by Editor | Sep 30, 2020 | Digitalna zona, Digitalna zona 2
U spotu iz kampanje novozeladske vlade “Keep it real online“, dvoje golih porno glumaca dolazi posjetiti dječaka u njegovoj kući. Mami, koja je otvorila vrata, kažu da su tu jer ih je njezin sin gledao na internetu. “Inače nastupamo za odrasle, a vaš sin je dijete i još ne ne zna kako veze funkcioniraju. Mi ni ne spominjemo pristanak, nego samo krenemo na stvar”, govori u spotu gola glumica.
“Dobro, sine, čini se da je vrijeme za razgovor o razlikama između onoga što vidiš na internetu i vezama u stvarnom životu, bez osuđivanja”, zaključuje mama.
Spot je objavljen početkom lipnja i brzo je postao viralan. Uloge porno glumaca odigrali su novozelandska glumica Cassandra Woodhouse i osobni trener i sportaš Paris Theodosiou, a kreatori kampanje su umjesto pobuđivanja straha, odabrali humorističan pristup da bi skrenuli pažnju javnosti na vrlo ozbiljnu temu.
Kampanju je pokrenulo novozelandsko Ministarstvo unutarnjih poslova u suradnji s Odjelom za klasifikaciju filma i književnosti, Ministarstvom obrazovanja i organizacijom Netsafe koja se bavi sigurnošću na internetu.
Cilj je kampanje osvijestiti i podržati roditelje i skrbnike kako bi njihova djeca bila sigurna na internetu, a osim problemu pornografije, posebna pažnja posvećena je i elektroničkom nasilju, groomingu, to jest mamljenju djece zbog seksualnih potreba, neprimjerenim sadržajima na internetu, odnosno roditeljskim kontrolama i načinima prijavljivanja štetnog ili nezakonitog sadržaja na internetu.
Zanimljivi spotovi snimljeni su na svaku od ovih tema (no ni jedan nije izazvao toliko pažnje kao spot o pornografiji na internetu), a na stranici kampanje nalaze se ključne informacije i savjeti roditeljima kako razgovarati s djecom i kako ih zaštiti, te poveznice na brojne dodatne resurse.
Prema informacijama novozelandskog Ministarstva unuatrnjih poslova, u prvih mjesec i pol dana od pokretanja kampanje spotovi su pregledani više od 30 milijuna puta, a na stranici je zabilježeno 218 000 posjetitelja.
Izvor: medijskapismenost.hr
by Editor | Sep 30, 2020 | Digitalna zona, Digitalna zona 2
Iako je internet medij bez kojega je danas gotovo nemoguće raditi, na kojemu pronalazimo važne informacije, zabavljamo se i putem kojega komuniciramo s drugima, često zaboravljamo na različite opasnosti od kojih se moramo zaštititi. No, krenimo redom.
Znate li što je zapravo internet i kako internet radi?
Internet je sustav koji omogućuje da različiti uređaji međusobno komuniciraju, odnosno razmjenjuju podatke. Postoje dvije vrste uređaja: server (računala na kojima postoje podaci, koji pružaju usluge ostalim uređajima poput internetskih servera, e-mail servera i slično) i klijent (oni uređaji kojima se spajamo na tu mrežu računala i putem kojih čitamo podatke). Kako bi se svi ti uređaji međusobno razumjeli, postoje i različiti protokoli kojima određeni podaci putuju i zajednički programski “jezik“ putem kojega uređaji raspoznaju podatke.
Na internet se spajamo preko ISP-a (internetskog poslužitelja), prvo na njegovu mrežu, a onda na globalnu internetsku mrežu. Svaki uređaj koji se spaja na internet ima svoje jedinstveno ime, odnosno IP adresu, svojevrsne osobne iskaznice. IP adresa se mijenja u ovisnosti o mreži preko koje pristupate internetu (mreža na poslu, kod kuće, u knjižnici itd.). Međutim, upravo se putem IP adrese mogu saznati određeni osobni podaci, poput grada iz kojega se spajate na internet, poštanskog broja i internetskog poslužitelja preko kojeg ste se spojili.
Tko vidi našu IP adresu?
Internetski poslužitelj u svakom trenutku vidi tko je, s kojeg uređaja i kada pristupio internetu, čak i kojoj internetskoj stranici. Te je podatke dužan dostaviti policiji ili drugim pravnim organima na upit.
Vlasnici web stranica/različitih servisa/igara i sličnih medija kojima pristupamo također imaju pristup našim IP adresama. No, najčešće ih koriste tek kao statistički podatak o općenitom prometu na svojim stranicama.
Što se događa s podacima koje objavljujemo na internetu i koji su to podaci?
Osim neizbježne IP adrese, na internetu ostaje sve što objavite na društvenim mrežama, fotografije koje ste postavili kao profilne fotografije na različitim internetskim računima ili bilo koji sadržaj (slika, video, tekst) koji ste ikada igdje objavili. Taj sadržaj ostaje zabilježen na internetskim serverima čak i ako ste ga u međuvremenu obrisali.
Ovo je vrlo važna činjenica koja se često zaboravlja: sve što objavite na internetu, ostaje na internetu! Čak i ako ste nešto slučajno objavili i odmah obrisali, ostaje zapamćeno na nekom serveru i tamo ostaje zauvijek. Upravo zato morate paziti što objavljujete.
Kako zaštititi osobne podatke kada ste online?
1. Koristite složene lozinke
Ne dopustite drugima da vide vaše pristupne podatke. Za ulaz na bilo koji od svojih uređaja i računa na internetskim medijima – koristite što složenije lozinke kako biste zaštitili svoje podatke. Ovo je posebno važno za e-mail i društvene mreže. Nemojte koristiti datum rođenja ili jednostavne i česte lozinke poput 1234. Radije koristite dugačku kombinaciju velikih i malih slova, brojeva i znakova. Također, nemojte koristiti istu lozinku za sve postojeće račune. Svakako upamtite da lozinke ne ostavljamo na papirićima na vidljivom mjestu, poput računala ili na radnom stolu u uredu.
2. Pazite na svoje uređaje
Ne ostavljajte svoje uređaje bez nadzora! Vaš se mobilni telefon automatski spaja na društvene mreže, e-mail servise i slično? Vrlo često imamo uključenu takvu mogućnost jer nam olakšava dnevnu rutinu. Međutim, upravo zato pazite da ne ostavljate svoj uređaj bez nadzora. Stoga, kada ste u uredu i odlazite na ručak ili sastanak, zaključajte radnu stanicu, kada ste u kafiću pazite na svoj mobilni telefon i obavezno koristite složenu lozinku na njemu.
3. Pazite što objavljujete
Kao što smo već napomenuli, sve što ne biste htjeli da vide svi, čak i kad obrišete, ne objavljujte na internetu. Ne objavljujte svoje ni tuđe osobne podatke, pokušajte izbjegavati pisati točan datum i mjesto rođenja, ne objavljujte niti fotografije osobnih dokumenata i sl. Izbjegavajte objavljivati slike ili videa djece i maloljetnih osoba te adrese na kojima stanujete ili boravite.
Nemojte objavljivati niti fotografije/video zapise unutrašnjosti prostorija u kojima živite. Izbjegavajte dijeliti informacije o svojem godišnjem odmoru, odnosno vremenu kada nećete biti kod kuće. Kada ste na društvenim mrežama pripazite s kime se povezujete u “prijateljstva“ i radije upotrijebite mogućnost kojom ćete ograničiti prikaz sadržaja koji pregledavate ili objavljujete. Sadržaj time postaje vidljiv samo vašim prijateljima, radije nego svim korisnicima te društvene mreže odnosno interneta.
4. Pazite što otvarate
Prije nego što kliknete na internetsku poveznicu, bez obzira tko vam ju je poslao, razmislite dva puta! Različiti računalni virusi programirani su tako da je potreban samo jedan klik da ih preuzmete na uređaj koji koristite kako biste ga zarazili. Računalni virusi mogu biti programi koji omogućuju neometani uvid u sve podatke koje imate na uređaju, čak i da preko njih treća strana uđe u vaše internetske račune i promijeni lozinku. Pripazite i na poruke u kojima vas bilo tko traži da mu pošaljete bankovni pin, lozinku ili neku drugu osjetljivu osobnu informaciju.
5. Izbjegavajte javna računala
Javna računala koristite samo za pretraživanje informacija i to bez povezivanja sa bilo kojim od postojećih internetskih računa (elektronička pošta, društvene mreže, bankarske usluge i sl.). Javna su računala dostupna svima, tako su i svi podaci na njima dostupni svima: od povijesti pretraživanja do informacija potrebnih za ulazak u internetske račune.
Digitalna privatnost unutar EU
Kako bi se osiguralo da se osobni podaci zaštite u svim zemljama EU jednakim visokim standardom zaštite uspostavljena su zajednička pravila EU-a. Direktiva o e-privatnosti i Opća odredba o zaštiti podatakapretraživanje dostupnih prijevoda na prethodnoj povezniciEN••• osiguravaju pravni okvir za sigurnost digitalne privatnosti za sve građane EU-a. Općenito, briga o sigurnosti mrežnih i informacijskih sustava u Europskoj uniji ključna je za napredak. Stoga, Europska unija radi na brojnim razinama kako bi promicala “cyber sigurnost“pretraživanje dostupnih prijevoda na prethodnoj povezniciEN••• diljem Europske unije.
Ovo su samo neki od savjeta sigurnosti. Budite pametni i pazite na svoje podatke kada ste na internetu.
Izvor: ec.europa.eu/
by Editor | Sep 30, 2020 | Digitalna zona, Digitalna zona 2
Iznenadno uvođenje studija na daljinu u svijetu znači da su brojne visokoškolske ustanove počele provoditi programe u virtualnom okruženju. Početne poteškoće su bile očekivane, s obzirom na brzinu s kojom se svjetsko visoko školstvo moralo prilagoditi te svoje programe preseliti na Internet. Ali unatoč neizbježnim početnim poteškoćama, cijeli se svijet pita je li budućnost upravo sada postala sadašnjost.
Najveći sustavi visokoškolskog obrazovanja (Kina, Indija, Amerika) su zbog zaštite zdravlja svojih studenata bili takoreći primorani na pokušaje online učenja ogromnih razmjera. Više od 30 milijuna studenata u svijetu je počelo obrazovanje na daljinu, s kojim su zamijenili klasična predavanja i vježbe. Većina sveučilišta zatvorila je svoje kampuse.
Promjene se nisu dotakle samo domaćih studenata u pojedinim zemljama, već i brojnih međunarodnih studenata. Tako su, na primjer, australijska sveučilišta užurbano tražila rješenja za više od 100.000 međunarodnih kineskih studenata, koji su prije epidemije otišli kući na proslavu lunarne Nove godine te se nakon toga više nisu mogli vratiti zbog zabrane ulaska inozemnih državljana u Australiju.
Možemo i pregledati društvene medije koji su puni anegdota o frustracijama studenata i profesora, kao što su npr. pozivi profesora koji su studente istjerivali iz toaleta, pojedini nesretni profesori su ”predavali” bez zvuka, studenti koji su željeli otići kući, ali nisu mogli, a mogli bismo i dalje nabrajati.
U ovom trenutku se u visokom školstvu provodi niz istraživanja u svrhu ocjenjivanja ovog velikog eksperimenta.
Pa ipak, kako je realno da odjednom ogromnu količinu podučavanja prenesu na Internet? Imaju li vodstva sveučilišta koja su sudjelovala u istraživanju časopisa Times Higher Education (THE) pravo kada misle da će studenti virtualno iskustvo doživjeti kao lošu zamjenu za ”pravo obrazovanje”? Ili će se dogoditi upravo suprotno, te će online visokoškolsko obrazovanje postati nova uobičajenost znatno prije i u mnogo većem obimu, nego što su to prethodno predvidjeli stručnjaci?
Poslovne škole koje već imaju iskustva s online programima, u trenutačnoj krizi imaju manje poteškoća. Dobri online programi su naime mnogo više od samo sinkronih video predavanja. Oni naime zahtijevaju nove didaktičke pristupe i koncepte, te pre svega različite mogućnosti interakcije. Koliko je to zahtjevno, možemo pratiti na poznatim poslovnim školama u svijetu, na primer na Ross School of Business-u na sveučilištu u Michiganu, na švicarskoj IMD Business School, te također, u Sloveniji, kao na primer, na DOBA Fakultetu.
IT sektori su u centru pozornosti upravitelja visokoškolskih institucija
Digitalna revolucija je uzrokovala da IT sektori budu u centru pozornosti upravitelja visokoškolskih ustanova. Na sveučilištima ubrzano razvijaju i unapređuju uvođenje studija na daljinu. U razvoj su uključeni inženjeri, programeri, pedagozi i IT stručnjaci. Korona kriza je uklonila nekadašnje razmišljanje visokoškolskih ustanova da su studiji na daljinu realna mogućnost samo za tehnološki spretne profesore. Sada potiču i osposobljavaju sve profesore. U pravilu se ne bave najzahtjevnijim oblicima i složenim aspektima studija na daljinu, prije svega zbog očekivanja da će to biti samo privremeno. Prilagodili su rasporede, prate zadatke studenata, a veliki logistički zalogaj je timski rad studenata koji žive u različitim vremenskim zonama, prate ocjenjivanje, dok je veći naglasak je na tjednim zadacima, a manji na konačnim ispitima.
Rad profesora se promijenio
Visokoškolski profesori su morali temeljno promijeniti svoje radne navike, a brojni izvještavaju o povećanom radnom opterećenju, kada žure pravovremeno objavljivati svoje nastavno gradivo te se istovremeno bave svime što nose online predavanja.
Brojni profesori su se obradovali pomaku ka učenju na daljinu. U fazi prelaska na Internet su se međusobno podržavali, kreirali su prave mreže podrške, razmjenjivali svoja otkrića i dijelili savjete kako ploviti kroz svijet online podučavanja. Praćenje online predmeta suradnika postao je prikladan i koristan način prijenosa dobrih praksi.
Ali pojedinci će se uvijek odupirati promjenama.
Mnogi profesori napominju da su svoje predmete odlično proveli u studijima na daljinu, i vjerujemo da ih pojedini žele i ubuduće provoditi, u potpunosti ili barem djelomično putem Interneta. Opet, drugima će se sve zajedno činiti kao totalni fijasko. Većina će vjerojatno otkriti da su neke stvari djelovale dobro, a druge ne. Pametno bi bilo sustavno prikupiti podatke o tome što je funkcioniralo, a što nije. Te slabe stvari bi mogli popraviti za ubuduće. Tako bi u novoj krizi svi bili bolje pripremljeni.
Iako se mnogi profesori još uvijek trude da svoje predmete završe te tako spase proljetni semestar, mjere će se najvjerojatnije nastaviti i u jesenskom semestru. Stoga visokoškolske ustanove moraju početi razmišljati što će se događati kada se život makar malo vrati u ustaljenu kolotečinu jer je za pripremu kvalitetnih online predmeta i programa potrebno vrijeme.
Visoko školstvo se otvara
Visoko školstvo u svijetu s obrazovanjem na daljinu otvara svoja vrata i nudi dostupnost različitim programima različitim ciljanim skupinama, a ne samo već upisanim studentima. Mnogo sveučilišta se odlučilo za besplatan pristup svim svojim MOOC-ovima, a u Kini su za javnost otvorili više od 2.000 predmeta platforme Rain. Mogu ih pratiti neupisani zaposleni pojedinci, a otvoreni su i za studente i profesore drugih sveučilišta. Povećala se suradnja sa sveučilištima i drugim obrazovnim ustanovama, kao i sa srednjim školama.
Online ispiti su postali realnost
Prilikom brzog prelaska na online učenje, u visokom su školstvu u svijetu mnogi akademici ocjenjivanje na daljinu označili kao još jedno nužno zlo.
U svijetu se inače pojavljuju pitanja kako osigurati sigurnost na online ispitima. A upotreba online ocjenjivanja otvara važnije pitanje: što je suština učenja te kako ga mjeriti. Na mnogim sveučilištima su svjesni trenutačne situacije i mnogo pozornosti posvećuju temeljnom razmišljanju o onome što studenti moraju znati, kako mjeriti njihove kompetencije, svjesni su važnosti povratne informacije.
Iskustva najvećih sveučilišta su različita. Česte su prakse u kojima online ispiti predstavljaju do 50 posto cjelokupne ocjene, dok se drugi dio ocjenjivanja odvija kontinuiranim radom (projektni zadaci, seminarski i drugi zadaci). Mnogi profesori su ugodno iznenađeni rezultatima pri ocjenjivanju.
Na mnogim sveučilištima u svijetu, pa tako i na DOBA Fakultetu, se služe visokotehnološkim rešenjima pomoću internetskih kamera, prepoznavanjem lica koji garantiraju da ispite uistinu polažu studenti.
Potrebno je biti svjestan da je tehnologija samo pomagalo za provođenje online ocjenjivanja, dok je važnije što želimo provjeriti – definirati nastavne rezultate, kako ćemo provjeravati, kako ćemo komunicirati, i kako ćemo davati povratne informacije.
Svakako, studenti najprije moraju isprobati tehnologiju jer samo tako mogu izbjeći stres na online ispitu.
Na raspolaganju je mnogo nastavnih platformi
Za obrazovanje na daljinu doduše na raspolaganju postoji mnogo nastavnih platformi i alata. A prinudna brzina prelaska na Internet velikog broja korisnika nije prošla bez izazova. Svatko tko je barem jednom pokušao organizirati susret putem video-konferencijske platforme Zoom, zna da se mnogo puta javljaju tehničke poteškoće već pri povezivanju 30 studenata, a kamoli pri povezivanju više od stotinu ili tisuću studenata. Prvih nekoliko dana upotrebe najraširenijih video-konferencijskih platformi, one su se više puta srušile.
Kinesko ministarstvo za obrazovanje u ožujku je objavilo da u zemlji imaju 22 online platforme koje nude 24.000 besplatnih visokoškolskih predmeta. Njih su ponudili manjim visokoškolskim ustanovama koje nisu imale sredstava za brzo uspostavljanje online alternativa.
Je li budućnost postala sadašnjost
Rezultati istraživanja koja bi dokazala da je učenje u predavaonicama učinkovitije od učenja putem Interneta ne postoje. Istraživanja naglašavaju da je važnije pitanje od medija način na koji bi visokoškolski profesori trebali razvijati aktivnost studenata, njihovu kreativnost i inovativnost.
Kada će se u svijetu neposredno završiti razdoblje sprječavanja širenja virusa, u određenom obimu će se vratiti i klasična predavanja. Međutim, utjecaj prelaska na online će ostati. Studenti i profesori su zajedno iskusili novu prekretnicu u suvremenom obrazovanju: interaktivnije znanstveno iskustvo koje se događa u realnom vremenu te je usmjereno na inovacije. Sigurna sam da će profesori taj prelazak na digitalno usvojiti i čak tražiti dodatne mogućnosti kako razviti modele online i kombiniranog obrazovanja.
Praksa ovogodišnjeg proljeća i u Sloveniji neće ostati bez traga. U budućnosti nećemo moći mimo njih. Evaluacija – praćenje ovog velikog eksperimenta može doprinijeti traženju dugoročnih rešenja problema koji postoje unutar visokog školstva.
Način na koji ćemo uvođenje obrazovanja na daljinu pratiti, kontrolirati, te također kako ćemo razumjeti odazive na promjene, bit će ključno pri uvođenju obrazovanja na daljinu u visokom školstvu ubuduće. Na svima nama je da tražimo bolje, suvremenije mogućnosti te da formiramo strategiju uvođenja obrazovanja na daljinu u visokom školstvu.
Ustanove će se morati odlučiti kako će provoditi studij na daljinu – u kombiniranom obliku, u potpunosti online sa suvremenim pedagoškim strategijama podučavanja, sa suradnjom studenata, s mnogo interakcije, s kontinuiranim ocjenjivanjem, i tome prilagoditi sav svoj rad, svoju viziju, organiziranost i osposobljavanje profesora.
U Hrvatskoj je neophodno formirati i usvojiti temeljne standarde koji će definirati ključne elemente za provođenje studija na daljinu. Samo tako možemo stati rame uz rame sa svjetskim razvojem.
Izvor: www.doba.hr/
Posljedni komentari