by MPI | Oct 11, 2020 | Ekonomski razvoj, Ekonomski razvoj slider
Asocijacija poduzetnika Hercegovine (APH) ukazala je na potrebu odgovornog i brzog djelovanja vlasti po pitanju saniranja ekonomije nakon drastičnog pada BDP-a u BiH, s naglaskom na donošenje reformskih zakona za rasterećenje privrede, koji već dugo čekaju na usvajanje.
Iz te asocijacije ističu kako je ekonomija u BiH u drugom kvartalu ove godine, po službenim podacima, imala zastrašujući pad od 10,8 posto te da procjene idu dotle da neki ekonomisti prognoziraju čak i bankrot države.
Smatraju kako je pad BDP-a u drugom tromjesečju ove godine direktna posljedica mjera koje su uvedene zbog proglašenja stanja prirodne nesreće, ali ni da kvartali koji slijede neće imati puno bolje rezultate, računajući i prvo tromjesečje iduće godine.
Moguće je, kako ocjenjuju u APH, da negativno bude i čitavo prvo polugodište 2021.
“Koliko vidimo iz službenih izjava najviših predstavnika izvršne vlasti, izlaz iz teške ekonomske situacije traži se isključivo u međunarodnim kreditima, za koje ministri objašnjavaju da su najjeftiniji i najbrže dostupni. Problem uzimanja novih kredita poduzetnici vide u činjenici da će se ti zajmovi opet vraćati iz rezultata rada realnog sektora, a glavna namjena tih kredita je pokrivanje plaća i drugih beneficija u javnom sektoru, na račun privatnog sektora”, navodi se u priopćenju.
Dobra vijest je donošenje nove uredbe koju je u ponedjeljak najavio premijer Novalić kojom će se ciljano pomagati nekim određenim sektorima no, ističu iz APH, to neće biti dovoljno za održavanje stabilnosti ekonomije, jer je pomoć nužna posvuda s obzirom da svi trpe posljedice pandemije.
Stoga je važno da i niže razine vlasti na svom području dodatno djeluju kako bi se ublažile negativne posljedice, posebno u turizmu, ugostiteljstvu i uslužnim djelatnostima, koje su već mjesecima pogođene posljedicama raznih mjera koje su propisivane kao obavezne.
“Sadašnje iznimno teško stanje u ekonomiji bez odlaganja treba iskoristiti i kako bi se usvojili i počeli provoditi reformski zakoni koji su odavno upućeni u parlamentarnu proceduru, a koji za cilj imaju rasterećenje privrede, poticanje veće ekonomske aktivnosti, masovnije zapošljavanje, porast izvoza i u konačnici značajniji rast BDP-a”, poručili su iz APH.
Napomenuli su kako su budžeti na svim razinama i privatni sektor gospodarstva spojene posude i da nijedna strana ne smije biti povlaštena.
“Što više bude trpjela privreda, bit će teže i javnome sektoru. Stoga u aktivnostima nadležnih vlasti ne smije biti predaha, jer ovo je maraton kojeg moramo svi istrčati do kraja”, poručili su hercegovački poduzetnici.
Izvor: Start BiH
by MPI | Oct 11, 2020 | Ekonomski razvoj, Ekonomski razvoj slider
Dijaspora je od aprila do kraja juna poslala 220 miliona KM manje u odnosu na isti period prošle godine, objavila je Centralna banka BiH.
Ukupni tekući transferi u drugom kvartalu iznosili su oko 904 miliona KM, od čega se na novčane doznake iz inostranstva odnosilo oko 554 miliona, a ostatak se odnosio na ostale transfere.
Pad doznaka zabilježen je i u prvom kvartalu ove godine, kada je iz dijaspore stiglo 23 miliona KM manje.
Izvor: BL Portal
by MPI | Oct 11, 2020 | Ekonomski razvoj, Ekonomski razvoj 1
“Jedna je od najčudnijih pojava što se zavaravamo da od ovisnih ljudi možemo očekivati neovisna mišljenja.” Napisao je ovo Sigmund Graff još 1898. godine, a sada bi mnogi rekli kako njegovu misao možemo prenijeti na novinare danas u Bosni i Hercegovini.
Ukoliko uđete u medijski sistem ove male države na brdovitom Balkanu, nećete sresti sretne, zadovoljne i nasmijane radnike. Njihov rudarski posao više nije samo priča o pritiscima nekog moćnika kome se ove sedmice nije svidjela rečenica izgovorena u prilogu prikazanom na dnevniku. Ne govore samo o teškim urednicima koji 40 puta vraćaju napisane ofove.
Novinarstvo su sada opteretili vlasnici medija koji sitne, male novinare, doživljavaju kao robove. Rad bez ikakvog ugovora, honorar do 300 KM maksimalno, ali dušu za njega ostave mjesec dana. Volonterski rad koji traje godinama, plata od 500 KM za koju samo još što na glavi nisu počeli hodati. Sve je to realnost o kojoj se u medijima šuti jer gdje će govoriti o tome kada je situacija i u njihovoj redakciji takva.
“Šuti, nećeš se nikada zaposliti.” Rečenica je koju će kolega da ti saspe uvjeren kako će tako šutljiv bolje proći kod poslodavaca koji nakon bolovanja radniku daju otkaz.
Slađan Tomić je mladi novinar koji je tokom pandemije dobio otkaz iz televizije O kanal. Prvog septembra napunio je pola decenije profesionalnog rada u novinarstvu, ali od toga ima 14 mjeseci radnog staža, a i od toga dva su uplaćena.
“Problem je što novinari prepisuju ponašanje zajednice. Nisu spremni da se bore za svoja prava. Ja sam nekoliko puta predlagao obustavu rada kako bismo ostvarili neka prava, ali nisam imao podršku za to. Dio kolega je za, dio je za ali znaju da je uzaludan pokušaj okupljanja, neki su u strahu od otkaza imaju porodicu, djecu, kredite, a neki su obraz prodali za sitne novce. Problem je što određeni dio kolega koketira s menadžmentom i što zarad ličnog interesa narušavaju kolektivna prava. Ja sam godinama radio kao honorarac i nekako mi je bilo najteže što sam uvijek morao da radim za državne praznike jer su šefovi uvijek kazivali “starije kolege imaju prednost”, a kad treba više raditi tu su mlade kolege. Mladi novinari nisu poštovani, starije kolege često, ne svi naravno, nedostatak radnog dostojanstva pokušavaju kompenzirati degradacijom mladih kolega. Toliko puta sam čuo izjavu “ja imam više godina radnog staža nego ti života”.
Kršenje Zakona o radu, neplaćeni prekovremeni, male plate, loši uslovi rada doveli su do jedne tužne činjenice, sve je manje kvalitetnih novinara. Odnosno, znam iz iskustva, imao sam dosta poziva da preporučim kolege za posao, ali jednostavno ljudi ne žele da se bave novinarstvom. Nakon otkaza na O kanalu, nekoliko kolega i koleginica mi je kazalo kako ih novinarstvo ne zanima. Rizičan je posao, stresan, malo plaćen, a u Covid19 smo vidjeli i da je nestabilan.”
Ništa bolja situacija nije u medijima koji su u vlasništvu eniteta i države. Možda niste razmišljali kako djevojka ili momak koji vam donose informacije u dnevniku rade besplatno, ali i to je moguće u zemlji gdje prestaje novinarstvo, a počinje siva ekonomija.
A.J. je bio saradnik Federalne televizije. Za više od dvije godine rada u mediju koji još uvijek zbog političkih interesa nema Upravni odbor, odnosno ima samo jednog člana UO, A.J. je zaradio 50 KM.
“Sa završenom Srednjom ekonomskom školom u novembru 2015. prijavio sam se na konkurs na Radio Televiziji Federacije Bosne i Hercegovine, a nakon audicije prošao sam u uži izbor te sam počeo raditi kao saradnik na portalu federalna.ba.
Tada sam radio pola radnog vremena, volonterski i bez ikakve naknade. Poslije više od dvije godine takvog volonterskog rada, mislio sam da će me primiti kao pripravnika, ali se to nije desilo. Sve što sam dobio novčane naknade bilo je 50 KM i to na osnovu Ugovora o djelu za posljednji mjesec mog angažmana. Tada sam bio primoran napustiti medij koji je dio Javnog radiotelevizijskog sistema Bosne i Hercegovine i koji se finansira iz budžeta.”
Admir Salihović je urednik Face televizije koja zbog svoje uređivačke politike najčešće trpi ekonomske pritiske od strane vladajući struktura u Bosni i Hercegovini. Njegov stav je da smo u ovakvoj situaciji jer smo odmah na samom početku zaboravili značenje naše profesije.
“Zapravo, nije to zaboravljeno, već su, neke od naših kolega prodale, izdale našu profesiju. Danas su pojedini novinari plaćenici, samo izvršioci naredbi političara i pojedinih nalogodavaca. To novinari nisu! Mi, novinari, bismo uvijek trebali biti na putu pravde, istine, poštenja, ali su neki od nas, davno, zarad ličnih jeftinih interesa skrenuli sa pravog puta. Zbog toga strah i postoji među novinarima danas. Ne postoji jedinstvo! Pravi put, prave vrijednosti i ciljevi novinarske profesije su izgubljeni i rijetki su oni koji brane čast ove profesije! Sve bi bilo lakše da smo svi na pravom putu, da smo jedinstveni i istrajni, a tada straha sigurno ne bi bilo! Danas, evidentno je da novinari jesu dio kulture straha, čast izuzecima. Novinari se plaše političara, moćnika, “ljudi iz sjene” koji zbog svog položaja i uticaja odlučuju o životima nas i naših kolega! Plaše se za svoj posao, plaše se da ne ostanu bez hljeba za sebe i svoje najmilije, plaše se reći istinu, a bez istine nastaje totalni haos! Nemoguće je ne spomenuti da se naša profesija dovoljno ne cijeni, da nije plaćena i da donosi mnogo stresa, ali istinu i pravdu koju su kroz historiju donijele naše kolege svojim istraživanjima moraju biti naša vodilja. Dakle, samo hrabro, iskreno, posteno i istinito i tada straha nece biti!
S namjerom sam spomenuo uslove rada i cijenjenost novinarske profesije. Plate su male, uslovi rada nikakvi, novinari i novinarke često rade na crno, kolegice novinarke dobijaju otkaze kada odluče sa svojim partnerima osnovati porodicu….. Sve su ovo činjenice od kojih ne treba okretati glavu, moramo se boriti za svoja prava, ali ništa od ovoga nije opravdanje za laž, manipulaciju, spinovanje pa i za jeftinu izdaju i prodaju istine! Nije mi jasno zašto lažemo sami sebe, zašto pišemo i pričamo o drugim problemima, kritikujemo druge, a svojim šefovima šutimo! Trebamo prvo počistiti u svojim dvorištima, izaći na čistac sami sa sobom, onda sa svojim kolegama u redakcijama, da bi se mogli pošteno i predano boriti se za istinu! A ako naš put i borba ne mogu biti istina, zar nije pošten otkaz bolja opcija od straha, prijetnji i laži? Strah, nemoć, nesigurnost, neizvjesnost su uzrok šutnje! Ali toga ne smije biti ako se govori istina, ako se radi pošteno i ako nemamo oraha u džepovima. Ostati bez posla nije kraj svijeta. Sloboda je neprocjenjiva, i zar nije ljepše biti slobodan i pripadati slobodnima nego biti zaposlen, a živjeti u strahu, gubiti svoj identitet i biti zarobljen! Ja dileme nemam, istina, sloboda, poštenje pobjeđuju svaku šutnju i laž, samo nas fali na ovoj pravoj strani!”
Admir Salihović je prokomentarisao i odnos udruženja novinara prema onima čija bi prava trebali zastupati glasno, jednako za sve pred institucijama, vlasnicima medija, strankama.
“Kakva udruženja novinara? Ko još vjeruje u te zablude? Ko još vjeruje da neko brani prava novinara? Ima li ijedan novinar da su njegova prava zastićena nekim udruženjima novinara? Ta razjedinjenost nas ubija! Nama fali jedna prava, jaka, novinarska organizacija, udruženje, sindikat koji će biti zaštitnik svih nas! Udruženje koje će se boriti za kolektivne ugovore, bolje uslove rada i za pravi položaj u društvu, javnosti, zakonima i institucijama. Jednostavno, već jednom, moramo biti priznati kao sedma sila. Ali, opet ponavljam, krenimo od sebe! Budimo na pravom putu, svoje poštene kolege povedimo sa sobom i što je najvažnije distancirajmo se od onih koji ne žele raditi ovaj posao časno! Kada krenemo od sebe, kada “sredimo” svoje stanje onda ćemo biti sposobni napraviti jednu zdravu organizaciju, udruženje, sindikat koji će se boriti ravnopravno za prava svih nas, novinara. Tada neće biti tajnih konkursa, štela i prevara, i tada će oni kojih se novinari i novinarke danas plaše, strahovati od istine koju ćemo mi časno donositi našim građanima! Strah trebaju osjećati samo oni koji lažu, rade prevare, manipuliraju, spinuju, a novinari, oni pravi, se moraju distancirati od toga! Kad je vodilja istina, straha nema!”
Dragan Bursać smatra da su novinari najčešće sami krivi za stanje koje danas imamo u medijskom sistemu.
“Novinari su dio kulture u kojoj živimo. Čast izuzecima, ali uz ogromne sujete, strah i autocenzuru, oni su sami počesto krivi za stanje u kome se nalaze i novinarstvo uopšte. Dosta kolega doživljava novinarstvo ili kao uhljebljenje ili kao pripremu za dalji nastavak “karijere“ u političkim partijama ili PR-ingu. A novinarstvo je život. To je sastavni dio života čovjeka. Ne mogu govoriti za druge, ali konkretno meni, ako ne odgovoraju finacijski uslovi ili politka medijske kuće, a nema dogovora ja idem dalje. Ne dozvoljavam da bilo kada budem ucijenjen.”
Pogrešno razmišljanje je da privatni mediji žive samo od reklamnog prostora koji prodaju. Prešute vlasnici i menadžment medija u Bosni i Hercegovini koliko novca dobiju kroz grantove opštinskih, kantonalnih i entiteskih vlasti. Takvi grantovi se nazivaju podrškom medijima, a mediji im se oduže tako što kreiraju vijesti i tamo gdje ih nema, među političarima stvaraju prijatelje, nemaju kritički stav o onima koji ih finansiraju.
Tu negdje između medija koji nemaju nikakav stav i političkih moćnika koji medije pretvaraju u marketinške agencije nestaje novinarstvo, novinari i oni koji misle bivaju proglašeni nepoželjnima.
Izvor: Mreža za izgradnju mira
by Editor | Oct 5, 2020 | Ekonomski razvoj, Ekonomski razvoj 1
Pandemija koronavirusa je ipak dovela do većeg pada BDP-a nego što je očekivano, smatra ekonomski analitičar Faruk Hadžić.
“BDP je u drugom kvartalu pao za ogromnih 10,8 posto u odnosu na prvi kvartal. Za ekonomiju BiH, koja ima svakako nisku osnovicu za obračun, ovaj pad je zaista značajan, što se može pripisati nedovoljnoj i zakašnjeloj reakciji vlasti, a na što je upozoravao u više navrata progresivni dio struke”, kazao je on.
Ekonomista Draško Aćimović za Klix.ba kaže kako je pad BDP u drugom kvartalu duplo viši od onoga koji su najavljivali predstavnici vlasti.
“Pad od 10,8% je strašan za zemlju slabe ekonomije poput BiH. Međutim, prema nekim informacijama stvarni pad je jos veći jer obračun kredita i donacija u ovoj statististici nije jasno naglašen tako da je stvarni pad moguće i jos veći. BiH se ne moze spasiti od bankrota ako se ne urade hitne reforme radi uštede u javnom sektoru i zaustavi korupcija i kriminal”, izjavio je.
Bankrot države je stanje kada ona nije više u stanju da plaća svoje obaveze, prije svega dugove, za šta joj je potrebna pomoć i postojećih ali i budućih kreditora, precizira Aćimović.
“Posljedice bankrota državne kase su bolne za cijelo stanovništvo jer slijedi snažan pad životnog standarda zbog nezaposlenosti i inflacije, gubitak ušteđevine i slabljenje valute. Država ne bankrotira u klasičnom smislu te riječi, već jednostavno objavi platnu nesposobnost. To znači da su kreditne linije porušene, dakle, da država ne može dobiti kredite za servisiranje postojećih kamata i otplatu glavnice”, kazao je on.
Podsjeća kako država u bankrotu objavljuje da ne može više da isplaćuje penzije i plate javnom i državnom sektoru.
“Iskustva govore da tada javne usluge postaju mnogo lošije i da neminovno prijete socijalni nemiri”, zaključio je Aćimović.
Izvor: Klix.ba
by Editor | Oct 5, 2020 | Ekonomski razvoj, Ekonomski razvoj 2
Želja većine bh. građana u dijaspori je kupovina stambenog prostora u domovini, ali proces kupovine kompliciraniji je nego čini u prvi mah.
Naša dijaspora za razliku od građana koji rade u BiH ne može dobiti stambeni kredit u nekoj od naših banaka. Time gube oni, ali i naša ekonomija. Kako saznajemo svake godine naše banke odbiju stotine, ako ne i hiljade zahtjeva za stambenim kreditima naših građana iz dijaspore, a razlozi su legislativne prirode.
Znajući da bi stambeni kredit u sebi mogao sadržavati hipoteku na sam objekt koji se kupuje, ali i određeni polog, kreditni stručnjaci preporučuju oko 20 posto, banka bi zaokružila konstrukciju bez dodatnog rizika za sebe.
Ekonomski analitičar Damir Bećirović za Klix.ba kaže kako udio doznaka i ostalih ličnih finansijskih transfera građana naše zemlje koji žive u inostranstvu prema BiH čini 8 posto BDP-a naše zemlje. Ako se tome dodaju drugi oblici primanja iz inostranstva poput penzija i drugih socijalnih primanja, te prihodi po osnovu rada za inostrane kompanije, taj iznos dostiže čak 14 posto BDP-a.
“Ovo pokazuje da je finansijski potencijal dijaspore značajan za našu zemlju. Iako je uvriježeno mišljenje da se ti ljudi nikada neće vratiti u BiH veliki broj takvih pojedinaca se interesuje za kupovinu nekretnina u BiH, pri čemu ih zanima da tu investiciju finansiraju kreditima kod naših banaka. To nažalost naše banke u ovom momentu u pravilu ne omogućuju, čak i u slučaju tzv. lombardnih depozitnih kredita“, navodi on.
Razlozi su po meni prije svega pravne prirode, dodaje, a iz istog razloga ti isti građani teško da mogu podići kredite i u zemljama u kojima borave, koji su uz to i dosta povoljniji u odnosu na kredite u BiH, za kupovinu nekretnina u BiH.
“Kada je riječ o odnosu bh. banaka i dijaspore, prije dvije godine pokrenut je u našoj zemlji program kreditiranja malih i srednjih poduzeća registriranih u Bosni i Hercegovini koja ostvaruju određeni poslovni odnos sa dijasporom (vlasničko učešće, zajednički projekti ili poslovni odnos) uz osiguranje garancijama USAID-a i SIDA-e. Dio banaka nudi i posebne pakete proizvoda za dijasporu koji uključuju povoljnije uslove plaćanja i štednje“, kaže on.
Postavlja se pitanje kako usprkos realnim preprekama ipak omogućiti dijaspori dobijanje kredita u BiH.
“Ukoliko banke procijene da je to značajan tržišni segment, mislim da će naći načina, pogotovo preko svojih matičnih banaka u EU, da nađu modalitete za kreditiranje. U nekim susjednim zemljama postoje i posebne agencije za kreditno posredovanje kao službeni vanjski kanali prodaje banakarskih proizvoda koji nude kredite za kupovinu nekretnina zaposlenim u inostranstvu. Ipak mislim da će tek ulaskom naše zemlje u EU ovakvo kreditiranje će biti jednostavnije ostvarivo jer ćemo biti dio jedinstvenog EU bankarskog tržišta”, zaključuje za Klix.ba Bećirović.
Stambeno kreditiranje dijaspore otvorilo bi posve novo polje povezivanja te mnogobrojne rasute zajednice sa maticom, pokrenulo svojevrsan novi investicijski ciklus, a stotine miliona eura slobodnije bi krenula prema BiH.
Pretpostavlja se da bi benefiti koji bi se stvorili bili višestruki, profitirao bi osim banskarskog sektora bez sumnje i onaj građevinski, a došlo bi i do pojačanog priliva poreza.
Izvor: Klix.ba
by Editor | Sep 30, 2020 | Ekonomski razvoj, Ekonomski razvoj 2
Smatram da su ovu epidemiju iskoristili kako bi nas još više zadužili, a toliko zaduženja ne mogu da podnesu ni mnogo jače države. Mislim da će sav taj novac otići na krpljenje budžeta, kaže za Radio Slobodna Evropa dvadesetosmogodišnja Darija iz Banjaluke.
Sličnog je mišljenja i Banjalučanin Srđan, koji navodi da nisu problem krediti nego kako se troše.
”Meni lično ne smeta što se država zadužuje, ali mi je važno šta će uraditi sa tim novcem. Ja bih volio da se to iskoristi u dobre svrhe, u kulturu, obrazovanje, bolje zdravstvo, ali ne vjerujem. Ja to vidim i to svi znaju da će to otići nekako njima u džepove preko nekih prevara na tenderima ili na neku krađu”, mišljenja je Srđan.
Predsjedavajući Vijeća ministara BiH Zoran Tegeltija najavio je početkom septembra, nakon sastanka sa entitetskim predsjednicima vlada, da će Bosna i Hercegovina početi, početkom oktobra, novi proces pregovora sa Međunarodnim monetarni fondom (MMF) oko novog aranžmana.
“Ta sredstva će služiti kako bi se eliminirale posljedice korona virusa, ali i pokrenuli novi investicijski ciklusi”, kazao je Tegeltija, najavljujući da će biti otvoreni i pregovori s Evropskom komisijom oko makro finansijske pomoći.
Pregovori sa MMF-om, prema Tegeltijinim najavama, trebali bi biti okončani do kraja godine.
Bosni i Hercegovini je MMF posljednji kredit odobrio za pomoć u borbi protiv korona virusa u iznosu 265,2 miliona SDR (međunarodna obračunska jedinica koju je utvrdio i definisao MMF), što je oko 330 milona eura. Kamatna stopa je na bazi 1,05 posto uz grejs period od 39 mjeseci.
Ovaj kredit izazvao je političku krizu u BiH oko raspodjele, a novac je oko dva mjeseca bio na računu Centralne banke BiH.
Početkom juna Vijeće ministara Bosne i Hercegovine postiglo je dogovor o raspodjeli 333 miliona eura MMF-ovog kredita.
Od ukupnog novca, 61,5% je dato Federaciji BiH sa njenih deset kantona, 37,5% Republici Srpskoj, a jedan posto Brčko distriktu. Otplatu duga vrše entiteti i Brčko distrikt.
Koliki je dug Bosne i Hercegovine?
Bosna i Hercegovina je u ovoj godini od početka epidemije korona virusa (mart) do danas povećala vanjski dug za 526 miliona KM (263 miliona eura) samo na osnovu novog zaduženja kod Međunarodnog monetarnog fonda (MMF), zvanični su podaci Centralne banke BiH.
”Od 1. marta do 23. septembra, Federacija BiH se zadužila oko 438 miliona od MMF-a, kroz instrument brzog finansiranja (333 miliona), a ostatak od Svjetske banke. Što se tiče unutrašnjeg zaduženja, Vlada je u ovom periodu emitovala 110 miliona trezorskih zapisa i 210 miliona dugoročnih vrijednosnih papira”, kaže za RSE Goran Miraščić, savjetnik u Vladi Federacije BiH za ekonomska pitanja.
Republika Srpska dobila je od kredita MMF-a 37,5 posto ili oko 280 miliona maraka (140 miliona eura). Kako se navodi na zvaničnom web sajtu Vlade Republike Srpske, umjesto planiranih 315 miliona maraka (157,5 miliona eura), povećan je plan zaduživanja na 678 miliona KM (339 miliona eura), od čega je 214,1 milion KM (120,5 miliona eura) već realizovan u skladu sa Odlukom o dugoročnom zaduživanju Republike Srpske za 2020. godinu.
Gdje je utrošen novac iz kredita
Ekonomista Faruk Hodžić podsjeća da su entitetske vlade nova zaduženja pravdale mjerama pomoći privrednicima kako bi ublažili posljedice epidemije COVID-a, no dosadašnji način utroška sredstava, kako ističe, govori o tome da je novac uglavnom otišao na krpljenje budžetskih rupa.
”Kad je riječ o novim zaduženjima, tokom pandemije Covida, treba reći da je struka od početka same krize apelovala da treba sačuvati privredu i privredni sistem. Međutim, ono što se desilo i one mjere koje su vlasti uradile u proteklom period, išle su prije svega u pravcu stabilizacije budžeta, umjesto stabilizaciju privrede. Novac koji smo dobili od MMF-a, 330 miliona, ide upravo u tom smjeru suprotno onome što je struka upozoravala”, navodi Hodžić.
Hodžić ocjenjuje da ni novi kredit od MMF-a neće pomoći bh. privredi, ukoliko ne bude bilo plana utroška sredstava ili novac ponovo bude iskorišten za “rupe u budžetu”.
”Traže se novi krediti od MMF-a, a još uvijek ne vidimo plan utroška. Treba imati u vidu da u BiH raste broj penzionera, ove godine je 10.000 novih penzionera u BiH, a radna mjesta se smanjuju. U Federaciji je ove godine prikupljeno 240 miliona manje od doprinosa nego prethodne godine, dakle dio novca od MMF-a iz kredita brze pomoći je otišao za krpljenje rupa, kako bi se mogle isplatiti penzije. Nema garancija da će se novi krediti utrošiti na pomoć privredi,” kaže Hodžić za RSE.
Prema podacima Centralne banke BiH, vanjski dug sektora generalne vlade Bosne i Hercegovine, prema inokreditorima na kraju drugog kvartala 2020. Godine, iznosi 8,666 milijardi KM (4,333 milijardi eura) . Na kraju 2019. godine vanjski dug je iznosio 8,140 milijardi KM (4,052 milijardi eura).
***Saradnja na tekstu Gojko Veselinović
Izvor: slobodnaevropa.org/Mirna Sadiković
Posljedni komentari