Energetska efikasnost je predmet snažnog i stalnog interesa i aktivnosti razvijenih zemalja. Stavljanje energetske efikasnosti u središte nacionalnih energetskih politika i Evropske unije kao cjeline provodi se u prvom redu zato što povećanje energetske efikasnosti doprinosi smanjenju troškova i potrošnje energije, i izravno utiče na konkurentnu sposobnost evropskih kompanija na međunarodnom tržištu. Druga važna posljedica povećanja energetske efikasnosti je smanjenje emisija CO2 , centralnog problema u zaštiti okoliša današnjice. Treća važna posljedica povećanja energetske efikasnosti je poboljšanje sigurnosti opskrbe potrošača. Četvrti, ali ne manje važan razlog je poticanje poduzetništva i otvaranje radnih mjesta. Evropska unija traži sve veće povećanje energetske efikasnosti, usmjerava sredstva u posebne fondove za poticanje veće energetske efikasnosti, za poticanje korištenja obnovljivih izvora i zaštitu okoliša te potiče više aktivnosti u promociji novog sustava gospodarenja energijom. Putem evropskih energetskih fondova (SAVE, SYNERGY, TACIS, ALTENER i drugih), PHARE programa i drugih međunarodnih fondova zemlje srednje i istočne Evrope se uključuju u zajednički program povećanja efikasnosti korištenja energije, značajnijeg korištenja obnovljivih izvora i zaštite okoliša. Iako mnoge zemlje u svijetu ulažu značajna finansijska sredstva u unapređenje energetske efikasnosti, Bosna i Hercegovina je na samom početku tog puta. Osim sporadičnih primjera ulaganja, mnogo toga nije urađeno. S druge strane, to predstavlja i veliki potencijal i priliku, što nužno ne mora značiti nešto što je negativno. Stručni članci ocjenjuju postojeće stanje neodrživim, i zahtijevaju aktivne mjere. Najčešće se to pitanje odgovornosti naslovljava na Vlade, i za ono što je u području njihovih odgovornosti kao i za ono što je područje odgovornosti i odlučivanja firmi ili građana.

Cijeli policy paper dostupan je na linku.