KVALITET ZRAKA U KANTONU SARAJEVO: Zbog entitetskih granica BiH nije ratifikovala dokumente o zaštiti okoliša

by Editor | Sep 30, 2020 | Životna sredina, Životna sredina 2

Piše: Branka Mrkić-Radević

Sredina je oktobra. Pred Sarajlijama (a sigurno i stanovnicima drugih gradova u BiH) je, izvjesno je, još jedna zima sa prekomjernim zagađenjem. Web stranica Ministarstva prostornog uređenja, građenja i zaštite okoliša KS-a. U odjeljku gdje bi se trebao prikazati Registar emisija iz ložišta – registra nema. Umjesto njega, tu je spisak akreditovanih laboratorija za mjerenje emisija iz postrojenja za sagorijevanje. 

Registar emisija iz motornih vozila – nema ga. Umjesto toga uputstvo i obrazac za popunjavanje izvještaja, te izvještaj o kontroli emisije izduvnih gasova iz motornih vozila na području Kantona star deset godina! Izrađen u decembru 2009! Monitoring kvaliteta zraka i podaci sa mjernih stanica – podataka sa stanice Vijećnica – nema. 
Stanje za kvalitetom zraka gore je nego prije 15 godina, tvrde eko aktivisti. 

Nepoštivanje konvencija

Bosna i Hercegovina potpisnica je Aarhuške konvencije od 15. Septembra 2008. Konvencija, usvojena  1998. u Danskoj na snagu je stupila 2001., nakon što ju je ratifikovalo 16 država, predstavlja međunarodni pravni okvir u području zaštite okoliša. U 2003. Uz Aarhušku konvenciju usvojen je Protokol o registrima ispuštanja i prenosa onečišćujućih tvari (Protocol on Pollutant Release and Transfer Registers – PRTR), kako bi se ojačalo provođenje konvencije – pristup informacijama o okolišu. 

Konvencija je važna jer se njome utvrđuje, između ostalog, pravo građana na informacije o stanju okoliša. Protokol obavezuje vlasti na mjerenje zagađujućih emisija i njihovu javnu objavu. 

Iako je BiH potpisnica ove konvencije, a za njeno i provođenje i poštivanje protokola u FBiH EU je dala milione KM, ovi podaci – nisu javni. Na stranici Ministarstva okoliša i turizma FBiH može se popuniti zahtjev za dodjelu šifre sa ličnim podacima. Online zahtjev se pošalje administratoru, te kada, i ako, bude odobren dobija se šifra za pristup registru ispuštanja i prenosa onečišćivača. 

Da je BiH zemlja apsurda govori i podatak, koji je na okruglom stolu u Sarajevu povodom problema zagađenja, iznio eko aktivista Samir Lemeš, da PRTR ne može biti ratifikovan jer bi to značilo prenošenje nadležnosti sa nivoa entiteta na državu. Entitetske granice tako su u ovom slučaju važnije od ljudskih života. Ili je ipak u pitanju finansijski interes, jer bi se ratifikacijom Protokola i njegovom primjenom i u RS-u vidjelo kolike su emisije, naprimjer, TE Ugljevik, pa bi se onda za dio emisija morale platiti naknade Fondu za okoliš? 

Udruženje Eko akcija iz Sarajeva, kaže za Žurnal Anes Podić, tražilo je pristup PRTR-u, ali ga nije dobilo. Po novom Zakonu o zaštiti okoliša, PRTR i dalje ostaje zaključan, upozoravaju. Na stranici MInistarstva nalaze se izvještaji o emisiji zagađujućih tvari u FBiH, a zadnji datira iz 2016. godine:

–Nezavisna kontrola emisija zapravo i ne postoji. Tek ako neke cifre drastično odstupaju od očekivanih, onda Ministarstvo i Fond nešto poduzmu. To je i glavni razlog zašto javnost nema pristupa jer bi onda broj otkrivenih nelogičnosti bio daleko veći.

„Ministarstvo nadležno za pitanja okoliša treba pružati informacije o okolišu na transparentan i efikasan način, i u tu svrhu treba koristiti publikacije u štampanoj i elektronskoj formi, koje su dostupne javnosti, kao i instrumente javnog obavještavanja. U slučaju neposredne opasnosti po ljudsko zdravlje ili okoliš, nadležno ministarstvo će, odmah, predstavnicima javnosti dostaviti sve podatke koje posjeduju javni organi i koji bi mogli omogućiti javnosti poduzimanje mjera za sprečavanje ili ublažavanje štete koja proizilazi iz određene opasnosti“ – navodi se u dokumentu Ministarstva. 

Na PRTR globalnoj karti BiH je navedena kao zemlja u kojoj je njegovo provođenje tek inicirano ili u pilot fazi provođenja. 

Zaštita okoliša nije opredjeljenje političkih elita

Kada se problemima u Kantonu (o kojima smo pisali u prethodnom tekstu) dodaju ovi na federalnom i državnom nivou sa nepostojanjem ili nepoštivanjem propisa, jasno je da se poboljšanje situacije ne može očekivati:

Primjera radi, za Zakon o odlaganju otpada iz 2003. nedostaje još 11 podzakonskih akata, i 16 podzakonskih akata predviđenih Zakonom o zaštitit prirode iz 2013. Pritom u Ministarstvu okoliša radi samo 15 uposlenika na poslovima zaštite okoliša:

–Nije nipošto slučajnost nego strateško opredjeljenje naših političkih elita. Zakonskog okvira u oblasti zaštite okoliša ima tek toliko koliko je potrebno da dobiju minimalni zakonski okvir za kojekakve oblike eksploatacije našeg okoliša. 

BiH je potpisala brojne konvencije i dokumente o okolišu (dostupne na: http://www.mvteo.gov.ba/Content/Read/vodni-resursi-zastita-okoline-konvencije-sporazumi?fbclid=IwAR2TUuyzmqOV_h1k_RG2MY2zLuZjlFM_-m2EaJZ2EJOlFaTfiKc3LJo_Y1Y) ali je njihova primjena jako slaba. Aarhuska konvencija samo je jedan od primjera.

Američki univerziteti Yale i Columbia, u saradnji sa Svjetskim ekonomskim forumom, razvili su EPI (Environmental Performance Index), koji u 180 država na osnovu različitih okolišnih parametara, ocjenjuje poštivanje okolišnih politika. BiH se od 180 država nalazi na 158. mjestu. Sljedeća najlošije rangirana evropska država je Moldavija, na 112. mjestu. Stanje u okolišu je najbolji pokazatelj koliki je nistinski interes političkih elita za članstvom u EU, upozoravaju iz Eko akcije. 

Već smo pisali da Bosna i Hercegovina ima najviše pragove uzbune u Evropi kada je riječ o zagađenju zraka. Tako se u Sarajevu može proglasiti vanredno stanje tek kada nivo čestica PM10 u zraku bude veći od 300. Za to vrijeme kantonalne vlade koje su se smjenjivale izrađivale su studije i projekte koje su budžetskim novcima plaćali uglavnom dvije ili tri kompanije (Enova, Ceteor…) Pisali smo i o tome da se oprema kupuje od članova Stručnog tijela za korodinaciju i nadzor putem njihove private firme. 

Ministarstvo prostornog uređenja i zaštite okoliša KS priprema nove mjere i izmjene u monitoringu i sprečavanju zagađenja. Ukoliko se značajnije ne promijene pristup i mjere za smanjenje zagađenja, uz neodgovorne entitetske i državne politike, zdravlje i životi građana Sarajeva i BiH i dalje će biti ugroženi. 

Izvor: zurnal.info

Novac i ekologija: Gdje u BiH ima najviše malih hidroelektrana i koji su razlozi za to

by Editor | Sep 30, 2020 | Životna sredina, Životna sredina 2

 Bosni i Hercegovini postoji više od 400 malih hidroelektrana koje su u pripremi ili u pogonu u ovom trenutku. Veliki broj njih uništava živi svijet i okolinu rijeka, a do sada je direktno ugroženo više desetina rijeka, pogotovo manjih. Najčešće ih grade na planinskim do sada netaknutim rijekama zbog isplativosti, a najviše ih ima u Srednjobosanskom kantonu.Da bi investitorima mHE bila ekonomski isplativa moraju imati dovoljno vodene energije koje pretežno ima na planinskim rijekama jer imaju dovoljno pada.

Upravo zbog ove računice je veliki broj njih izgrađen u brdovitijim predjelima poput Zeničko-dobojskog i Srednjobosanskog u FBiH i romanijskim, centralnim i istočnim dijelovima RS-a.

U ravničarskim djelovima rijeke obično nemaju dovoljno vodene energije da bi gradnja mHE bila ekonomski isplativa pa ih investitori u ove HE uglavnom nisu pravili u Semberiji, Posavini i drugim ravničarskim dijelovima BiH. U Kantonu Sarajevo iako nije ravnica nema izgrađenih malih hidroelektrana.

Srednjobosanski kanton ima ubjedljivo najveći broj mHE, na području ovog kantona je izgrađena trećina od ukupnog broja mHE u državi. Koji je razlog tome, osim obilja vodene energije, objasnio nam je Anes Podić iz Eko akcije:

“Tu su bile minimalne promjene u sastavu vlasti, imamo tamo vrlo stabilnu SDA-HDZ koaliciju, imamo maltene iste ljude koji odlučuju o tim stvarima već par decenija. Imamo vrlo uhodan mehanizam kako da se dođe do dozvola.”

Dobro postavljenu rutinu može da prekine samo narodna pobuna poput one u Kruščici, no vrlo često samo privremeno jer ulagači stalno pokušavaju da se vrate izgradnji, a vlast im pretežno to dozvoljava.

Iako je značajno manji broj malih hidroelektrana u entitetu Republika Srpska u posljednje vrijeme pak imaju sve više primjera bespoštednog uništavanja prirode.

“Na području koje se graniči sa nacionalnim parkom Sutjeska imamo potpuno nezakonitu izgradnju male hidroelektrane Bjelava gdje se stotine kubika šume krči bez ikakvih dozvola i nadzora nadležnih inspekcija koje i pored niza prijava nezakonitih radnji i dalje okreću glavu na drugu stranu”, rekao je Podić.

Slična situacija se dešava i u Kalinoviku, a broj od 250 ugroženih rijeka u državi bi mogao prerasti u to da na svakoj manjoj i većoj rijeci u BiH bude izgrađena bar jedna mHE.

Trenutno je 106 malih hidroelektrana u pogonu, u pripremi i raznim fazama izgradnje je najmanje 340, a prema najavama nekih od investitora, ukupan broj bi na kraju mogao premašiti i 600.

Detaljnu mapu sa svim malih hidroelektranama u BiH koje su u pogonu možete naći na stranici Eko akcije, dok mapu sa mHE koje su tek u planu, pripremi ili izgradnji možete vidjeti na ovom linku.

Prema riječima Podića u pitanju je izuzetno profitabilan biznis jer se brzo vrati uložen i zaradi ogroman novac, no bitno je naglasiti da zaradu privatnika koji posjeduju mHE finansiraju upravo građani i privreda kroz račune za struju na kojima postoji stavka Naknada za obnovljive izvore.

Iz Eko akcije objašnjavaju da investitorima u mHE država garantuje otkup sve struje koju proizvedu po visokim i povlaštenim cijenama iako joj nije potrebna jer BiH kako kažu izveze osam puta više struje nego što proizvedu sve mHE koje imamo.

U RS-u čak ne postoji pravilnik o ekološkom minimumu pa je stoga skoro po pravilu rezultat suvo korito do kojeg ne smije doći.

“Strašna šteta da bi nekolicina već bogatih ljudi zaradila još više. Inspekcijama kada se prijavi suho korito oni njima najave kontrolu i vlasnik pusti vodu”, kaže Podić, a još jedan paradoks je što vlasnici sami vode zapisnik o tome da li poštuju pravilnik.

U Austriji je obavezno održavati minimalni vodostaj od 20 cm u ravnici i 25 cm u planinskim predjelima kako ne bi došlo do pomora životinjskog svijeta, u našim pravilnicima toga nema.

Podić na kraju objašnjava da su male hidroelektrane izuzetno atraktivne za ulagače jer već postoji uhodan poslovni model:

“Dozvole se lako izdaju, mHE su unutar dometa većine politički povezanih lobija, ne trebate krupne novce, a zarada je zagarantovana.”

U državama svijeta i Evrope postoje pravne regulative koje ne dozvoljavaju uništavanje prirode, ograničen je broj mHE, njihova snaga i količina vode koju smiju zahvatiti, a najveći broj postojećih malih hidroelektrana u Evropi je izgrađen dmavno.

Izvor: klix.ba

Ekologija nam nije jača strana: BiH i dalje najlošije rangirana zemlja u Evropi

by Editor | Sep 30, 2020 | Životna sredina, Životna sredina 2

Piše: M. Isović-Dobrijević

Prema aktuelnom indeksu okolišne učinkovitosti objavljenom juče Bosna i Hercegovina zauzima 78. mjesto na listi od 180 zemalja svijeta, što znači da je za 80 mjesta bolje rangirana u odnosu na prethodni izvještaj iz 2018. godine.

Indeks okolišne učinkovitosti izračunava se svake dvije godine a objavljuju ga Univerziteti Yale i Columbia u saradnji sa Svjetskim ekonomskim forumom gdje se ukupno 180 zemalja se ocjenjuje unutar deset tematskih cjelina. S obzirom na česte promjene u metodologiji izrade indeksa, teško je reći na čemu se temelji procjena napretka. Stoga je možda indikativnije to da je BiH  i dalje najlošije rangirana zemlja u Evropi, iza Albanije, Bugarske, Srbije, Hrvatske, Rumunije. Iza nas je samo Turska.

Bjesomučno uništavanje prirode

U pogledu kvaliteta vazduha indeks bilježi izvjesno poboljšanje od 10,9 posto, no BiH se i dalje  nalazi na 118. mjestu u svijetu. Početkom ove godine glavni grad BiH bio je jedan od najzagađenijih gradova u svijetu.  O ovom problemu nadležni državni organi su konstatovali da nema mjesta panici i da su u pitanju “uobičajena zagađenja za ovo doba godine“.  Za razliku od gradskih središta poput Tuzle i Zenice, gdje je glavni uzrok onečišćenja zraka industrija, budući da su vlasnici industrijskih postrojenja malo ili nimalo ulagali u nove tehnologije koje bi smanjile emisije štetnih materija, u Sarajevu je generator tog problema kućna upotreba nekvalitetnog krutog goriva za zagrijavanje i saobraćaj. Vlasti na ovom problemu ne rade gotovo ništa, te je za sve ove godine jedina mjera koja je uvedena plaćanje eko pristojbe pri registraciji vozila.

Osim zagađenog vazduha prema indeksu okolišne učinkovitosti u opadanju su zelene površine gdje se prema objavljenom indeksu očituje i najveći gubitak od -10,7. Razlog je očigledan: bjesomučno se gradi gotovo po cijeloj zemlji, a opštinska vijeća se uglavnom bave izmjenama regulacionih planova da to omoguće Pored toga, nastavljeno je i uništavanje  vodozaštitne zone, što će trajno ugroziti izvore pitke vode. Politikom ekološki i ekonomski neopravdanih poticaja malim hidroelektranama forsira se vid proizvodnje koji čini trajnu štetu okolišu, a količinski je zanemarljiv (primjer: u 2019. godine preko 100 mHE koje su već u funkciji učestvovale su u ukupnoj bh. proizvodnji energije sa svega 3 odsto). Poticaji malim hidroelektranama moraju biti ukinuti, a sredstva prikupljena od naknada za obnovljive izvore energije usmjerena na oživljavanje sada prijeko potrebne domaće proizvodnje bez štete po okoliš. Zaštita prirodnih resursa, a naročito čiste vode koja je temeljni uslov našeg opstanka, naročito u situacijama širenja zaraznih bolesti, ni slučajno nije prioritet vlasti u BiH, iako je u situaciji intenzivirajuće klimatske krize upravo to nužno za opstanak ljudi na ovim prostorima

Zato bi vlast morala najstrože zaštititi pravo na čistu vodu i onemogućiti privatizaciju vodnih resursa i vodoopskrbe, a stanovništvu garantovati pravo na pitku vodu kao jedno od temeljnih ljudskih prava.

Okolišna politika u BiH međutim služi isključivo interesima finansijskih i političkih elita, za koje je okoliš samo izvor zarade. Najjači dokaz je to da skoro trećina stanovništva BiH nije pokrivena organizovanim odvozom otpada, uslijed čega je zemlja preplavljena divljim deponijama. Gotovo 1000 tona samo komunalnog otpada završi u prirodi, zbog nepostojanja infrastrukture za upravljanje otpadom poput efikasnih sistema reciklaže, dok su legalne deponije neuređene.
Jedan od gorućih problema je i nastojanje da se na lokalitetu Trgovske gore napravi odlagalište radioaktivnog nuklearnog otpada, što bi ugrozilo vodosnabdijevanje stanovništva u preko deset opština  u slivu rijeke Une.

Država u službi privatnih interesa

Ekolozi ističu da sve ovo  pokazuje koliko je neophodno imati jasne protokole o postupanju u ovakvim i sličnim situacijama. Poražavajuća je činjenica da je u BiH upravo zbog nepostojanja adekvatnih zakona i neučinkovite primjene  samo u posljednjih tri mjeseca izgubljeno šest jedinki medvjeda, po tri u oba bh. entiteta.

Potrebno je da se ojačaju i administrativni kapaciteti u cjelokupnom sektoru okoliša.

Rascjepkanost i raznorodnost zakonskih rješenja po entitetima i Brčko distriktu,  njihova nedosljedna ili nikakva primjena,, kao i nepostojanje zakonskih akata na nivou države i agencije za okoliš uveliko otežava napredak i implementaciju aktivnije borbe Bosne i Hercegovine na zaštiti okoliša.
 
Iz svih ovih razloga BiH u pogledu vitalnosti ekosistema na referentnoj rang-listi od 180 zemalja zauzima 82. mjesto, pri čemu smo u pogledu zaštite raznolikosti živog svijeta duboko na dnu ljestvice – 151. mjesto. Tako će i ostati dok god institucije rade posao za privatne interese uskih krugova vlasti, a ne ljudsku zajednicu i živi svijet u BiH.

Izvor: 6yka.com