by MPI | Oct 5, 2020 | Društvena odgovornost slider, Društvena odgovornost, obrazovanje i istraživanje
Kroz aktivnosti javnog sektora zadovoljavaju se potrebe zajednice i pojedinca, gdje tržišni mehanizmi ne funkcioniraju. Obično se izraz javni sektor koristi kao zajednički naziv za javnu upravu, politički sistem, obrazovnu, istraživačku, zdravstvenu i kulturnu sferu, odnosno, to je mreža aktivnosti koja zajedno sa privredom ili privatnim sektorom, čini čitav društveni život. Organizacije javnog sektora su neprofitne organizacije. One se osnivaju u cilju osiguranja javnih dobara, odnosno, usluga koje su neophodne za opće dobro društva. Upravljanje u javnom sektoru je znatno složenije u odnosu na realni sektor. U javnom sektoru cilj organizacija je ispuniti misiju, dok je u privatnom sticanje profita.
Upravljanje u javnom sektoru
Definicija Svjetske banke kaže da je upravljanje državnom upravom način na koji se koristi moć da se rasporede i upotrijebe društvena i ekonomska sredstva jedne države, kako bi se omogućio dalji razvoj. Ciljevi dobrog upravljanja su se mijenjali vremenom. U početku, cilj ovog načina vođenja uprave bilo je postizanje općeg dobra i zadovoljstva svih građana. Kasnije, fokus je bio na očuvanju društvenog uređenja. Na kraju, cilj dobrog upravljanja postala je pomoć tržišno orijentiranim organizacijama da ostvare što veći profit. Dobro upravljanje državnom upravom omogućava poticaje svim učesnicima. Tako oni koji ga provode zaslužuju poštenu naknadu i prepoznavanje njihovog rada od strane ostatka stanovništva. Stanovnicima se pruža bolji i lagodniji život. Međutim, u stvarnosti situacija je znatno drugačija.
Organizacije javnog sektora su pod pritiskom mnogobrojnih, nerijetko suprotstavljenih potreba, zahtjeva i interesa koji određuju njihovo djelovanje. Shodno tome u nastavku je data analiza efikasnosti i konkurentnosti javnog sektora zemalja zapadnog Balkana sa osvrtom na Bosnu i Hercegovinu.
Problem rasta javnog sektora u 20. stoljeću uzrokovao je da dio i razvijenih zemalja troši jednu trećinu do polovine svog dohotka na državne usluge. Za zemlje u tranziciji nerijetko se kaže da imaju višak zaposlenih, a manjak radnika. Atraktivnost, odosno, sigurnost posla u javnom sektoru je znatno veća u ovim zemljama, što pokazuju i razlike u prosječnim plaćama u odnosu na privatni sektor, izuzetak su određene industrije poput IT i sl.
U komparaciji sa zemljama Skandinavije koje imaju relativno velik javni sektor, ali mali državno-administrativni aparat, za BiH vrijedi suprotno. Veličina javnog sektora u Danskoj, Švedskoj i Finskoj ne proizlazi iz golemog birokratskog aparata, nego većeg broja doktora, medicinskih sestara i učitelja u odnosu na BiH. U pojedinim organizacijama javnog sektora u BiH najveći broj zaposlenih su oni koji predstavlja osoblje podrške tzv. pomoćni radnici. Tako npr. u jednom općinskom sudu u BiH imate 108 sudija i 359 ostalih zaposlenih, sličan omjer je i u pojedinim javnim komunalnim preduzećima itd. U pogledu broja zaposlenih na fakultetima treba biti više profesora, u bolnicama doktora, u policiji policajaca, nego drugog osoblja. U vrijeme pandemiije
COVID-19, najbolje vidimo u zdravstvu šta znači kad imamo pogrešan balans zaposlenih u organizacijama javnog sektora.
Mjerenje efikasnosti javnog sektora
U proteklih 30 godina razvijeno je nekoliko metodologija mjerenja i analize efikasnosti i konkurentnosti javnog sektora. Zbog sveoubuhvatnosti i različitih uređenja zemalja teško je imati općeprihvaćenu metodologiju, bez nedostataka mjerenja. Međutim, posljednjih nekoliko desetljeća razvile su se određene relevantne metodologije koje kompariraju javne sektore različitih zemalja. Jedna od najviše prihvaćenih metodologija analize efikasnosti javnog sektora je ona koja se primjenjuje na zemlje članice Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD). U ovoj metodologiji obuhvaćene su oblasti administracije, obrazovanje, zdravstva, infrastrukture, distribucije dohotka, stabilnost i ekonomske performanse.
Prvo izdanje istraživanja OECD pod nazivom Government a Glance Western Balkan predstavlja ključne pokazatelje o tome kako vlade u ovom regionu rade i funkcioniraju, omogućavaju vladama da uspoređuju njihov međusobni učinak i prema zemljama OECD-a i njihove prakse prema EU i OECD. Osnove politike za provođenje procesa pridruživanja EU definirala je Evropska komisija te obuhvataju: demokratiju i reformu javne uprave, vladavinu zakona i ekonomsko upravljanje.
U prvom izdanju ove publikacije (2020) date su određene performanse i makroekonomski podaci zemalja zapadnog Balkana u odnosu na zemlje OECD i EU:
– Javni dug je relativno nizak (u 2018. godini prosječni dug na zapadnom Balkanu bio je 49,4 posto BDP-a, a OECD 108,6 posto). Ipak, javni dug je od 2008. znatno rastao.
– Javna ulaganja u regiji i dalje su visoka, ali padaju bržim tempom nego u zemljama OECD i EU, u prosjeku u 2018. godini dostižu 3,9 posto BDP-a.
– Baza prihoda je relativno manja. Zemlje i ekonomije zapadnog Balkana u prosjeku prikupe 5.694 američkih dolara po stanovniku u poređenju sa 17.865 dolara po stanovniku u zemljama OECD.
U posljednjem izvještaju Svjetske banke predviđa se da će zemlje zapadnog Balkana imati negativan rast (između -3 i -5.6 procenata) te ući u recesiju zbog posljedica pandemiije COVID-19. Negativan rast je u korelaciji sa trajanjem pandemije.
Tako se za BiH predviđa pad BDP od 3,2 posto. Na potrošnju domaćinstava uticat će i niže doznake novca iz inozemstva, za koje se predviđa da će u regionu biti za 10 posto godišnje manje u odnosu na prethodnu godinu, s tim da se predviđa da će Srbija i Crna Gora imati pad od gotovo 20 posto.
Pandemija COVID-19 ostavlja dvostruki negativni efekat, kako na privatni, tako i na javni sektor. Ova kriza generira poremećaje na strani ponude i potražnje na tržištu, odnosno, smanjuju prihode i potrošnju domaćinstava, a samim tim i fiskalne prihode, što doprinosi povećanju budžetskih deficita i ekspanzivnijem zaduživanju zemalja. Javni dug zemalja zapadnog Balkana znatno je veći u odnosu na prošlu svjetsku ekonomsku krizu iz 2008. godine. Na osnovu svega navedenog postavlja se pitanja kako će države uspostaviti balans između fiskalne održivosti, podrške privredi, javne potrošnje i otplate duga.
Brze i pažljivo osmišljene mjere ublažavanja mogu ograničiti društveni i ekonomski uticaj ove krize, ali one moraju uzeti u obzir uslove u zemlji i neizvjesnost koliko će kriza trajati. Vlade svih šest zemalja najavile su i već poduzimaju fiskalne i socijalne mjere za podršku građanima i preduzećima tokom vanrednih situacija – u rasponu od jedan do 6,7 posto BDP-a. Zemlje koje su ušle u krizu s većim fiskalnim prostorom i manjim procentom javnog duga i javne potrošnje, imaju više mogućnosti za finansiranje većih programa podrške.
(Ne)zadovoljstvo građana javnim uslugama
Zadovoljstvo građana javnim službama i institucijama može se smatrati direktnim ishodom vladine politike i akcija, a rezultati istraživanja zadovoljstva mogu otkriti mnogo o tome kako vlade funkcioniraju, kako u pogledu stvarnih iskustava građana, tako i njihovih očekivanja .
Gallupova svjetska anketa redovno ispituje zadovoljstvo građana javnim uslugama (npr. zdravstvo, obrazovanje i pravda) na uzorku od 1.000 stanovnika u svakoj zemlji. Prikupljeni podaci omogućavaju kreatorima politika da procijene kako se zadovoljstvo vremenom promijenilo i uporede nivo zadovoljstva u različitim državama. Tokom protekle decenije, građani zapadnog Balkana postali su zadovoljniji zdravstvenim uslugama, ali manje su zadovoljni obrazovnim uslugama. Za obje vrste usluga manje su zadovoljni od građana koji žive u zemljama OECD i OECD-EU.
U 2019. godini 52 posto građana zapadnog Balkana u prosjeku je prijavilo da su zadovoljni kvalitetom zdravstvenih usluga. To je više nego u 2009. godini (44 posto), ali značajno je niže od prosječnog nivoa zadovoljstva u zemljama OECD (69 posto) u 2019. Kosovo je prijavilo najveću stopu zadovoljstva (57 posto) zdravstvenim sistemom, dok je Sjeverna Makedonija prijavila najnižu stopa (46 posto). U posljednjoj deceniji, zadovoljstvo zdravstvenim uslugama značajno se poboljšalo u Albaniji i na Kosovu (za 21 i 27 posto respektivno), dok se smanjilo u Sjevernoj Makedoniji ( sedam posto.) i Crnoj Gori ( pet posto).
Više od polovine građana u regiji u prosjeku je bilo zadovoljno svojim obrazovnim sistemima i školama (57 posto). Ipak, to je niže od stope zadovoljstva od prosjeka u zemljama OECD i OECD-EU (67 i 68 posto). Tokom protekle decenije, općenito zadovoljstvo obrazovnim sistemom opadalo je u većini zemalja zapadnog Balkana (u prosjeku sedam posto). Albanija ima najvišu stopu zadovoljstva u regionu (59 posto), dok građani Sjeverne Makedonije imaju najmanju (54 posto). Stopa zadovoljstva obrazovanjem u BiH je 57 posto. Kosovo je imalo najveći pad stope zadovoljstva, sa 73 u 2009. godini na 56 posto u 2019. To odražava relativno niske performanse na PISA ispitima za učenike, koji upoređuje rezultate obrazovnih sistema širom svijeta. Crna Gora je doživjela veliki pad, od 14 posto, u zadovoljstvu obrazovnim sistemom i iznosi koje sada iznosi 59 posto.
Povjerenje u pravosudni sistem i sudove ostalo je stabilno u posljednjem desetljeću, ostajući na vrlo niskom nivou u odnosu na nivo zemalja OECD i EU.
BiH među najgorima
Svjetski ekonomski forum (WEF) uveo je novi Globalni indeks konkurentnosti 4.0 (GCI).
Indeks je godišnje mjerilo koje daje mogućnost svim donosiocima odluka i politika da gledaju izvan okvira kratkoročnih i reakcionih mjera, kako bi procijenili stvarni napredak u odnosu na čitav niz faktora koji određuju produktivnost. Indeks je organiziran na osnovu 12 stubova: institucije, infrastruktura, primjena informatičkih i komunikacijskih tehnologija, makroekonomska stabilnost, zdravstvo, vještine, tržište proizvoda, tržište rada, finansijski sistem, veličina tržišta, poslovna dinamika i sposobnost za inovacije.
Rezultati globalnog indeksa konkurentnosti pružaju nepristrasne informacije, koje mogu omogućiti liderima u javnom i privatnom sektoru bolje razumijevanje i oblikovanje svojih strategija u eri Četvrte industrijske revolucije.
Prema posljednjem izvještaju Indeksa globalne konkurentnosti GCI za 2019. u dijelu koji se odnosi na učinak javnog sektora, BiH se nalazi na 137. mjestu. Kao kriteriji se uzimaju teret državnih propisa, efikasnost pravnog okvira u rješavanju sporova i indeks razvijenosti e-uprave.
U ovom izvještaju indeksa globalne konkurentnosti za BiH stubovi koji su zabilježili bolje rangove su: makroekonomsko okruženje (64) sa ocjenom 75, stub zdravstva (73) sa ocjenom 80 i stub usvajanja informatičkih i komunikacijskih tehnologija (80) sa ocjenom 52.
Najgore rangirani stubovi su: sposobnost inovacija (117) sa ocjenom 28, stub poslovne dinamike (117) sa ocjenom 51 i stub institucija (114) sa ocjenom 44.
Prema metodologiji izračuna indeksa, Slovenija je ostvarila najbolje rezultate globalne konkurentnosti u regiji (35. mjesto). Može se reći da je dobre rezultate ostvarila i Hrvatska koja se sa 68. mjesta pozicionirala na 63. mjesto. Crna Gora je napredovala sa 84. na 73. mjesto u odnosu na prethodnu godinu, dok je Srbija, iako dobro rangirana u odnosu na zemlje okruženja nazadovala za sedam pozicija u rangu u odnosu na prethodnu godinu, te se sa 65. mjesta pozicionirala na 72.mjesto. Albanija je ostvarila nazadak te se sa 76. mjesta pozicionirala na 81.mjesto, dok je Sjeverna Makedonija ostvarila napredak za dva mjesta i zauzela 82.mjesto na rang listi zemalja okruženja. Od sedam zemlja u okruženju, Bosna i Hercegovina je nazadovala za jedno mjesto i rangirana je na posljednjem, 92. mjestu.
Kada su stubovi konkurentnosti u pitanju izvještaj pokazuje slabosti zemlje na koje donosioci odluka moraju obratiti pažnju te ubrzano raditi na rješavanju istih, kako bi se stvorili uslovi u kojima bi se isplatilo investirati u zemlju, te podigao živorni standard građana.
Prema Izvještaju o lakoći poslovanja (Doing Business 2020) Svjetske banke, Bosna i Hercegovina je zauzela 90. mjesto od ukupno 190 zemalja svijeta.
Da bi se započeo biznis u BiH, potrebno je ispoštovati 13 procedura za što je potrebno izdvojiti do 80 radnih dana. Komparacije radi, Estonija je jedna od zemalja koja je najviše napredovala u oblasti uprave. Njihov e-businessregistration model je predstavljen 2007. godine i skratio je vrijeme osnivanja privrednih subjekata sa pet dana na oko dva sata, učinio javni sektor, odnosno, zemlju atraktivnijom za investitore te smanjio potrošnju administrativnih resursa. Na temelju dugogodišnjeg istraživačkog programa Svjetske banke (Worldwide Governance Indicators -WGI), pokazatelji upravljanja širom svijeta obuhvaćaju šest ključnih dimenzija upravljanja: sloboda građana u odabiru vlade, politička stabilnost i odsustvo nasilja, efikasnost vlade, kvaliteta regulativa, vladavina prava i kontrola korupcije.
Prema podacima Svjetske banke, BiH je između 2002. i 2018. godine napredovala na poljima efikasnosti vlade, vladavine prava i kvalitete regulativa, ali se još uvijek nalazi na negativnoj strani intervala sa ocjenom za 2018. godinu -0.6185 na skali od -2.5 do 2.5. Kada je u pitanju sloboda građana u odabiru vlade, u istom periodu naša zemlja je stagnirala i zadržala identičnu negativnu ocjenu. Po pitanjima političke stabilnosti i kontrole korupcije, naša zemlja je nazadovala. Hrvatska (0.1983) i Crna Gora (0.1312) imaju znatno bolje pokazatelja kada je u pitanju efikasnost javnog sektora.
Neefikasan javni sektor BiH guši realni sektor skupom birokratijom i poreznim i parafiskalnim nametima zbog svoje veličine (javna potrošnja veća od 40 posto BDP-a) i nefunkcionalnosti te doprinosi da odnos privatnog sektora prema njemu bude drugačiji. Kao negativni indikatori nekonkurentnosti i lošeg upravljanja javlja se pojava korupcije, sive ekonomije, nepovjerenja u vladu, kvalitet sudstva i sl.
Nepovjerenje prema vladama
Istraživanje svjetske ankete Gallup najcjelovitiji je izvor međunarodno uporedivih podataka o povjerenju u upravljanje. Prema izdanju za 2019. godine, građani u regionu zapadnog Balkana imaju manje povjerenje u svoje nacionalne vlade od građana u zemljama OECD i EU. Građani Srbije imaju najviši nivo povjerenja u svoju nacionalnu vladu (48 posto). Građani BiH imaju najmanje povjerenje u svoju nacionalnu vladu (23 posto). Povjerenje građana u vlade zemalja EU su ostale stabilne na oko 44 i 45 posto respektivno od 2007. Istraživanje Gallupove svjetske ankete 2019. pokazuje da je i dalje prosječno povjerenje u nacionalne vlade na zapadnom Balkanu više kod starijih osoba nego kod mladih. Navedeno potvrđuje i sve veći odlazak mladih ljudi iz ovih zemalja.
I na kraju, opće je poznato da javni i privatni sektor predstavljaju sistem spojenih posuda čija je veza na principu uzrok-posljedica. Efikasnost javnog sektora doprinosi razvoju ukupne privrede i obratno. Naučno je dokazano da države, sa razvijenim sistemom dobrog upravljanja, efikasnim javnim sektorom kroz koji se sistemski ulaže u edukaciju, istraživanje i razvoj te podršku realnom sektoru, kreiraju veće blagostanje njenih stanovnika. Nažalost, stanovnici BiH i zemalja zapadnog Balkana na ovo će morati još pričekati.
Izvor: Business Magazine
by Editor | Sep 30, 2020 | Društvena odgovornost 1, Društvena odgovornost, obrazovanje i istraživanje
U decembru prošle godine predstavljeni su rezultati PISA-e, najvećeg svjetskog istraživanja u obrazovanju koje se svake tri godine provodi na globalnom nivou. Iz testiranja u matematici, čitanju i prirodnim naukama učenici su bili ispod prosjeka, a zaključak provedenog testiranja bio je da je svaki drugi učenik u BiH funkcionalno nepismen.
“Loši rezultati na PISA testovima jesu odraz kompletnog društva, odnosa društva prema obrazovanju, odnosa prosvjetnih radnika prema poslu i postavke u kojoj je jasno da obrazovni sistem u BiH nije usmjeren na razvijanje funkcionalnog znanja učenika”, kazao je Namir Ibrahimović voditelj obrazovne reforme u Kantonu Sarajevo i direktor OŠ „Safvet-beg Bašagić“.
Nakon PISA testova za bh. obrazovanje stiglo je novo iskušenje. Zbog panedemije korona virusa, škole u cijelom svijetu počele su sa prebacivanjem nastave na online platforme, bilo da se radi o već postojećim ili razvijanju vlastitih rješenja. U HNK je ambiciozno najavljeno vlastito rješenje u vidu jedinstvene online platforme. Skoro mjesec dana prošlo je od najave, a mi smo pokušali saznati da li je platforma završena, da li je u upotrebi i kakva su dosadašnja iskustva roditelja djece koja pohađaju osnovne i srednje škole u BiH, te iskustva nastavnika.
Podsjetimo, Ministarstvo obrazovanja HNK je, 12. marta, izdalo Instrukciju o postupanju prema kojoj su odgojno-obrazovne ustanove dužne u skladu sa svojim mogućnostima organizovati nastavni proces putem interneta: web stranice škole, e-maila, društvenih mreža i ostalih mogućnosti koje škole imaju te kontinuirano obavještavati učenike i roditelje o načinu rada. Nastavnici će za period obustavljanja nastave učenicima, na dnevnoj bazi, dati adekvatne upute, materijale i domaće zadatke koji su u skladu sa nastavnim planom i programom i rasporedom časova.
Nekoliko dana kasnije, 16. marta, Rašid Hadžović, ministar obrazovanja, nauke, kulture i sporta HNK sastao se s predstavnicima predškolskih odgojno-obrazovnih ustanova HNK, predsjednicima Aktiva direktora, direktorima Pegadoškog zavoda i Zavoda za školstvo i Sindikata te tom prilikom najavio jedinstvenu online platformu putem koje se trebao odvijati nastavni proces u Hercegovačko-neretvanskom kantonu. Platforma je trebala obuhvatiti postavljanje nastavnog materijala, audio, video i pisanog sadržaja, koji će učenicima biti dostupni 24 sata. Kako je tada najavljeno na sastanku, edukacija nastavnog osoblja za korištenje platforme je već krenula.
Već 24. marta Sveučilište u Mostaru predstavilo je svoju online platformu za nastavne planove i programe na hrvatskom jeziku. Kako su tada najavili platforma je već bila u testnoj fazi za osnovnoškolsko obrazovanje, dok se online nastava pripremala za srednje škole.
Da li je platforma u upotrebi i dokle se stiglo u razvojnom procesu pokušali smo saznati od Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta HNK. Zanimalo nas je da li je platforma aktivna, ko je zadužen za razvijanje, koliko novca se planira utrošiti u razvoj aplikacije, da li obuhvata nastavne planove i na bosanskom i hrvatskom jeziku te da li imaju podatke o broju učenika koji nema pristup računaru i internetu? Pitanja su upućena na e-mail, ali do trenutka zaključivanja ovog teksta odgovore nismo dobili.
I dok se čini kako najavljena jedinstvena platforma neće biti uskoro završena, nastava se odvija dalje.
Kao prvi i primarni izvor komunikacija u većini škola osnovnog obrazovanja, do 6. razreda, ostalo se na alatima za razmjenu poruka (Viber, WhatsUp). Kako ovaj proces izgleda iz perspektive roditelja, ali i učenika, saznali smo u razgovoru sa nekoliko roditelja.
Razgovarali smo sa M.V., majkom učenice koja pohađa 1. razred osnovne škole po bosanskom nastavnom planu i programu; N.H., ocem učenika koji pohađa 5. razred osnovne škole po bosanskom nastavnom planu i programu te B.B., majkom učenika koji pohađaju 5. razred osnovne škole i 1. razred srednje škole po bosanskom nastavnom planu i programu, majkom A.T. čije dijete pohađa 3. razred osnovne škole po bosanskom nastavnom planu i programu, te majkama M.M. i I.G. čija djeca pohađaju 5. i 2. razred osnovne škole po hrvatskom nastavnom planu i programu.
Na koji način (kojim alatima) se učenicima šalju zadaće i nove lekcije?
Kada se radi o osnovnoj školi roditelji su izjavili kako djeca materijale većinom primaju putem alata za slanje poruka kao što su Viber i/ili Whatsup.
Postoji li jedinstvena online platforma kojoj se može pristupiti, a koja sadržava nastavni materijal? Koliko je platforma dostupna/jednostavna za korištenje?
A.T.: Zadaće dobija preko Vibera, a platforma je dostupna tek od juče. To je eSkola i ne znamo još kako će to funkcionirati
N.H: Platforma postoji, ali još nije uvedena u učenje za učenike do 6 razreda. Znači od 1. zaključno sa 5. se radi preko Vibera i What’s up-a.
B.B.: Da, postoji platforma eskola.ba. Platforma eskola hoće neće… il’ nikako.. sve u svemu zabrinjavajuće i otežavajuće za djecu. Još uvijek postoje poteškoće u pristupanju platformi. Platformu koristi samo dijete u osnovnoj školi, ne i u srednjoj. Koliko je jednostavna zavisi od uzrasta djeteta, koliko je dijete upoznato sa radom na računaru. Djeca od prvog do petog razreda još uvijek u školi i nemaju informatiku, pa možete mislit’ kako to izgleda.
M.M.: Pratimo SUM školu putem TV-a svakodnevno, kada se radi o online platformi znam da postoji platforma SUM-a eŠkole, ali je ne koristimo.
Kada se radi o razmjeni lekcija u kojim formatima se šalju dokumenti? Da li postoje časovi sa video materijalima?
M.V.: Putem Vibera ide prvo glasovna poruka učiteljice i čitanje jutarnje pričice, zatim dokumet sa radnim zadacima prilagođen da roditelji mogu prenijeti novo gradivo učenicima, zatim zadaci za zadaću. Dokument je u ppt (Power Point), interaktivno i lako za slijediti, sa instrukcijama šta pisati u sveske kao gradivo plus domaća zadaća. Kao dodatak, za one koji žele više, osim školskih udžbenika, učiteljica pošalje dodatno gradivo za vježbati.
I.G.: Učiteljica jako dobro pripremi materijal i najčešće prepisujemo iz udžbenika. Video nemamo, naša učiteljica nije odabrala tu metodu.
A.T.: Materijali se šalju u vidu video, audio, pdf. materijala, te igrice sa edukativnih portala kao npr. wordwall.net
N.H.: Audio, slike, notepad dokumenti. Video još ne. Učitelji navedu kako roditelji mogu slobodno tražiti pojašnjenje.
B.B: Vrste dokumenata koji se koristi su Word documenti i slike. Časovi sa video materijalima postoje iz vjeronauke. Dodatni materijal za razumjevanje ne postoji, te su roditelji ti koji objašnjavaju lekcije.
M.M.: Koliko ja vidim naša učiteljica sve piše ručno i tako slika i šalje djeci, naša učiteljice se organizirala i tako što se djeca svako jutro moraju prijaviti, to jest lajkati njenu poruku za dobro jutro. Radni dan traje od 08:00h do 11:30h, te djeca rade domaći uradak.
Opišite jedan školski dan vašeg školarca. Kakve su obaveze? Kako izgleda jedan čas, a kako se zadaće šalju nazad nastavnicima?
M.V.: Kao dokaz o izvršenim zadacima i usvojenom znanju, učiteljici se svakodnevno šalju fotografije urađenog, kao i videozapisi o naučenom gradivu te čitanje zadanih tekstova iz jezika, a sve to kako bi učiteljica mogla pratiti napredak, te sugerirati roditeljima individualno potrebne izmjene i dopune u radu sa djetetom.
I.G.: U jutro u 8h dobijemo zadatke, potrebno je nekih sat – dva kvalitetnog učenja i pisanja, nakon toga slikamo i šaljemo učiteljici na provjeru, svakodnevno čitamo, a to je i najvažnije za uzrast mog djeteta.
A.T.: Pročitati novu lekciju, uraditi zadaću te vježbati sa dostupnih stranica. Urađena zadaća se pošalje mailom ili Viberom učiteljicama.
N.H.: Obaveze su, obzirom na situaciju, da i mnogi roditelji rade, ogromne. Mora se znati da roditelji nisu nastavnici i da pored obaveze škole imaju i svoje poslove i svoje druge obaveze. Da ne govorim kada je dvoje ili više djece u pitanju.
B.B.: Dijete materijale na Viber grupu dobije u terminu od 10 do 11 sati. Nakon toga sve zadatke treba prepisati u svoje sveske, uraditi te zatim uslikati i poslati na pregled učitelju. Nove nastavne jedinke trebaju naučiti, izvježbati, naravno sve to sa roditeljima. Užas, djeca su preopterećena, previše vremena provode kako na mobitelu tako i na računaru. Online nastava u nižim razredima iziskuje podršku roditelja, djeca to ne mogu sama. Učenici su pod stresom, jer im dolazi dosta stvari za uraditi.
Ponešto drugačija situacija je u srednjim školama. Dobiju zadatke koje trebaju uraditi za ocjenu, sve to šalju putem maila. Imaju časove preko Zoom aplikacije. Mada ima profesora koji u ovakvoj situaciji zahtjevaju previše od učenika. Profesori ne razumiju da djeca imaju tehničkih poteškoća, pogotovo sada kada je internet preopterećen.
M.M.: Djeca moraju lajkati sve svako jutro u 8:00h i traje do 11:30h. Sa njima obrađuje podatke i poslije toga radi domaći uradak kojeg ima isto, a možda čak i više nego kada je bilo sve normalno.
Koliko su ažurne informacije o zadaćama?
M.V.: Svakodnevno se zadaća i sve urađeno šalje učiteljici na uvid.
A.T.: Vrlo ažurne
N.H.: Školski radovi i zadaće su ažurirane na dnevnoj bazi. Rezultati, do sada skoro, nikako. Doduše, najavljeno je da će krenuti i ispitivanja, tako da će biti i više rezultata.
B.B.: Kako kad, i kako koji učitelj. Iskreno najviše primjedbi imam na rad vjeroučitelja.
M.M.: Svakodnevno.
Iz perspektive roditelja, koliko je komplikovan ili jednostavan trenutni proces razmjene gradiva? Da li se može poboljšati?
M.V.: Kada je u pitanju gradivo i praćenje i usvajanje istog za prvi razred, nama savršeno odgovara, mi sa lakoćom prelazimo gradivo i svakodnevno se radujemo novim zadacima…
I.G. Naša je sreća sto smo mali razred, pa nemamo tako široko i komplicirano gradivo, za sada smo zadovoljni.
A.T.: Trenutno je prilično monotono. Nadamo se da će biti bolje sa eSkola platformom.
N.H.: Sve se može poboljšati pa i ovakav vid nastave. Mora se uzeti u obizr da su sva djeca zatvorena u kuće, da to i kod njih izaziva stres, tako da bi novog materijala nastavnog trebalo biti u manjem obimu, a da je fokus na do sada rađenom u školi.
B.B.: Komplikovan, naravno da jest. Kao da se od nas očekuje da ćemo cijeli dan visiti za laptopom ili mobitelom. Imam osjećaj kao da sam cijeli dan u školi. Nažalost nijedna platforma ili Viber ne može zamjeniti ugođaj razreda i pomoć učitelja oko nejasnoća. Nadam se da će vremenom postati lakše i da će se nastavnici „uhodati“ u tu rutinu.
M.M.: Ja sam zadovoljna sa ovim načinom rada naše učiteljice.
Kako se snalaze nastavnici, iz perspektive roditelja, u ovom procesu objave online materijala i zadaće?
M.V.: Rekla bih da je naša učiteljica potkovana znanjem i dobro se snalazi u prilagođavanju gradiva za digitalno, online prenošenje gradiva roditeljima, a mi dječici.
A.T.: Mislim da im nije lako, nisu educirani informatički, a dostupni su po cijeli dan i noć roditeljima i djeci za pitanja.
N.H.: Nastavnici se snalaze. I to je najbolje pojašnjenje na ovo pitanje. Problem je puno dublji i on je dolazi još iz škole, jer i tada je bilo upitno da li nastavnici “znaju”, ili još bolje rečeno, u kojoj mjeri, znaju da rade svoj posao.
B.B.: Ovaj projekat je i za nastavno osoblje veliki izazov. Mislim da se i oni još uvijek da tako kažem „uhodavaju“. Nadam se da će vremenom biti bolje, jer koliko znam nisu ni imali neku edukaciju, sve je to nabrzinu.
Koliko je vašem djetetu jednostavno pratiti trenutnu online nastavu i materijale?
A.T.: Mislim da nije teško, ali nisam sigurna da je ovu situaciju i način učenja shvatio ozbiljno.
N.H.: Jednostavno je onoliko koliko roditelj može da mu posveti pažnju. I za djecu, i nastavnike, a i za roditelje ovakav vid škole je novost. Ipak, velliki, ako ne i najveći, teret je na roditeljima da znanje prenesu na djecu, a kažem, roditelji nisu nastavnici, dobro možda neki jesu, ali to je mali broj.
B.H.: Nimalo jednostavno, pogotovo za djecu u nižim razredima, koji još nisu imali informatiku. U teoriji sve to fino zvuči, ali u praksi ni blizu toga. Lekcije se ne obrađuju kvalitetno. A i tehnički platforma još uvijek na funkcioniše kako treba, pa dijete čeka da li će materijal dobiti na viber ili platformu. Pa jedan materijal dobije na viber drugi na platformu. Ali, hajde, eto nadati ćemo se da će biti bolje!
M.M.: Kod mene je to super, samo što sada kaže kako je bolje ići u šklolu jer vidi svoje prijatelje i učiteljicu.
Imate li prijedlog za poboljšanje i organizaciju trenutne online nastave?
M.V: Obzirom da mnogi učenici možda i nemaju pristup računarima, ova metoda barem u prvom razredu je efikasna i uspješna, rekla bih. Nemam nekih konkretnih prijedloga za poboljšanje istog.
A.T.: Što skorije uspostavljanje platforme eSkola u našoj školi.
B.B.: Projekti kao što je ovaj iziskuju složeno planiranje, a u nižim razredima i podršku roditelja, koja ako izostane, djeca gube priliku za učenje. Potrebna i dodatna edukacije za učitelje, nastavnice i nastavnike u organizaciji Ministarstava za obrazovanje. Mislim da bi Ministarstvo trebalo osiguravati sredstva za edukaciju menadžmenta škola i nastavnika kao i sredstva za poboljšanje infrastrukture potrebne za provođenje ovog vida nastave.
N.H.: Online nastava je od samog početka mogla biti na boljim osnovama. Postoje mnogo bolji alati od Vibera ili What’s upa. Jednostavno se mogao koristiti Skype, a koji posjeduje mogućnost video konferecije kojoj mogu prisustvovati sva djeca. Ako nastavnici idu u škole, a ako i ne idu, mogu organizovati video konferennciju sa svim učenicima i obavljati nastavu u puno normalnijem obliku. Djeca bi vidjela nastavnika šta radi, primjerice na tabli, a nastavnik bi od djece mogao zahtjevati rad. Ovako kako je svelo se na to, da nastavnik šalje poruke i onda “svežemo” dijete za stolicu, ali samo u slučaju ako je roditelj tu. Jer djeca kao djeca radije će raditi nešto što je njima interesantnije u tom trenutku.
Najpametnije bi bilo, obzirom da po svemu sudeći djeca se neće vraćati u školske klupe ove školske godine, da se sa djecom radi fakultativno, a da im se zaključe ocjene koje su bila na polugodištu. S tim, da djeca koja su imala slabe ocjene iz nekih predmeta te predmete mogu odgovarati online. Sve drugo, ovako kako je će biti nakaradno i stvarati ogroman stres kod učenika, kod nastavnika, a posebno kod roditelja, jer jednostano većina roditelja nisu nastavnici, a što se od njih u ovom sistemu rada traži da budu.
Kako izgleda iskustvo jednog predavača saznali smo u razgovoru sa A.S., profesoricom koja predaje predmetnu nastavu u jednoj osnovnoj i srednjoj školi u Mostaru, u razgovoru sa učiteljicom M.S., koja predaje 4. razredu jedne osnovne škole te u tazgovoru sa I.Ć., profesoricom koja predaje 3. i 4. razredima po programu Međunarodne mature (UWC).
Instrukcije za organizovanje nastave i korištenje softverskih rješenja izvode se u dogovoru sa upravom škole, uz saglasnost Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta HNK, podsjeća A.S.
Kada se radi o online platformi, navodi, kako ona postoji, ali nije završena. “Jedinstvena platforma postoji, ali nije do kraja realizovana, pa nastavnici koriste već postojeća rješenja. Uz standardne multimedijalne sadržaje, koji su inače praksa u izvođenju redovne nastave, pa tako i online nastave, pokušala sam primjeniti neke od softvera da prilagođeno gradivo bude razumljivije.
Ocjenjivanje se vrši kroz razne pismene zadatke, kroz angažovanje i zalaganje učenika i ispunjavanje individualnih zadataka, za čiju realizaciju postoje određeni pragovi koje trebaju uspješno riješiti i zadovoljiti, nešto slično polaganju kolokvija na visoko obrazovnim ustanovama”, dodala je profesorica A.S.
Pored pripreme dodatnih materijala, ponekad postoji i potreba za izvođenjem individualnih sesija, a sve to zahtijeva dodatno vrijeme što predstavlja i najveći izazov. “U dosadašnjem procesu online nastave moja iskustva su da smo puno dostupniji i da imamo puno više obaveza u poređenju sa redovnom nastavom, jer pored grupnih lekcija postoji potreba za izvođenjem individualnih sesija, koje zahtjevaju puno više pripreme, vremena i rada na daljinu, za razliku od redovne nastave, gdje djeca kroz interakcije i učenje na času, zajedno sa nastavnicima, ali i drugim učenicima, puno bolje i brže savladavaju gradivo. Sa druge strane, neki segmenti nastave su ipak puno lakši za realizaciju. Roditeljima su dostupni razrednici odjeljenja.”
A.S. vjeruje kako ovaj proces nije komplikovan za učenike jer, kako navodi, “jako dobro reaguju na novonastalu situaciju, jer su u principu svi manje-više informatički pismeni. U određenim slučajevima javlja se potreba za ovakvom vrstom izvođenja nastave.”
“Jedinstvena online platforma i duži period obuke i rada na istoj bi nama nastavnicima bio od velike pomoći.”, navodi A.S.
U školi u kojoj predaje M.S. platforma eSkola se koristi kao glavno sredstvo razmjene materijala. “Da, postoji platforma Eskola. Ne bih znala u kojoj mjeri se koristi u drugim školama, ali u našoj školi je primarna. Edukacija je održana u vidu online obuke. Platforma je jednostavna za korištenje, podrazumijeva osnovno poznavanje IT sredstava. Što se tiče dosadašnjih iskustava uglavnom su pozitivna, sistem eSkole nije prezahtjevan, jedini trenutni problem jeste preopterećenost sistema, pa često postoji problem u pristupanju platformi”, navodi M.S.
Časovi se realizuju u jutarnjim terminima, u skladu s rasporedom časova. Što se tiče alata, kako govori M.S., oni su u skladu s informacijskim kompetencijama nastavnka, bitno je da prate nastavni plan i program. “Mi se trudimo da nastavu približimo učenicima kroz kvizove, igrice, prezentacije, kako bi im nastavne sadržaje prikazali na što interesantniji način.”
Radni dan počinje u 9:00 sati kada na platformu postavlja pripremljene zadatke. “Nakon preuzimanja materijala od strane učenika, obično nakon 12,00h pregledavam pristigle zadaće. Trudim se da svakoj zadaći pristupim studiozno, svakom djetetu dam sugestiju, pohvalim ga ili upuptim na eventualne greške. Imam obavezu tokom dana da pregledam ispravke, priprem materijal za sutra i time moj radni dan završava. U svom radu najčešće koristim dokumente, video sadržaje ppt prezentacije, wordwall…”, navodi M.S.
Kada se radi o ispitivanju učenika još uvijek se čekaju upute na koji način to raditi.
Iako obaveza ne nedostaje, te je za sve potrebno više vremena, iskustva su za sada pozitivna. “Imam više obaveza, ustvari mi više vremena treba, jer učenici ne šalju u isto vrijeme radove, ali s obzirom da radim od kuće, ne predstavlja problem. Danas su dostupni razni materijali, tako da svoje dopunjavam njima. Klasična nastava ima prednost fizičog prisustva djece u učionici i na licu mjesta učenicima mogu objasniti svaku nejasnoću,a putem online nastave me uvijek brine da učenicima nisam dovoljno približila ili možda da sam nedovoljno jasna, precizna bila… što se tiče komunikacije s roditeljima, imam vrijeme kada me mogu kontaktirati, i uglavnom se to i poštuje”, govori M.S.
Mišljenja je da program nije prezahtjevan za djecu, osim za manju, odnosno uzrasta 6 godina koja nisu savladala sva slova. Zaključuje kako ovaj vid edukacije definitivno zahtijeva radionice, obuke i usavršavanje nastavnika.
Profesorica I.Ć. navodi kako za kontakt nastavu koriste platformu Zoom po vanrednom rasporedu, “koji je prilagođen mogućnostima svih naših učenika da prisustvuju nastavi, s obzirom da ih je većina na početku vanrednog stanja evakuisana iz mostarskih rezidencija i poslana kući pa ih ima u svim vremenskim zonama. Ovo će biti četvrta sedmica da vodimo nastavu online i za sada funkcioniše solidno.
Kada se radi o korištenju platforme za učenike, nastavnike i roditelje pored Zoom-a oslanjaju se i na paltformu Managebac koja je, kako govori I.Ć., isključivo prilagođena IB programu (International Baccalaureate Diploma Program – program Međunarodne mature) koju i inače koristimo kao neku vrstu elektronskog dnevnika – tu se vodi evidencija o izostancima, nastavnim jedninicama, zadaju zadaće i upisuju ocjene i komentari o uspjehu učenika po predmetima. Toj platformi imaju pristup i roditelji tako da u svakom trenutku mogu da se upute u gradivo koje njihova djeca trenutno obrađuju po predmetu, zadanu zadaću itd.”
“U samom početku je na nivou škole odlučeno da će se koristiti Zoom kao osnovna platforma za kontakt nastavu u kombinaciji sa gore navedenim Managebac-om za ostale stvari. Kao što sam spomenula, napravljen je novi, prilagođeni raspored i svi ga se pridržavamo. Sam program ima dosta dobrih alata za koje treba malo vremena i prakse, kao na primjer korištenje table, dijeljenje ekrana, prikazivanje prezentacija itd., ali nakon nekog vremena ide dosta glatko. Ja sam posebno iznenađena postojanjem mogućnosti rada u grupama, što je metoda kojom se inače često koristim, tako da, iako je to ovde daleko od prirodne razredne dinamike, uspijevamo da primjenjujemo i tu nastavnu metodu”, navodi I.Ć.
Na pitanje kako je ona organizovala nastavu, kakve materijale koristi te šta joj predstavlja poteškoće u ovom procesu I.Ć. odgovara kako se radi o maternjem jeziku te da je veoma bitno da učenici dođu spremni na čas. Zbog toga se koristi kombinacija različitih materijala, a čas obično prolazi u analizi i diskusiji te individualnim ili grupnim zadacima.
“Za sad mi najteže pada korištenje table u Zoom-u, jer kad se fokusiram na to nekako izgubim kontakt sa učenicima, ali vjerujem da je i to stvar navike. Za moj predmet bitno je da učenici dođu spremni za diskusiju o tekstu ili djelu koje im unaprijed zadam da pročitaju. Nekada nam čas proleti u analizi teksta, nekada im zadam individualne ili grupne zadatke, a rezultate istih opet na kraju podijelimo kroz diskusiju. S obzirom da se radi o maternjem jeziku, čitamo dosta zahtjevnih književnih i neknjiževnih tekstova, ali se oslanjamo i na video klipove, dokumentarce i filmove vezane za temu/djelo koje obrađujemo.”
Kada se radi o ocjenjivanju i ispitvanju djece navodi kako će sa trećim razredima raditi više kraćih, formativnih provjera, a sumativne zadatke će ostaviti za sljedeće polugodište. “Četvrti razredi su dio sumativnih zadataka već bili završili i oni su poslani na vanjsko ocjenjivanje, a finalni IB ispiti, koji su se trebali održati u maju, su otkazani. IB će morati da nađe način da dođe do ocjena s informacijama i zadacima s kojima raspolažu.”
Prelazak iz “standardne” učionice u onu virtualnu, kako navodi, nije jednostavan. “Svaka prilagodba je teška, pa i ova. Online nastava je, sama po sebi, lišena razredne atmosfere, prirodne dinamike i ljudske dimenzije. Teško je u takvom kontekstu prepoznati kad su neki učenici lošijeg raspoloženja, motivirati ih kroz lakše ili zabavne zadatke, pa i šale ili bodriti ih kad su frustrirani. Ja se u učionici dosta koristim govorom tijela, krećem se po razredu i prilazim učenicima kad rade individualno ili u grupi. Toga ovdje nema.
S obzirom da trenutno radim sa učenicima koje već poznajem olakšava cijeli proces jer znam kakav je ko i kako ih motivirati. Pomisao da bi se i iduće godine moglo desiti da budemo primorani na ovaj vid nastave sa novom generacijom koju ne poznajem dosta me plaši.”
Kada se radi o pripremi materijala te obavezama koje sada ima I.Ć. navodi kako se tu nije puno stvari promijenilo.
“Što se priprema tiče, sve je manje više isto (iako se sad, naravno, koristimo elektronskim dokumentima koje podijelimo s njima ili u samom Zoom-u ili na Managebac-u umjesto odštampanim), ali je moj subjektivni osjećaj (kao i kolega/ica s kojima se čujem) da se puno više vremena provodi na nastavi, iako to objektivno nije tako. Taj fenomen ne znam objasniti, pa bih to prepustila psiholozima.
S roditeljima nemamo izravnog kontakta, osim po potrebi, ako postoje neki problemi zbog kojih učenik ne može da prati ili prisustvuje nastavu. Meni se to još nije desilo.
Svi imamo i svoju tutor grupu (nešto kao odjeljenjska zajednica) i sa svojim “tutićima” se redovno čujemo, a po potrebi i sa njihovim roditeljima”, navodi I.Ć.
Na pitanje da li je ovaj proces komplikovan djeci, navodi kako možda komplikovan nije prava riječ “ipak su oni generacija koja se rodila sa pametnim telefonima i kompjuterima kao neizostavnim dijelom svakodnevnice. Prije bih rekla zahtjevan, naporan i možda manje učinkovit od tradicionalne nastave. Razred i nastava su i jako bitan socijalni aspekt života djece, gdje se oni razvijaju kao pojednici u društvu i uče mnogo više od samog gradiva. Socijalni i emocionalni razvoj su podjednako bitni kao i savladavanje nastavnog plana i programa, ako ne i bitniji. Bojim se da to dosta izostaje u ovom formatu. Uz to se još dovodi u pitanje količina vremena provedenog pred ekranima – meni samoj, koja imam manje časova od svih mojih učenika, vrijeme koje provedem u pripremi, uglavnom na kompjuteru, i na nastavi, postaje previše i često mi utiče na raspoloženje. Zamislite kako je djeci, koja sada sjede pred ekranima jedan cijeli školski dan, pa onda poslije toga završavaju zadaću i možda završe dan sa video igricama ili Netflixom. To sigurno ne može biti dobro s psihološke strane i opet, iako to intuitivno znam, razlog zašto je to tako ne bih znala objasniti stručnim terminima.”
Kada se radi o prijedlozima za poboljšanje online školovanja, profesorica I.Ć. navodi kako bi preporučila model koji oni primjenjuju.
“Ja stvarno ne znam koja je praksa kod nas u državi ali naš model mogu preporučiti. Za sada uspijevamo nekako izaći na kraj sa preostalim gradivom i motivirati učenike da aktivno učestvuju. Ipak, nadam se da ćemo se u septembru moći vratiti u razred. Vjerujem da će se većina nastavnika i profesora složiti kada kažem da je ovo što mi radimo prije svega poziv i da nam je uvijek učenik na prvom mjestu. Ipak, to je poziv u koji sam se zaljubila u učionici, a online nastavu doživljavam kao neku vezu na daljinu, na neki način nepotpunu i u određenoj mjeri sjetnu.”
Izvor: AbrašMEDIA
by Editor | Sep 30, 2020 | Društvena odgovornost 2, Društvena odgovornost, obrazovanje i istraživanje
Objavljeni su rezultati i preporuke međunarodnog PISA istraživanja u organizaciji Agencije za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje BiH.
Ove godine objavljuju se rezultati iz 2018. godine. Od 79 zemalja BiH je zauzela 62. mjesto.
Od zemalja regiona najbolja je Slovenija koja je zauzela 21. mjesto, 29. Hrvatska, Srbija 45, Crna Gora 52. Sjeverna Makedonija i Albanija su zauzele niže mjesto od BiH.
Prva dva mjesta zauzimaju Kina i Singapur.
Šta je PISA?
PISA je najveće svjetsko istraživanje u obrazovanju u kojem je do sada sudjelovalo preko million učenika. Provodi se svake treće godine, pod pokroviteljstvom Organizacije za ekonomsku suradnju – OECD, počevši od 2000. godine. U svakom ciklusu sve je veći broj zemalja koje sudjeluju u PISA-i, a među 79 zemalja koje su sudjelovale u zadnjem ciklusu – PISA 2018, prvi put je bila i Bosna i Hercegovina. Rezultati istraživanja PISA 2018 objavit će se 3.12.2019. u svim državama učesnicama. Akronim PISA izveden je iz engleskog naziva: Programme for International Student Assessment.
Šta mjeri PISA?
PISA mjeri funkcionalno znanje, vještine i kompetencije učenika, odnosno njihovu sposobnost za rješavanje problema, te nam ukazuje koliko je znanje koje učenici posjeduju primjenjivo u daljnjem životu. Upravo zato, PISA se provodi među petnaestogodišnjacima, pomažući nam saznati u kolikoj su mjeri učenici nakon završenog obaveznog obrazovanja pripremljeni za nastavak školovanja, uključivanje u proces rada i aktivno sudjelovanje u društvu. Osim o znanju i vještinama učenika, PISA prikuplja podatke o individualnim, školskim i sistemskim faktorima koji imaju utjecaj na postignuća učenika i pruža indikatore trenda. Uzorak istraživanja čini reprezentativni uzorak petnaestogodišnjih učenika.
Zašto je kvalitetno obrazovanje bitno?
Svijet se ubrzano mijenja. Mladi koji se školuju danas trebali bi kroz kvalitetan obrazovni sistem pridobiti znanja, vještine i kompetencije kojima će odgovoriti na društvene i ekonomske izazove budućnosti, te biti osposobljeni za buduća tržišta rada.
Zašto je PISA važna?
PISA daje priliku obrazovnim vlastima da dobiju objektivne i mjerljive pokazatelje stanja u obrazovnim sistemima i uspješnosti obrazovnih politika, sve to u međunarodnom kontekstu. Mnoge države koje teže napretku (poput Njemačke, Norveške, Estonije, Slovenije, Singapura) kontinuirano vrše poboljšanja svojih obrazovnih sistema na osnovu pokazatelja međunarodnih istraživanja. PISA istraživanje obuhvaća 90 posto svjetske ekonomije i predstavlja jedan od indikatora za ekonomski razvoj. Smatra se da je PISA „rudnik podataka“ čija primjena može unaprijediti put ka budućnosti jedne zemlje.
Kako izgledaju PISA zadaci?
PISA ispituje znanja i kompetencije petnaestogodišnjaka iz čitalačke i matematičke pismenosti, te pismenosti iz prirodnih nauka. Zadaci se ne baziraju na apstraktnim podacima, niti na školskim planovima i programima, već na primjerima i problemima iz stvarnog svijeta i svakodnevnog života. Na primjer: apliciranje matematičkih operacija u građevinarstvu, snalaženje na mapi, izračunavanje kilometraže i brzine putovanja, tumačenje uputstava za upotrebu ili deklaracija na proizvodima, razumijevanje prirodnih procesa, razumijevanje informativnih tekstova iz medija itd… Osim zadataka u kojima sudjeluju učenici, dio istraživanja obuhvaća i pedagoško i rukovodeće osoblje škola.
Da li je PISA takmičenje u znanju između zemalja?
Ne, PISA nije takmičenje između zemalja. To je veliko istraživanje koje prati trendove kroz vrijeme, daje rezultate usporedive na međunarodnom nivou i omogućava da zemlje, ekonomije i obrazovni sistemi uče jedni od drugih. PISA daje uvid u klimu u obrazovanju i daje mjerljive pokazatelje uspješnosti obrazovnih politika. Svaki ciklus PISA istraživanja rezultira ne samo brojčanim podacima, već i konkretnim preporukama za svaki od obrazovnih sistema ponaosob. Tako će i obrazovne vlasti u Bosni i Hercegovini, kao produkt PISA 2018 istraživanja, dobiti preporuke kako unaprijediti obrazovne politike.
Koliko košta učešće u PISA istraživanju?
Za sudjelovanje u PISA istraživanju potrebno je platiti ulaznicu, te podmiriti troškove provedbe. Preračunato na broj učenika kroz tri godine školovanja, Bosna i Hercegovina je za PISA 2018 izdvojila 1 KM po učeniku. Najveći dio troškova podmiren je zahvaljujući podršci međunarodnih partnera.
Ko provodi PISA istraživanje u BiH?
Agencija za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje BiH (APOSO) provodi PISA i ostala međunarodna istraživanja u BIH (TIMSS i PIRLS). U ovom procesu, pored nadležnih ministarstava obrazovanja, podršku su dali međunarodni partneri: Ambasada SAD-a u BiH, UNICEF u BiH, Ambasada Norveške, Delegacija EU u BiH, Misija OSCE-a u BiH, Save the Children i Fond otvoreno društvo.
Bosna i Hercegovina ima 12 ministarstava nadležnih za obrazovanje, te još dva koja koordiniraju ovu oblast – kako je moguće pokrenuti bilo kakve promjene u tako decentraliziranom ustrojstvu?
Bosna i Hercegovina nije jedina država sa složenim uređenjem. Primjeri Švicarske, Belgije, Njemačke pa čak i SAD nam govore kako se sinergijom, bez obzira na različite nadležnosti, može osigurati kvalitet
Šta nakon što saznamo rezultate PISA 2018?
APOSO s partnerima radi na mnogim oblastima u cilju realiziranja PISA preporuka. Nakon prezentacije izvještaja uslijedit će diseminacija na terenu i rad sa svima onima koji mogu izravno doprinijeti realizaciji preporuka. S druuge strane, učenici, roditelji, prosvjetni radnici i cjelokupna javnost u Bosni i Hercegovini, imaju pravo zahtijevati kvalitetno i svrsishodno obrazovanje, jer temelj svakog uspješnog društva je ulaganje u mlade.
Izvor: bhrt.ba
Posljedni komentari