeca poznate internet-stranice pronaći će putem izbornika “Omiljena web-mjesta“ (engl. favorites; bookmark) u internetskom pregledniku, pa djeci predškolskog uzrasta ograničite pristup na internet-stranice koje smatrate prihvatljivima (raznim zaštitnim programima ili roditeljskim).
Brojeve potencijalnih žrtava počinitelji mogu doznati preko različitih internet chatova ili mobilnih aplikacija za komunikaciju i dijeljenje raznih sadržaja.
Upoznajte se s alatima za praćenje aktivnosti na Internet pregledniku (povijest pretraživanja) i programima namijenjenim postavljenjem sigurnosne zaštite (npr. Windows live Obiteljska sigurnost – dostupan na hrvatskom jeziku)
Zajednički posjećujte internetske stranice kako biste se upoznali sa sklonostima i navikama vašeg djeteta na Internetu. Pronađite vremena da odgovorite djetetu kada vas pita o bilo čemu što ne zna o Internetu te potičite razgovore o sadržajima koje pregledava.
Poučite dijete koje su prednosti Interneta i modernih medija, ali i koje opasnosti skriva.
Budite iznimno oprezni kod dijeljenja fotografija putem društvenih mreža jer ih time činite dostupnima i osobama izvan vašeg kruga prijatelja i članova obitelji.
Već pri prvom posjetu Internetu potrebno je djetetu postaviti temelje sigurnog i kulturnog ponašanja u virtualnom svijetu. Djeca sve više koriste osobna računala i mobitele za komunikaciju s drugim, kako poznatim, tako i nepoznatim osobama.
Sve što ih naučite i dozvolite im, temelj je za stvaranje dobrih korisničkih navika i za poštivanje pravila kod djece. Vaše dijete ima pravo na privatnost, ali je vaša dužnost znati s kim komunicira.
Pomognite policiji u pronalasku počinitelja
– sačuvajte svu komunikaciju te fotografije i snimke na mobilnim aplikacijama
– ostavite mobitel upaljenim
– ne odgovarajte na poruke i pozive osobe za koju sumnjate da iskorištava i zlostavlja vaše dijete
– pripremite podatke o PIN i PUK brojevima te IMEI broju mobilnog telefona
– pripremite i punjač za mobitel – sve to je potrebno da bi policijski službenici mogli učinkovito pomoći vama i vašem djetetu
– dodatne obavijesti o sigurnom korištenju mobilnih telefona možete dobiti i od mobilnih operatera, koje možete kontaktirati putem besplatnih brojeva telefona ili e-mail adresa
– bilo kakvu sumnjivu situaciju dojavite policiji na broj 192.
Izvor: net.hr
by Editor | Sep 30, 2020 | Digitalna zona, Digitalna zona 2
Iako je internet medij bez kojega je danas gotovo nemoguće raditi, na kojemu pronalazimo važne informacije, zabavljamo se i putem kojega komuniciramo s drugima, često zaboravljamo na različite opasnosti od kojih se moramo zaštititi. No, krenimo redom.
Znate li što je zapravo internet i kako internet radi?
Internet je sustav koji omogućuje da različiti uređaji međusobno komuniciraju, odnosno razmjenjuju podatke. Postoje dvije vrste uređaja: server (računala na kojima postoje podaci, koji pružaju usluge ostalim uređajima poput internetskih servera, e-mail servera i slično) i klijent (oni uređaji kojima se spajamo na tu mrežu računala i putem kojih čitamo podatke). Kako bi se svi ti uređaji međusobno razumjeli, postoje i različiti protokoli kojima određeni podaci putuju i zajednički programski “jezik“ putem kojega uređaji raspoznaju podatke.
Na internet se spajamo preko ISP-a (internetskog poslužitelja), prvo na njegovu mrežu, a onda na globalnu internetsku mrežu. Svaki uređaj koji se spaja na internet ima svoje jedinstveno ime, odnosno IP adresu, svojevrsne osobne iskaznice. IP adresa se mijenja u ovisnosti o mreži preko koje pristupate internetu (mreža na poslu, kod kuće, u knjižnici itd.). Međutim, upravo se putem IP adrese mogu saznati određeni osobni podaci, poput grada iz kojega se spajate na internet, poštanskog broja i internetskog poslužitelja preko kojeg ste se spojili.
Tko vidi našu IP adresu?
Internetski poslužitelj u svakom trenutku vidi tko je, s kojeg uređaja i kada pristupio internetu, čak i kojoj internetskoj stranici. Te je podatke dužan dostaviti policiji ili drugim pravnim organima na upit.
Vlasnici web stranica/različitih servisa/igara i sličnih medija kojima pristupamo također imaju pristup našim IP adresama. No, najčešće ih koriste tek kao statistički podatak o općenitom prometu na svojim stranicama.
Što se događa s podacima koje objavljujemo na internetu i koji su to podaci?
Osim neizbježne IP adrese, na internetu ostaje sve što objavite na društvenim mrežama, fotografije koje ste postavili kao profilne fotografije na različitim internetskim računima ili bilo koji sadržaj (slika, video, tekst) koji ste ikada igdje objavili. Taj sadržaj ostaje zabilježen na internetskim serverima čak i ako ste ga u međuvremenu obrisali.
Ovo je vrlo važna činjenica koja se često zaboravlja: sve što objavite na internetu, ostaje na internetu! Čak i ako ste nešto slučajno objavili i odmah obrisali, ostaje zapamćeno na nekom serveru i tamo ostaje zauvijek. Upravo zato morate paziti što objavljujete.
Kako zaštititi osobne podatke kada ste online?
1. Koristite složene lozinke
Ne dopustite drugima da vide vaše pristupne podatke. Za ulaz na bilo koji od svojih uređaja i računa na internetskim medijima – koristite što složenije lozinke kako biste zaštitili svoje podatke. Ovo je posebno važno za e-mail i društvene mreže. Nemojte koristiti datum rođenja ili jednostavne i česte lozinke poput 1234. Radije koristite dugačku kombinaciju velikih i malih slova, brojeva i znakova. Također, nemojte koristiti istu lozinku za sve postojeće račune. Svakako upamtite da lozinke ne ostavljamo na papirićima na vidljivom mjestu, poput računala ili na radnom stolu u uredu.
2. Pazite na svoje uređaje
Ne ostavljajte svoje uređaje bez nadzora! Vaš se mobilni telefon automatski spaja na društvene mreže, e-mail servise i slično? Vrlo često imamo uključenu takvu mogućnost jer nam olakšava dnevnu rutinu. Međutim, upravo zato pazite da ne ostavljate svoj uređaj bez nadzora. Stoga, kada ste u uredu i odlazite na ručak ili sastanak, zaključajte radnu stanicu, kada ste u kafiću pazite na svoj mobilni telefon i obavezno koristite složenu lozinku na njemu.
3. Pazite što objavljujete
Kao što smo već napomenuli, sve što ne biste htjeli da vide svi, čak i kad obrišete, ne objavljujte na internetu. Ne objavljujte svoje ni tuđe osobne podatke, pokušajte izbjegavati pisati točan datum i mjesto rođenja, ne objavljujte niti fotografije osobnih dokumenata i sl. Izbjegavajte objavljivati slike ili videa djece i maloljetnih osoba te adrese na kojima stanujete ili boravite.
Nemojte objavljivati niti fotografije/video zapise unutrašnjosti prostorija u kojima živite. Izbjegavajte dijeliti informacije o svojem godišnjem odmoru, odnosno vremenu kada nećete biti kod kuće. Kada ste na društvenim mrežama pripazite s kime se povezujete u “prijateljstva“ i radije upotrijebite mogućnost kojom ćete ograničiti prikaz sadržaja koji pregledavate ili objavljujete. Sadržaj time postaje vidljiv samo vašim prijateljima, radije nego svim korisnicima te društvene mreže odnosno interneta.
4. Pazite što otvarate
Prije nego što kliknete na internetsku poveznicu, bez obzira tko vam ju je poslao, razmislite dva puta! Različiti računalni virusi programirani su tako da je potreban samo jedan klik da ih preuzmete na uređaj koji koristite kako biste ga zarazili. Računalni virusi mogu biti programi koji omogućuju neometani uvid u sve podatke koje imate na uređaju, čak i da preko njih treća strana uđe u vaše internetske račune i promijeni lozinku. Pripazite i na poruke u kojima vas bilo tko traži da mu pošaljete bankovni pin, lozinku ili neku drugu osjetljivu osobnu informaciju.
5. Izbjegavajte javna računala
Javna računala koristite samo za pretraživanje informacija i to bez povezivanja sa bilo kojim od postojećih internetskih računa (elektronička pošta, društvene mreže, bankarske usluge i sl.). Javna su računala dostupna svima, tako su i svi podaci na njima dostupni svima: od povijesti pretraživanja do informacija potrebnih za ulazak u internetske račune.
Digitalna privatnost unutar EU
Kako bi se osiguralo da se osobni podaci zaštite u svim zemljama EU jednakim visokim standardom zaštite uspostavljena su zajednička pravila EU-a. Direktiva o e-privatnosti i Opća odredba o zaštiti podatakapretraživanje dostupnih prijevoda na prethodnoj povezniciEN••• osiguravaju pravni okvir za sigurnost digitalne privatnosti za sve građane EU-a. Općenito, briga o sigurnosti mrežnih i informacijskih sustava u Europskoj uniji ključna je za napredak. Stoga, Europska unija radi na brojnim razinama kako bi promicala “cyber sigurnost“pretraživanje dostupnih prijevoda na prethodnoj povezniciEN••• diljem Europske unije.
Ovo su samo neki od savjeta sigurnosti. Budite pametni i pazite na svoje podatke kada ste na internetu.
Izvor: ec.europa.eu/
by Editor | Sep 30, 2020 | Digitalna zona, Digitalna zona 2
Iznenadno uvođenje studija na daljinu u svijetu znači da su brojne visokoškolske ustanove počele provoditi programe u virtualnom okruženju. Početne poteškoće su bile očekivane, s obzirom na brzinu s kojom se svjetsko visoko školstvo moralo prilagoditi te svoje programe preseliti na Internet. Ali unatoč neizbježnim početnim poteškoćama, cijeli se svijet pita je li budućnost upravo sada postala sadašnjost.
Najveći sustavi visokoškolskog obrazovanja (Kina, Indija, Amerika) su zbog zaštite zdravlja svojih studenata bili takoreći primorani na pokušaje online učenja ogromnih razmjera. Više od 30 milijuna studenata u svijetu je počelo obrazovanje na daljinu, s kojim su zamijenili klasična predavanja i vježbe. Većina sveučilišta zatvorila je svoje kampuse.
Promjene se nisu dotakle samo domaćih studenata u pojedinim zemljama, već i brojnih međunarodnih studenata. Tako su, na primjer, australijska sveučilišta užurbano tražila rješenja za više od 100.000 međunarodnih kineskih studenata, koji su prije epidemije otišli kući na proslavu lunarne Nove godine te se nakon toga više nisu mogli vratiti zbog zabrane ulaska inozemnih državljana u Australiju.
Možemo i pregledati društvene medije koji su puni anegdota o frustracijama studenata i profesora, kao što su npr. pozivi profesora koji su studente istjerivali iz toaleta, pojedini nesretni profesori su ”predavali” bez zvuka, studenti koji su željeli otići kući, ali nisu mogli, a mogli bismo i dalje nabrajati.
U ovom trenutku se u visokom školstvu provodi niz istraživanja u svrhu ocjenjivanja ovog velikog eksperimenta.
Pa ipak, kako je realno da odjednom ogromnu količinu podučavanja prenesu na Internet? Imaju li vodstva sveučilišta koja su sudjelovala u istraživanju časopisa Times Higher Education (THE) pravo kada misle da će studenti virtualno iskustvo doživjeti kao lošu zamjenu za ”pravo obrazovanje”? Ili će se dogoditi upravo suprotno, te će online visokoškolsko obrazovanje postati nova uobičajenost znatno prije i u mnogo većem obimu, nego što su to prethodno predvidjeli stručnjaci?
Poslovne škole koje već imaju iskustva s online programima, u trenutačnoj krizi imaju manje poteškoća. Dobri online programi su naime mnogo više od samo sinkronih video predavanja. Oni naime zahtijevaju nove didaktičke pristupe i koncepte, te pre svega različite mogućnosti interakcije. Koliko je to zahtjevno, možemo pratiti na poznatim poslovnim školama u svijetu, na primer na Ross School of Business-u na sveučilištu u Michiganu, na švicarskoj IMD Business School, te također, u Sloveniji, kao na primer, na DOBA Fakultetu.
IT sektori su u centru pozornosti upravitelja visokoškolskih institucija
Digitalna revolucija je uzrokovala da IT sektori budu u centru pozornosti upravitelja visokoškolskih ustanova. Na sveučilištima ubrzano razvijaju i unapređuju uvođenje studija na daljinu. U razvoj su uključeni inženjeri, programeri, pedagozi i IT stručnjaci. Korona kriza je uklonila nekadašnje razmišljanje visokoškolskih ustanova da su studiji na daljinu realna mogućnost samo za tehnološki spretne profesore. Sada potiču i osposobljavaju sve profesore. U pravilu se ne bave najzahtjevnijim oblicima i složenim aspektima studija na daljinu, prije svega zbog očekivanja da će to biti samo privremeno. Prilagodili su rasporede, prate zadatke studenata, a veliki logistički zalogaj je timski rad studenata koji žive u različitim vremenskim zonama, prate ocjenjivanje, dok je veći naglasak je na tjednim zadacima, a manji na konačnim ispitima.
Rad profesora se promijenio
Visokoškolski profesori su morali temeljno promijeniti svoje radne navike, a brojni izvještavaju o povećanom radnom opterećenju, kada žure pravovremeno objavljivati svoje nastavno gradivo te se istovremeno bave svime što nose online predavanja.
Brojni profesori su se obradovali pomaku ka učenju na daljinu. U fazi prelaska na Internet su se međusobno podržavali, kreirali su prave mreže podrške, razmjenjivali svoja otkrića i dijelili savjete kako ploviti kroz svijet online podučavanja. Praćenje online predmeta suradnika postao je prikladan i koristan način prijenosa dobrih praksi.
Ali pojedinci će se uvijek odupirati promjenama.
Mnogi profesori napominju da su svoje predmete odlično proveli u studijima na daljinu, i vjerujemo da ih pojedini žele i ubuduće provoditi, u potpunosti ili barem djelomično putem Interneta. Opet, drugima će se sve zajedno činiti kao totalni fijasko. Većina će vjerojatno otkriti da su neke stvari djelovale dobro, a druge ne. Pametno bi bilo sustavno prikupiti podatke o tome što je funkcioniralo, a što nije. Te slabe stvari bi mogli popraviti za ubuduće. Tako bi u novoj krizi svi bili bolje pripremljeni.
Iako se mnogi profesori još uvijek trude da svoje predmete završe te tako spase proljetni semestar, mjere će se najvjerojatnije nastaviti i u jesenskom semestru. Stoga visokoškolske ustanove moraju početi razmišljati što će se događati kada se život makar malo vrati u ustaljenu kolotečinu jer je za pripremu kvalitetnih online predmeta i programa potrebno vrijeme.
Visoko školstvo se otvara
Visoko školstvo u svijetu s obrazovanjem na daljinu otvara svoja vrata i nudi dostupnost različitim programima različitim ciljanim skupinama, a ne samo već upisanim studentima. Mnogo sveučilišta se odlučilo za besplatan pristup svim svojim MOOC-ovima, a u Kini su za javnost otvorili više od 2.000 predmeta platforme Rain. Mogu ih pratiti neupisani zaposleni pojedinci, a otvoreni su i za studente i profesore drugih sveučilišta. Povećala se suradnja sa sveučilištima i drugim obrazovnim ustanovama, kao i sa srednjim školama.
Online ispiti su postali realnost
Prilikom brzog prelaska na online učenje, u visokom su školstvu u svijetu mnogi akademici ocjenjivanje na daljinu označili kao još jedno nužno zlo.
U svijetu se inače pojavljuju pitanja kako osigurati sigurnost na online ispitima. A upotreba online ocjenjivanja otvara važnije pitanje: što je suština učenja te kako ga mjeriti. Na mnogim sveučilištima su svjesni trenutačne situacije i mnogo pozornosti posvećuju temeljnom razmišljanju o onome što studenti moraju znati, kako mjeriti njihove kompetencije, svjesni su važnosti povratne informacije.
Iskustva najvećih sveučilišta su različita. Česte su prakse u kojima online ispiti predstavljaju do 50 posto cjelokupne ocjene, dok se drugi dio ocjenjivanja odvija kontinuiranim radom (projektni zadaci, seminarski i drugi zadaci). Mnogi profesori su ugodno iznenađeni rezultatima pri ocjenjivanju.
Na mnogim sveučilištima u svijetu, pa tako i na DOBA Fakultetu, se služe visokotehnološkim rešenjima pomoću internetskih kamera, prepoznavanjem lica koji garantiraju da ispite uistinu polažu studenti.
Potrebno je biti svjestan da je tehnologija samo pomagalo za provođenje online ocjenjivanja, dok je važnije što želimo provjeriti – definirati nastavne rezultate, kako ćemo provjeravati, kako ćemo komunicirati, i kako ćemo davati povratne informacije.
Svakako, studenti najprije moraju isprobati tehnologiju jer samo tako mogu izbjeći stres na online ispitu.
Na raspolaganju je mnogo nastavnih platformi
Za obrazovanje na daljinu doduše na raspolaganju postoji mnogo nastavnih platformi i alata. A prinudna brzina prelaska na Internet velikog broja korisnika nije prošla bez izazova. Svatko tko je barem jednom pokušao organizirati susret putem video-konferencijske platforme Zoom, zna da se mnogo puta javljaju tehničke poteškoće već pri povezivanju 30 studenata, a kamoli pri povezivanju više od stotinu ili tisuću studenata. Prvih nekoliko dana upotrebe najraširenijih video-konferencijskih platformi, one su se više puta srušile.
Kinesko ministarstvo za obrazovanje u ožujku je objavilo da u zemlji imaju 22 online platforme koje nude 24.000 besplatnih visokoškolskih predmeta. Njih su ponudili manjim visokoškolskim ustanovama koje nisu imale sredstava za brzo uspostavljanje online alternativa.
Je li budućnost postala sadašnjost
Rezultati istraživanja koja bi dokazala da je učenje u predavaonicama učinkovitije od učenja putem Interneta ne postoje. Istraživanja naglašavaju da je važnije pitanje od medija način na koji bi visokoškolski profesori trebali razvijati aktivnost studenata, njihovu kreativnost i inovativnost.
Kada će se u svijetu neposredno završiti razdoblje sprječavanja širenja virusa, u određenom obimu će se vratiti i klasična predavanja. Međutim, utjecaj prelaska na online će ostati. Studenti i profesori su zajedno iskusili novu prekretnicu u suvremenom obrazovanju: interaktivnije znanstveno iskustvo koje se događa u realnom vremenu te je usmjereno na inovacije. Sigurna sam da će profesori taj prelazak na digitalno usvojiti i čak tražiti dodatne mogućnosti kako razviti modele online i kombiniranog obrazovanja.
Praksa ovogodišnjeg proljeća i u Sloveniji neće ostati bez traga. U budućnosti nećemo moći mimo njih. Evaluacija – praćenje ovog velikog eksperimenta može doprinijeti traženju dugoročnih rešenja problema koji postoje unutar visokog školstva.
Način na koji ćemo uvođenje obrazovanja na daljinu pratiti, kontrolirati, te također kako ćemo razumjeti odazive na promjene, bit će ključno pri uvođenju obrazovanja na daljinu u visokom školstvu ubuduće. Na svima nama je da tražimo bolje, suvremenije mogućnosti te da formiramo strategiju uvođenja obrazovanja na daljinu u visokom školstvu.
Ustanove će se morati odlučiti kako će provoditi studij na daljinu – u kombiniranom obliku, u potpunosti online sa suvremenim pedagoškim strategijama podučavanja, sa suradnjom studenata, s mnogo interakcije, s kontinuiranim ocjenjivanjem, i tome prilagoditi sav svoj rad, svoju viziju, organiziranost i osposobljavanje profesora.
U Hrvatskoj je neophodno formirati i usvojiti temeljne standarde koji će definirati ključne elemente za provođenje studija na daljinu. Samo tako možemo stati rame uz rame sa svjetskim razvojem.
Izvor: www.doba.hr/
by Editor | Sep 30, 2020 | Društvena odgovornost 1, Društvena odgovornost, obrazovanje i istraživanje
U decembru prošle godine predstavljeni su rezultati PISA-e, najvećeg svjetskog istraživanja u obrazovanju koje se svake tri godine provodi na globalnom nivou. Iz testiranja u matematici, čitanju i prirodnim naukama učenici su bili ispod prosjeka, a zaključak provedenog testiranja bio je da je svaki drugi učenik u BiH funkcionalno nepismen.
“Loši rezultati na PISA testovima jesu odraz kompletnog društva, odnosa društva prema obrazovanju, odnosa prosvjetnih radnika prema poslu i postavke u kojoj je jasno da obrazovni sistem u BiH nije usmjeren na razvijanje funkcionalnog znanja učenika”, kazao je Namir Ibrahimović voditelj obrazovne reforme u Kantonu Sarajevo i direktor OŠ „Safvet-beg Bašagić“.
Nakon PISA testova za bh. obrazovanje stiglo je novo iskušenje. Zbog panedemije korona virusa, škole u cijelom svijetu počele su sa prebacivanjem nastave na online platforme, bilo da se radi o već postojećim ili razvijanju vlastitih rješenja. U HNK je ambiciozno najavljeno vlastito rješenje u vidu jedinstvene online platforme. Skoro mjesec dana prošlo je od najave, a mi smo pokušali saznati da li je platforma završena, da li je u upotrebi i kakva su dosadašnja iskustva roditelja djece koja pohađaju osnovne i srednje škole u BiH, te iskustva nastavnika.
Podsjetimo, Ministarstvo obrazovanja HNK je, 12. marta, izdalo Instrukciju o postupanju prema kojoj su odgojno-obrazovne ustanove dužne u skladu sa svojim mogućnostima organizovati nastavni proces putem interneta: web stranice škole, e-maila, društvenih mreža i ostalih mogućnosti koje škole imaju te kontinuirano obavještavati učenike i roditelje o načinu rada. Nastavnici će za period obustavljanja nastave učenicima, na dnevnoj bazi, dati adekvatne upute, materijale i domaće zadatke koji su u skladu sa nastavnim planom i programom i rasporedom časova.
Nekoliko dana kasnije, 16. marta, Rašid Hadžović, ministar obrazovanja, nauke, kulture i sporta HNK sastao se s predstavnicima predškolskih odgojno-obrazovnih ustanova HNK, predsjednicima Aktiva direktora, direktorima Pegadoškog zavoda i Zavoda za školstvo i Sindikata te tom prilikom najavio jedinstvenu online platformu putem koje se trebao odvijati nastavni proces u Hercegovačko-neretvanskom kantonu. Platforma je trebala obuhvatiti postavljanje nastavnog materijala, audio, video i pisanog sadržaja, koji će učenicima biti dostupni 24 sata. Kako je tada najavljeno na sastanku, edukacija nastavnog osoblja za korištenje platforme je već krenula.
Već 24. marta Sveučilište u Mostaru predstavilo je svoju online platformu za nastavne planove i programe na hrvatskom jeziku. Kako su tada najavili platforma je već bila u testnoj fazi za osnovnoškolsko obrazovanje, dok se online nastava pripremala za srednje škole.
Da li je platforma u upotrebi i dokle se stiglo u razvojnom procesu pokušali smo saznati od Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta HNK. Zanimalo nas je da li je platforma aktivna, ko je zadužen za razvijanje, koliko novca se planira utrošiti u razvoj aplikacije, da li obuhvata nastavne planove i na bosanskom i hrvatskom jeziku te da li imaju podatke o broju učenika koji nema pristup računaru i internetu? Pitanja su upućena na e-mail, ali do trenutka zaključivanja ovog teksta odgovore nismo dobili.
I dok se čini kako najavljena jedinstvena platforma neće biti uskoro završena, nastava se odvija dalje.
Kao prvi i primarni izvor komunikacija u većini škola osnovnog obrazovanja, do 6. razreda, ostalo se na alatima za razmjenu poruka (Viber, WhatsUp). Kako ovaj proces izgleda iz perspektive roditelja, ali i učenika, saznali smo u razgovoru sa nekoliko roditelja.
Razgovarali smo sa M.V., majkom učenice koja pohađa 1. razred osnovne škole po bosanskom nastavnom planu i programu; N.H., ocem učenika koji pohađa 5. razred osnovne škole po bosanskom nastavnom planu i programu te B.B., majkom učenika koji pohađaju 5. razred osnovne škole i 1. razred srednje škole po bosanskom nastavnom planu i programu, majkom A.T. čije dijete pohađa 3. razred osnovne škole po bosanskom nastavnom planu i programu, te majkama M.M. i I.G. čija djeca pohađaju 5. i 2. razred osnovne škole po hrvatskom nastavnom planu i programu.
Na koji način (kojim alatima) se učenicima šalju zadaće i nove lekcije?
Kada se radi o osnovnoj školi roditelji su izjavili kako djeca materijale većinom primaju putem alata za slanje poruka kao što su Viber i/ili Whatsup.
Postoji li jedinstvena online platforma kojoj se može pristupiti, a koja sadržava nastavni materijal? Koliko je platforma dostupna/jednostavna za korištenje?
A.T.: Zadaće dobija preko Vibera, a platforma je dostupna tek od juče. To je eSkola i ne znamo još kako će to funkcionirati
N.H: Platforma postoji, ali još nije uvedena u učenje za učenike do 6 razreda. Znači od 1. zaključno sa 5. se radi preko Vibera i What’s up-a.
B.B.: Da, postoji platforma eskola.ba. Platforma eskola hoće neće… il’ nikako.. sve u svemu zabrinjavajuće i otežavajuće za djecu. Još uvijek postoje poteškoće u pristupanju platformi. Platformu koristi samo dijete u osnovnoj školi, ne i u srednjoj. Koliko je jednostavna zavisi od uzrasta djeteta, koliko je dijete upoznato sa radom na računaru. Djeca od prvog do petog razreda još uvijek u školi i nemaju informatiku, pa možete mislit’ kako to izgleda.
M.M.: Pratimo SUM školu putem TV-a svakodnevno, kada se radi o online platformi znam da postoji platforma SUM-a eŠkole, ali je ne koristimo.
Kada se radi o razmjeni lekcija u kojim formatima se šalju dokumenti? Da li postoje časovi sa video materijalima?
M.V.: Putem Vibera ide prvo glasovna poruka učiteljice i čitanje jutarnje pričice, zatim dokumet sa radnim zadacima prilagođen da roditelji mogu prenijeti novo gradivo učenicima, zatim zadaci za zadaću. Dokument je u ppt (Power Point), interaktivno i lako za slijediti, sa instrukcijama šta pisati u sveske kao gradivo plus domaća zadaća. Kao dodatak, za one koji žele više, osim školskih udžbenika, učiteljica pošalje dodatno gradivo za vježbati.
I.G.: Učiteljica jako dobro pripremi materijal i najčešće prepisujemo iz udžbenika. Video nemamo, naša učiteljica nije odabrala tu metodu.
A.T.: Materijali se šalju u vidu video, audio, pdf. materijala, te igrice sa edukativnih portala kao npr. wordwall.net
N.H.: Audio, slike, notepad dokumenti. Video još ne. Učitelji navedu kako roditelji mogu slobodno tražiti pojašnjenje.
B.B: Vrste dokumenata koji se koristi su Word documenti i slike. Časovi sa video materijalima postoje iz vjeronauke. Dodatni materijal za razumjevanje ne postoji, te su roditelji ti koji objašnjavaju lekcije.
M.M.: Koliko ja vidim naša učiteljica sve piše ručno i tako slika i šalje djeci, naša učiteljice se organizirala i tako što se djeca svako jutro moraju prijaviti, to jest lajkati njenu poruku za dobro jutro. Radni dan traje od 08:00h do 11:30h, te djeca rade domaći uradak.
Opišite jedan školski dan vašeg školarca. Kakve su obaveze? Kako izgleda jedan čas, a kako se zadaće šalju nazad nastavnicima?
M.V.: Kao dokaz o izvršenim zadacima i usvojenom znanju, učiteljici se svakodnevno šalju fotografije urađenog, kao i videozapisi o naučenom gradivu te čitanje zadanih tekstova iz jezika, a sve to kako bi učiteljica mogla pratiti napredak, te sugerirati roditeljima individualno potrebne izmjene i dopune u radu sa djetetom.
I.G.: U jutro u 8h dobijemo zadatke, potrebno je nekih sat – dva kvalitetnog učenja i pisanja, nakon toga slikamo i šaljemo učiteljici na provjeru, svakodnevno čitamo, a to je i najvažnije za uzrast mog djeteta.
A.T.: Pročitati novu lekciju, uraditi zadaću te vježbati sa dostupnih stranica. Urađena zadaća se pošalje mailom ili Viberom učiteljicama.
N.H.: Obaveze su, obzirom na situaciju, da i mnogi roditelji rade, ogromne. Mora se znati da roditelji nisu nastavnici i da pored obaveze škole imaju i svoje poslove i svoje druge obaveze. Da ne govorim kada je dvoje ili više djece u pitanju.
B.B.: Dijete materijale na Viber grupu dobije u terminu od 10 do 11 sati. Nakon toga sve zadatke treba prepisati u svoje sveske, uraditi te zatim uslikati i poslati na pregled učitelju. Nove nastavne jedinke trebaju naučiti, izvježbati, naravno sve to sa roditeljima. Užas, djeca su preopterećena, previše vremena provode kako na mobitelu tako i na računaru. Online nastava u nižim razredima iziskuje podršku roditelja, djeca to ne mogu sama. Učenici su pod stresom, jer im dolazi dosta stvari za uraditi.
Ponešto drugačija situacija je u srednjim školama. Dobiju zadatke koje trebaju uraditi za ocjenu, sve to šalju putem maila. Imaju časove preko Zoom aplikacije. Mada ima profesora koji u ovakvoj situaciji zahtjevaju previše od učenika. Profesori ne razumiju da djeca imaju tehničkih poteškoća, pogotovo sada kada je internet preopterećen.
M.M.: Djeca moraju lajkati sve svako jutro u 8:00h i traje do 11:30h. Sa njima obrađuje podatke i poslije toga radi domaći uradak kojeg ima isto, a možda čak i više nego kada je bilo sve normalno.
Koliko su ažurne informacije o zadaćama?
M.V.: Svakodnevno se zadaća i sve urađeno šalje učiteljici na uvid.
A.T.: Vrlo ažurne
N.H.: Školski radovi i zadaće su ažurirane na dnevnoj bazi. Rezultati, do sada skoro, nikako. Doduše, najavljeno je da će krenuti i ispitivanja, tako da će biti i više rezultata.
B.B.: Kako kad, i kako koji učitelj. Iskreno najviše primjedbi imam na rad vjeroučitelja.
M.M.: Svakodnevno.
Iz perspektive roditelja, koliko je komplikovan ili jednostavan trenutni proces razmjene gradiva? Da li se može poboljšati?
M.V.: Kada je u pitanju gradivo i praćenje i usvajanje istog za prvi razred, nama savršeno odgovara, mi sa lakoćom prelazimo gradivo i svakodnevno se radujemo novim zadacima…
I.G. Naša je sreća sto smo mali razred, pa nemamo tako široko i komplicirano gradivo, za sada smo zadovoljni.
A.T.: Trenutno je prilično monotono. Nadamo se da će biti bolje sa eSkola platformom.
N.H.: Sve se može poboljšati pa i ovakav vid nastave. Mora se uzeti u obizr da su sva djeca zatvorena u kuće, da to i kod njih izaziva stres, tako da bi novog materijala nastavnog trebalo biti u manjem obimu, a da je fokus na do sada rađenom u školi.
B.B.: Komplikovan, naravno da jest. Kao da se od nas očekuje da ćemo cijeli dan visiti za laptopom ili mobitelom. Imam osjećaj kao da sam cijeli dan u školi. Nažalost nijedna platforma ili Viber ne može zamjeniti ugođaj razreda i pomoć učitelja oko nejasnoća. Nadam se da će vremenom postati lakše i da će se nastavnici „uhodati“ u tu rutinu.
M.M.: Ja sam zadovoljna sa ovim načinom rada naše učiteljice.
Kako se snalaze nastavnici, iz perspektive roditelja, u ovom procesu objave online materijala i zadaće?
M.V.: Rekla bih da je naša učiteljica potkovana znanjem i dobro se snalazi u prilagođavanju gradiva za digitalno, online prenošenje gradiva roditeljima, a mi dječici.
A.T.: Mislim da im nije lako, nisu educirani informatički, a dostupni su po cijeli dan i noć roditeljima i djeci za pitanja.
N.H.: Nastavnici se snalaze. I to je najbolje pojašnjenje na ovo pitanje. Problem je puno dublji i on je dolazi još iz škole, jer i tada je bilo upitno da li nastavnici “znaju”, ili još bolje rečeno, u kojoj mjeri, znaju da rade svoj posao.
B.B.: Ovaj projekat je i za nastavno osoblje veliki izazov. Mislim da se i oni još uvijek da tako kažem „uhodavaju“. Nadam se da će vremenom biti bolje, jer koliko znam nisu ni imali neku edukaciju, sve je to nabrzinu.
Koliko je vašem djetetu jednostavno pratiti trenutnu online nastavu i materijale?
A.T.: Mislim da nije teško, ali nisam sigurna da je ovu situaciju i način učenja shvatio ozbiljno.
N.H.: Jednostavno je onoliko koliko roditelj može da mu posveti pažnju. I za djecu, i nastavnike, a i za roditelje ovakav vid škole je novost. Ipak, velliki, ako ne i najveći, teret je na roditeljima da znanje prenesu na djecu, a kažem, roditelji nisu nastavnici, dobro možda neki jesu, ali to je mali broj.
B.H.: Nimalo jednostavno, pogotovo za djecu u nižim razredima, koji još nisu imali informatiku. U teoriji sve to fino zvuči, ali u praksi ni blizu toga. Lekcije se ne obrađuju kvalitetno. A i tehnički platforma još uvijek na funkcioniše kako treba, pa dijete čeka da li će materijal dobiti na viber ili platformu. Pa jedan materijal dobije na viber drugi na platformu. Ali, hajde, eto nadati ćemo se da će biti bolje!
M.M.: Kod mene je to super, samo što sada kaže kako je bolje ići u šklolu jer vidi svoje prijatelje i učiteljicu.
Imate li prijedlog za poboljšanje i organizaciju trenutne online nastave?
M.V: Obzirom da mnogi učenici možda i nemaju pristup računarima, ova metoda barem u prvom razredu je efikasna i uspješna, rekla bih. Nemam nekih konkretnih prijedloga za poboljšanje istog.
A.T.: Što skorije uspostavljanje platforme eSkola u našoj školi.
B.B.: Projekti kao što je ovaj iziskuju složeno planiranje, a u nižim razredima i podršku roditelja, koja ako izostane, djeca gube priliku za učenje. Potrebna i dodatna edukacije za učitelje, nastavnice i nastavnike u organizaciji Ministarstava za obrazovanje. Mislim da bi Ministarstvo trebalo osiguravati sredstva za edukaciju menadžmenta škola i nastavnika kao i sredstva za poboljšanje infrastrukture potrebne za provođenje ovog vida nastave.
N.H.: Online nastava je od samog početka mogla biti na boljim osnovama. Postoje mnogo bolji alati od Vibera ili What’s upa. Jednostavno se mogao koristiti Skype, a koji posjeduje mogućnost video konferecije kojoj mogu prisustvovati sva djeca. Ako nastavnici idu u škole, a ako i ne idu, mogu organizovati video konferennciju sa svim učenicima i obavljati nastavu u puno normalnijem obliku. Djeca bi vidjela nastavnika šta radi, primjerice na tabli, a nastavnik bi od djece mogao zahtjevati rad. Ovako kako je svelo se na to, da nastavnik šalje poruke i onda “svežemo” dijete za stolicu, ali samo u slučaju ako je roditelj tu. Jer djeca kao djeca radije će raditi nešto što je njima interesantnije u tom trenutku.
Najpametnije bi bilo, obzirom da po svemu sudeći djeca se neće vraćati u školske klupe ove školske godine, da se sa djecom radi fakultativno, a da im se zaključe ocjene koje su bila na polugodištu. S tim, da djeca koja su imala slabe ocjene iz nekih predmeta te predmete mogu odgovarati online. Sve drugo, ovako kako je će biti nakaradno i stvarati ogroman stres kod učenika, kod nastavnika, a posebno kod roditelja, jer jednostano većina roditelja nisu nastavnici, a što se od njih u ovom sistemu rada traži da budu.
Kako izgleda iskustvo jednog predavača saznali smo u razgovoru sa A.S., profesoricom koja predaje predmetnu nastavu u jednoj osnovnoj i srednjoj školi u Mostaru, u razgovoru sa učiteljicom M.S., koja predaje 4. razredu jedne osnovne škole te u tazgovoru sa I.Ć., profesoricom koja predaje 3. i 4. razredima po programu Međunarodne mature (UWC).
Instrukcije za organizovanje nastave i korištenje softverskih rješenja izvode se u dogovoru sa upravom škole, uz saglasnost Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta HNK, podsjeća A.S.
Kada se radi o online platformi, navodi, kako ona postoji, ali nije završena. “Jedinstvena platforma postoji, ali nije do kraja realizovana, pa nastavnici koriste već postojeća rješenja. Uz standardne multimedijalne sadržaje, koji su inače praksa u izvođenju redovne nastave, pa tako i online nastave, pokušala sam primjeniti neke od softvera da prilagođeno gradivo bude razumljivije.
Ocjenjivanje se vrši kroz razne pismene zadatke, kroz angažovanje i zalaganje učenika i ispunjavanje individualnih zadataka, za čiju realizaciju postoje određeni pragovi koje trebaju uspješno riješiti i zadovoljiti, nešto slično polaganju kolokvija na visoko obrazovnim ustanovama”, dodala je profesorica A.S.
Pored pripreme dodatnih materijala, ponekad postoji i potreba za izvođenjem individualnih sesija, a sve to zahtijeva dodatno vrijeme što predstavlja i najveći izazov. “U dosadašnjem procesu online nastave moja iskustva su da smo puno dostupniji i da imamo puno više obaveza u poređenju sa redovnom nastavom, jer pored grupnih lekcija postoji potreba za izvođenjem individualnih sesija, koje zahtjevaju puno više pripreme, vremena i rada na daljinu, za razliku od redovne nastave, gdje djeca kroz interakcije i učenje na času, zajedno sa nastavnicima, ali i drugim učenicima, puno bolje i brže savladavaju gradivo. Sa druge strane, neki segmenti nastave su ipak puno lakši za realizaciju. Roditeljima su dostupni razrednici odjeljenja.”
A.S. vjeruje kako ovaj proces nije komplikovan za učenike jer, kako navodi, “jako dobro reaguju na novonastalu situaciju, jer su u principu svi manje-više informatički pismeni. U određenim slučajevima javlja se potreba za ovakvom vrstom izvođenja nastave.”
“Jedinstvena online platforma i duži period obuke i rada na istoj bi nama nastavnicima bio od velike pomoći.”, navodi A.S.
U školi u kojoj predaje M.S. platforma eSkola se koristi kao glavno sredstvo razmjene materijala. “Da, postoji platforma Eskola. Ne bih znala u kojoj mjeri se koristi u drugim školama, ali u našoj školi je primarna. Edukacija je održana u vidu online obuke. Platforma je jednostavna za korištenje, podrazumijeva osnovno poznavanje IT sredstava. Što se tiče dosadašnjih iskustava uglavnom su pozitivna, sistem eSkole nije prezahtjevan, jedini trenutni problem jeste preopterećenost sistema, pa često postoji problem u pristupanju platformi”, navodi M.S.
Časovi se realizuju u jutarnjim terminima, u skladu s rasporedom časova. Što se tiče alata, kako govori M.S., oni su u skladu s informacijskim kompetencijama nastavnka, bitno je da prate nastavni plan i program. “Mi se trudimo da nastavu približimo učenicima kroz kvizove, igrice, prezentacije, kako bi im nastavne sadržaje prikazali na što interesantniji način.”
Radni dan počinje u 9:00 sati kada na platformu postavlja pripremljene zadatke. “Nakon preuzimanja materijala od strane učenika, obično nakon 12,00h pregledavam pristigle zadaće. Trudim se da svakoj zadaći pristupim studiozno, svakom djetetu dam sugestiju, pohvalim ga ili upuptim na eventualne greške. Imam obavezu tokom dana da pregledam ispravke, priprem materijal za sutra i time moj radni dan završava. U svom radu najčešće koristim dokumente, video sadržaje ppt prezentacije, wordwall…”, navodi M.S.
Kada se radi o ispitivanju učenika još uvijek se čekaju upute na koji način to raditi.
Iako obaveza ne nedostaje, te je za sve potrebno više vremena, iskustva su za sada pozitivna. “Imam više obaveza, ustvari mi više vremena treba, jer učenici ne šalju u isto vrijeme radove, ali s obzirom da radim od kuće, ne predstavlja problem. Danas su dostupni razni materijali, tako da svoje dopunjavam njima. Klasična nastava ima prednost fizičog prisustva djece u učionici i na licu mjesta učenicima mogu objasniti svaku nejasnoću,a putem online nastave me uvijek brine da učenicima nisam dovoljno približila ili možda da sam nedovoljno jasna, precizna bila… što se tiče komunikacije s roditeljima, imam vrijeme kada me mogu kontaktirati, i uglavnom se to i poštuje”, govori M.S.
Mišljenja je da program nije prezahtjevan za djecu, osim za manju, odnosno uzrasta 6 godina koja nisu savladala sva slova. Zaključuje kako ovaj vid edukacije definitivno zahtijeva radionice, obuke i usavršavanje nastavnika.
Profesorica I.Ć. navodi kako za kontakt nastavu koriste platformu Zoom po vanrednom rasporedu, “koji je prilagođen mogućnostima svih naših učenika da prisustvuju nastavi, s obzirom da ih je većina na početku vanrednog stanja evakuisana iz mostarskih rezidencija i poslana kući pa ih ima u svim vremenskim zonama. Ovo će biti četvrta sedmica da vodimo nastavu online i za sada funkcioniše solidno.
Kada se radi o korištenju platforme za učenike, nastavnike i roditelje pored Zoom-a oslanjaju se i na paltformu Managebac koja je, kako govori I.Ć., isključivo prilagođena IB programu (International Baccalaureate Diploma Program – program Međunarodne mature) koju i inače koristimo kao neku vrstu elektronskog dnevnika – tu se vodi evidencija o izostancima, nastavnim jedninicama, zadaju zadaće i upisuju ocjene i komentari o uspjehu učenika po predmetima. Toj platformi imaju pristup i roditelji tako da u svakom trenutku mogu da se upute u gradivo koje njihova djeca trenutno obrađuju po predmetu, zadanu zadaću itd.”
“U samom početku je na nivou škole odlučeno da će se koristiti Zoom kao osnovna platforma za kontakt nastavu u kombinaciji sa gore navedenim Managebac-om za ostale stvari. Kao što sam spomenula, napravljen je novi, prilagođeni raspored i svi ga se pridržavamo. Sam program ima dosta dobrih alata za koje treba malo vremena i prakse, kao na primjer korištenje table, dijeljenje ekrana, prikazivanje prezentacija itd., ali nakon nekog vremena ide dosta glatko. Ja sam posebno iznenađena postojanjem mogućnosti rada u grupama, što je metoda kojom se inače često koristim, tako da, iako je to ovde daleko od prirodne razredne dinamike, uspijevamo da primjenjujemo i tu nastavnu metodu”, navodi I.Ć.
Na pitanje kako je ona organizovala nastavu, kakve materijale koristi te šta joj predstavlja poteškoće u ovom procesu I.Ć. odgovara kako se radi o maternjem jeziku te da je veoma bitno da učenici dođu spremni na čas. Zbog toga se koristi kombinacija različitih materijala, a čas obično prolazi u analizi i diskusiji te individualnim ili grupnim zadacima.
“Za sad mi najteže pada korištenje table u Zoom-u, jer kad se fokusiram na to nekako izgubim kontakt sa učenicima, ali vjerujem da je i to stvar navike. Za moj predmet bitno je da učenici dođu spremni za diskusiju o tekstu ili djelu koje im unaprijed zadam da pročitaju. Nekada nam čas proleti u analizi teksta, nekada im zadam individualne ili grupne zadatke, a rezultate istih opet na kraju podijelimo kroz diskusiju. S obzirom da se radi o maternjem jeziku, čitamo dosta zahtjevnih književnih i neknjiževnih tekstova, ali se oslanjamo i na video klipove, dokumentarce i filmove vezane za temu/djelo koje obrađujemo.”
Kada se radi o ocjenjivanju i ispitvanju djece navodi kako će sa trećim razredima raditi više kraćih, formativnih provjera, a sumativne zadatke će ostaviti za sljedeće polugodište. “Četvrti razredi su dio sumativnih zadataka već bili završili i oni su poslani na vanjsko ocjenjivanje, a finalni IB ispiti, koji su se trebali održati u maju, su otkazani. IB će morati da nađe način da dođe do ocjena s informacijama i zadacima s kojima raspolažu.”
Prelazak iz “standardne” učionice u onu virtualnu, kako navodi, nije jednostavan. “Svaka prilagodba je teška, pa i ova. Online nastava je, sama po sebi, lišena razredne atmosfere, prirodne dinamike i ljudske dimenzije. Teško je u takvom kontekstu prepoznati kad su neki učenici lošijeg raspoloženja, motivirati ih kroz lakše ili zabavne zadatke, pa i šale ili bodriti ih kad su frustrirani. Ja se u učionici dosta koristim govorom tijela, krećem se po razredu i prilazim učenicima kad rade individualno ili u grupi. Toga ovdje nema.
S obzirom da trenutno radim sa učenicima koje već poznajem olakšava cijeli proces jer znam kakav je ko i kako ih motivirati. Pomisao da bi se i iduće godine moglo desiti da budemo primorani na ovaj vid nastave sa novom generacijom koju ne poznajem dosta me plaši.”
Kada se radi o pripremi materijala te obavezama koje sada ima I.Ć. navodi kako se tu nije puno stvari promijenilo.
“Što se priprema tiče, sve je manje više isto (iako se sad, naravno, koristimo elektronskim dokumentima koje podijelimo s njima ili u samom Zoom-u ili na Managebac-u umjesto odštampanim), ali je moj subjektivni osjećaj (kao i kolega/ica s kojima se čujem) da se puno više vremena provodi na nastavi, iako to objektivno nije tako. Taj fenomen ne znam objasniti, pa bih to prepustila psiholozima.
S roditeljima nemamo izravnog kontakta, osim po potrebi, ako postoje neki problemi zbog kojih učenik ne može da prati ili prisustvuje nastavu. Meni se to još nije desilo.
Svi imamo i svoju tutor grupu (nešto kao odjeljenjska zajednica) i sa svojim “tutićima” se redovno čujemo, a po potrebi i sa njihovim roditeljima”, navodi I.Ć.
Na pitanje da li je ovaj proces komplikovan djeci, navodi kako možda komplikovan nije prava riječ “ipak su oni generacija koja se rodila sa pametnim telefonima i kompjuterima kao neizostavnim dijelom svakodnevnice. Prije bih rekla zahtjevan, naporan i možda manje učinkovit od tradicionalne nastave. Razred i nastava su i jako bitan socijalni aspekt života djece, gdje se oni razvijaju kao pojednici u društvu i uče mnogo više od samog gradiva. Socijalni i emocionalni razvoj su podjednako bitni kao i savladavanje nastavnog plana i programa, ako ne i bitniji. Bojim se da to dosta izostaje u ovom formatu. Uz to se još dovodi u pitanje količina vremena provedenog pred ekranima – meni samoj, koja imam manje časova od svih mojih učenika, vrijeme koje provedem u pripremi, uglavnom na kompjuteru, i na nastavi, postaje previše i često mi utiče na raspoloženje. Zamislite kako je djeci, koja sada sjede pred ekranima jedan cijeli školski dan, pa onda poslije toga završavaju zadaću i možda završe dan sa video igricama ili Netflixom. To sigurno ne može biti dobro s psihološke strane i opet, iako to intuitivno znam, razlog zašto je to tako ne bih znala objasniti stručnim terminima.”
Kada se radi o prijedlozima za poboljšanje online školovanja, profesorica I.Ć. navodi kako bi preporučila model koji oni primjenjuju.
“Ja stvarno ne znam koja je praksa kod nas u državi ali naš model mogu preporučiti. Za sada uspijevamo nekako izaći na kraj sa preostalim gradivom i motivirati učenike da aktivno učestvuju. Ipak, nadam se da ćemo se u septembru moći vratiti u razred. Vjerujem da će se većina nastavnika i profesora složiti kada kažem da je ovo što mi radimo prije svega poziv i da nam je uvijek učenik na prvom mjestu. Ipak, to je poziv u koji sam se zaljubila u učionici, a online nastavu doživljavam kao neku vezu na daljinu, na neki način nepotpunu i u određenoj mjeri sjetnu.”
Izvor: AbrašMEDIA
Posljedni komentari