U okviru projekta Priroda i društvo, Mreža progresivnih inicijativa sa partnerima realizirala je kratki video čiji cilj je podsjetiti na probleme u zaštiti okoliša koje u svakodnevnici često zapostavljamo, ali i na ulogu donosioca odluka u procesu rješavanja ovih problema.
Zagađenje zraka, onečišćenje rijeka, potoka i drugih prirodnih dobara, neplanska gradnja, narušavanje biodiverziteta zbog izgradnje mini hidrocentrala, ilegalna sječa šuma – samo je dio svakodnevnog odnosa prema okolišu čije posljedice pokazujemo u ovom kratkom videu.
Projekat Priroda i društvo realizira se uz podršku projekta „Misli o prirodi!“ koji implementira Centar za promociju civilnog društva, a finansijski podržava Švedska.
U Zakonu o zaštiti okoliša („Službene novine Federacije BiH“, broj 15/21) okolinska dozvola definisana je: „Okolinska dozvola – rješenje kojim se propisuju mjere i uslovi zaštite okoliša tokom izgradnje i rada određenog pogona ili postrojenja, koja se izdaje na osnovu provedenog postupka utvrđivanja mjera zaštite okoliša kako je propisano odredbama ovoga Zakona“.
Zakonom o zaštiti životne sredine Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 71/2012 i 79/2015) ekološka dozvola je „odluka nadležnog organa donesena u formi rješenja kojom se utvrđuje da postrojenje ispunjava određene uslove za izgradnju i rad cijelog postrojenja ili dijela postrojenja, a može obuhvatiti jedno ili više postrojenja, na istoj lokaciji kojima upravlјa isto odgovorno lice“.
Dakle, okolinska dozvola je integralni pravi dokument – upravni akt kojim se propisuju mjere zaštite svih sastavnica okoliša: zrak, voda, zemljište/tlo, biodiverzitet.
Zagađenje (engl. pollution) je ljudskom djelatnošću uzrokovano unošenje materije ili energije u okoliš koje uzrokuje štetne posljedice za živa bića i za ljudsko zdravlje, onemogućuje ili ometa tradicionalne ljudske djelatnosti, smanjuje kvalitetu zraka, vode ili tla, te općenito smanjuje opću ili estetsku vrijednost prirodnih ekosistema ili izvora dobara. Izvori (uzročnici) zagađivanja nazivaju se zagađivačima. Zagađenje zraka je problem na lokalnom i globalnom nivou. Zagađujuće materije u zraku ispuštene u jednoj zemlji mogu atmosferom dospjeti i u druge zemlje, gdje mogu uzrokovati ili doprinijeti lošoj kvaliteti zraka.
Lebdeće čestice, nitrogenski dioksid i prizemni ozon danas se smatraju zagađujućim materijama koje najviše utiču na ljudsko zdravlje. Izloženost tokom najveće koncentracije i dugotrajna izloženost ovim zagađujućim materijama ovise o težini uticaja, od narušavanja respiratornog sistema do prerane smrti. Oko 90% stanovnika evropskih gradova izloženo je zagađujućim materijama u koncentracijama iznad nivoa kvalitete zraka koje se smatraju štetnima po zdravlje. Na primjer, procjenjuje se da sitne lebdeće čestice (PM2.5) u zraku skraćuju očekivano trajanje života u Evropskoj uniji za više od osam mjeseci. Benzo(a)piren je kancerogena zagađujuća materija koja izaziva sve veću zabrinutost, čije su koncentracije iznad najnižegnivoa utvrđenog u cilju zaštite ljudskog zdravlja u nekoliko gradskih područja, naročito u srednjoj i istočnoj Evropi. Zagađenje zraka isto tako šteti našem okolišu. Izloženost česticama PM2.5 je naročito opasna po ljudsko zdravlje, jer te čestice zadiru duboko u pluća i krvotok, izazivajući bolest i smrt. U BiH prosječne godišnje ambijentalne koncentracije PM2.5 često višestruko prelaze gornje dozvoljene granice po bh standardnima kvaliteta zraka (20 μg/m3) i po smjernicama Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) o vrijednostima kvaliteta zraka (10 μg/m3). Procjenjuje se da u BiH od posljedica izloženosti ambijentalnom zagađenju zraka s PM2.5 svake godine prerano umre oko 3.300 ljudi.
U okviru projekta „Priroda i društvo“ koji implementira Mreža progresivnih inicijativa sa partnerima, realiziran je niz intervjua sa zastupnicima i zastupnicama entitetskih parlamenata o važnosti zaštite okoliša.
Ramiz Salkić je potpredsjednik bh. entiteta Republika Srpska, kao i član Predsjedništva i Glavnog odbora SDA. Smatra kako u Bosni i Hercegovini postoje pozitivna zakonska rješenja koja podstiču na zaštitu životne sredine.
“Problem nastaje kada nadležne institucije počnu zanemarivati pozitivna zakonska rješenja i prednost počnu davati investitorima i investicijama pravdajući to potrebom za novim ulaganjima, razvojem i radnim mjestima. Entitetski, lokalni organi i sami građani sa malo napora mogli bi u značajnoj mjeri doprinijeti zaštiti okoliša i stvaranju boljih i ugodnijih uslova za život u našim zajednicama. Dovoljno je da svako krene od svog dvorišta, od svog balkona, od svoje lokalne zajednice i uradi ono što se od njega očekuje i što realno ne iziskuje ozbiljna materijalna ulaganja. Malo fizičke aktivnosti pojedinaca i angažmana lokalnih zajednica kroz aktivniji i produktivniji rad uposlenika javnih komunalnih preduzeća promijenilo bi drastično sliku naše životne sredine.” – navodi Salkić.
O tome šta političari i političarke mogu napraviti u smjeru stavljanja ove teme na dnevni red u institucije, pa tako i podizanja svjesnosti društva o važnosti zaštite okoliša, Ramiz Salkić govori:
“Svako ličnim primjerom i angažmanom u svojoj ulici ili mahali može dati najbolji primjer, a ako ste još uz to i na nekoj poziciji da možete utjecati na kreiranju nekih rješenja još ste u većoj mogućnosti. Preduslov za svaki uspjeh je dosljedno poštivanje zakonskih rješenja i procedura, a ne traženje načina kako da se udovolji određenim zahtjevima za koja vjerujete da krše ili su na ivici da krše pozitivne zakonske propise. Svako od nas treba da ima u vidu da naše prirodno okruženje nije trajna neuništiva vrijednost i da smo mi ti koji tu vrijednost možemo uništiti ili je povećati. Sa takvim pristupom sigurno bi svako od nas mogao značajno doprinijeti očuvanju životne sredine.”
Potpredsjednik bh. entiteta Republika Srpska smatra kako se pokazalo da tema zaštite okoliša ne okuplja političare iz različitih stranaka u zajedničko djelovanje.
“Prije bih rekao da je ovo zajednička tema za ljubitelje prirode. Nažalost, političare danas okupljaju neke druge teme i interesi. Među njima je malo onih koji razmišljaju o prirodi i posljedicama koje ostavljaju na prirodu određena zakonska rješenja, ali i svjesno kršenje pozitivnih zakonskih propisa. Nisam siguran da bi ova tema mogla okupiti političare da otvoreno razgovaraju na ovu temu osim deklarativne podrške očuvanju životne sredine, a onda ponovo po starom. Mislim da trenutno ogroman problem predstavlja uzurpacija slobodnih vodotoka naših rijeka. Izgradnja različitih oblika hidroelektrana umnogome mijenja strukturu biljnog i životinjskog svijeta u vodotocima koji su predmet destrukcije biljnog i životinjskog svijeta oko novouspostavljenih akumulacija. Ja sam u situaciji svakodnevno gledati destrukciju vodotoka rijeke Drinjače i čini mi se neuspjeli pokušaj izgradnje mini hidroelektrane. Pri čemu je direktno ugrožena i putna komunikacija Zvornik-Sarajevo, zbog neadekvatno urađenih radova i vjerujem pribavljenih dozvola uz sumnjivo tumačenje pozitivnih zakonskih propisa. Na istoj rijeci uzvodno pokušava se ta rijeka ukrotiti i staviti u sistem cjevovoda, gdje je ugroženo i lokalno stanovništvo. Za oba ova slučaja vjerujem da je u određenim fazama došlo do zanemarivanja interesa prirode, lokalnog stanovništva, očuvanja biodiverziteta, ali i pozitivnih zakonskih propisa. Ovakvih ili sličnih situacija srest ćete puno širom Bosne i Hercegovine. Nekontrolisane lokalne deponije, divlje ili polu divlje, ali često i one koje se smatraju zakonitim, ne ispunjavaju ni minimum uslova koje bi trebale sa aspekta zaštite životne sredine. Na rješavanju ovih problema dovoljno je poštivati pozitivne zakonske propise i to gornju granicu za ispunjavanje uslova, ali i poštivati lični osjećaj i potrebu zaštite okruženja u kojem živimo zanemarujući ličnu korist, profit i komfor pojedinca i zajednice. Taj lični profit pojedinca i kolektivno zajednice trenutno znači i siguran gubitak za buduće generacije.” – komentariše Salkić.
Projekat Priroda i društvo realizira se uz podršku projekta „Misli o prirodi!“ koji implementira Centar za promociju civilnog društva, a finansijski podržava Švedska.
U okviru projekta „Priroda i društvo“ koji implementira Mreža progresivnih inicijativa sa partnerima, radimo i razgovaramo i sa mladim političkim aktivistima i aktivistkinjama iz različitih stranaka, kako bi čuli njihovu viziju angažmana na području zaštite okoliša. Bojana Golijanin mlada je političarka i članica mladih SDS Istočno Novo Sarajevo.
“Odgovor većine mojih sugrađana kada želim da započnem razgovar o ekologiji i uopšteno o zaštiti životne sredine jeste kako postoji mnogo većih problema od zagađenja vazduha, uništenja rijeka gradnjom malih hidrocentrala, stvaranje divljih deponija i to je nešto što je poražavajuće – jer zdrava životna sredina predstavlja i zdravog čovjeka. Odnos prema životnoj sredini jeste loš, mi vrlo malo vodimo računa, kako na kolektivnom tako i pojedinačnom nivou o životnoj sredini. Za nas uvijek je to tema o kojoj se može pričati sutra. Zamenarujemo činjenicu da kakav je naš odnos prema prirodi, biće takav i njen odnos prema nama. Stranke se malo ili nikako u svojim programima osvrću na zaštitu životne sredine i to je nešto što treba mijenjati u budućnosti. Ekonomija možda i jeste jedan od ključnih problema u našoj državi pa često institucije nauštrb životne sredine žele da poprave tu činjenicu i to je svakako pogrešan pristup. Zakoni postoje, dosta dobro su definisani ali nažalost u praksi se ne sprovode.“ – navodi Golijanin kao komentar na pitanje kako društvo u cjelini danas tretira pitanje zaštite okoliša.
Ova mlada političarka kaže kako na osnovu njenog dosadašnjeg iskustva, mladi i jesu najviše uključeni u proces podizanja svijesti društva o važnosti zaštite životne sredine kroz različita udruženja, planinarska društva, volonterski rad i kako je to pozitivno. „Toliko imamo prilike i mogućnosti slušati na temu ekologije, načina popravljanja stanja u društvu što svakako mladi dobro koriste. Međutim, još uvijek je vrlo malo mladihu politici i na mjestima na kojima se donose odluke, što sigurno nije izgovor, ali kada su institucije u pitanju ukoliko nemate podršku onih koji su neizostavni onda ni vaša inicijativa ne može proći. Stalna ukazivanja na sve štetne posljedice koje zagađena životna sredina nosi sa sobom, aktivnosti koje uključuju pisanje inicijativa, peticija, uključenje u nevladine organizacije, stalna borba i ukazivanje na posljedice sigurno mogu dovesti do rezultata. U našoj državi postoje zakoni po uzoru na evropske zemlje ali nema redovnog monitoringa da li se ti zakoni sprovode. Postoji teza „zagađivač plaća“, ali pitanje je koliko se ona realizuje. Da li zaista zagađivač plati? To je nešto o čemu treba povesti računa. Ono što mladi poliitčari mogu uraditi jeste vršiti pritisak na različite načine, prvo na predstavnike svojih stranaka, a kasnije i na odbornike ili ako su oni sami odbornici postavljati pitanja organima lokalne vlasti ili državne vlasti, potrebno je biti uporan. Mi već imamo dosta primjera gdje su se pojedinci izborili za pitanja zaštite životne sredine, borimo se protiv izgradnje malih hidrocentrala, u mom gradu predsjednik ekološkog udruženja je na osnovu činjenica i dokaza, podrške sugrađana i medija na određeni period zatvorio gradsku deponiju jer nema propisane sve uslove za rad. Međutim, to i nije, nažalost naišlo na podršku političkih stranaka ni pojedinaca vjerovatno zbog toga što to nije jedna od interesantnih tema za privući glasače. Ali bitno je imati volju i biti uporan.„ – komentiraše Bojana Golijanin.
Govoreći o tome da li je zaštita okoliša tema koja može okupiti ljude iz različitih političkih opcija oko jednog zajedničkog društvenog interesa, mlada političarka kaže kako ovo može i mora biti upravo takva tema. „Poplave koje su zadesile određen broj gradova ove jeseni u BiH nisu birale ko kojoj političkoj opciji pripada. Kada razgovoramo o zaštiti životne sredine sve nesuglasice treba da stavimo po strani i da razmišljamo samo u jednom smjeru. Životna sredina nije ničije vlasništvo i zajedno moramo da djelujemo. To je u praksi sigurno teško ali zdrava budućnost je naš prioritet. BiH se često nalazi na vrhu ljestvice po zagađenosti vazduha i to je samo jedan od problema koji moramo zajedno početi rješavati. Ako svako u svojoj lokalnoj zajednici djeluje na pravi način na kraju će za sve nas to biti pozitivan ishod.“ – smatra članica mladih SDS Istočno Novo Sarajevo.
„Toliko je važnih tema o kojima se mora pričati i djelovati u što skorijem vremenskom periodu. Sve je prioritet. Izgradnja malih hidrocentrala nepovratno uništava jedno od najvećih blaga koje imamo u našoj zemlji, a to su rijeke. Teška je riječ zločin ali usmjeriti rijeku u cijev, plavi dragulj stvarno je velikim slovima zločin jer tako uništimo i sav životinjski i biljni svijet i poremetimo lanac ishrane. Zatim nelegalno i neadekvatno odlaganje otpada koje zagađuje i vazduh i zemljište i indirektno djeluje na zdravlje čovjeka. Međutim, prioritet djelovanja jeste zagađen vazduh. Statistički podaci pokazuju da smo prvi u Evropi, a drugi u svijetu po zagađenosti vazduha. Sve više je djece oboljele od respiratornih bolesti. To da skoro svaki dan zauzimamo prva tri mjesta po zagađenju vazduha u svijetu nije nimalo naivno – to znači da smo već trebali da djelujemo i to jeste prioritet u ovom trenutku. Zagađen vazduh direktno utiče na zdravlje čovjeka i taj gorući problem ne smijemo zanemariti. Neophodno je uključiti svu naučnu zajednicu, eksperte, predstavnike institucija, jer samo zajedno uz cjelokupnu uključenost društva moramo djelovati – kroz zakone, analize, dobre evropske prakse, može se naći rješenje.” – zaključuje Bojana Golijanin, mlada politička aktivistkinja i učesnica projekta Priroda i društvo.
Projekat Priroda i društvo realizira se uz podršku projekta „Misli o prirodi!“ koji implementira Centar za promociju civilnog društva, a finansijski podržava Švedska.
Posljedni komentari